Parovi u shoppingu: Nekad se posvađaju da prijete rastavom

Oduvijek znam za Ikeu jer imam rodbinu u Njemačkoj i kad god sam ondje posjet Ikei bude mali cjelodnevni izlet. Čim je Ikea stigla u Hrvatsku, odmah sam se prijavila i dala sve od sebe nadajući se da će me primiti. I eto me tu, već dvije godine. Jako sam sretna i zadovoljna - priča Mateja Verstovešk Guliš (28) iz Samobora koja radi na odjelu uredskog namještaja i namještaja za radni prostor.

Rad s ljudima je ponekad iscrpljujuć, ali uglavnom dinamičan i zabavan.

- Osim izravnog kontakta s kupcima, radim i s tvrtkama te poslovnim ljudima koji naručuju namještaj za svoje urede kod nas. To uključuje pisanje predračuna, narudžbenica, brigu o robi, zalihama, logistici, komunikaciji i organiziranju nabave i dopreme robe. Svi smo ovdje vrlo svestrani tako da mi ne pada teško niti jedan posao - nastavlja Mateja objašnjavajući kako joj radni dan započinje u 9.00 sati, sat vremena prije otvaranja trgovačkog centra.

Svakog dana odlazi u samoposlužni dio trgovine kako bi pregledala robu i vidjela ima li na zalihama dovoljno svih proizvoda koje prodaje. U slučaju nedostatka naručuje novu robu. Zadužena je za šest redova koliko pokriva njezin odjel. Nakon toga komunicira s poslovnim klijentima i provjerava stanje robe koju su naručili.

- Trgovina se otvara u 10.00 sati i posla ima ovisno o tome koji je dan. U to vrijeme već stojim na svom odjelu, ondje kod info pulta, i stojim na raspolaganju svim kupcima i njihovim željama. Vikendom je ovdje ludnica, prolaze tisuće ljudi i bude velika gužva. Mirnije je tijekom tjedna, osobito ponedjeljkom, pa tada imamo vremena za laganiji rad - opisuje Mateja priznajući kako rad s ljudima uključuje puno razumijevanja i širok osmijeh, jer takav pristup uspije razoružati nervozne i ljutite kupce. A ima ih.

'Doživjeli smo svakakvih situacija ovdje'

- Ono što se često događa i uvijek nas nasmije su bračne svađe koje se odvijaju pred nama bez ustručavanja. Par dođe kupiti neku sitnicu, a onda od laganog rječkanja to prerasta u pravi sukob sa psovkama i prijetnjom rastavom. Evo baš neki dan bio je jedan takav par. Gospodin je htio kupiti stol, ali koji god bi gledao gospođa je smatrala je prevelikih dimenzija. Ona je tražila što manji, a on je tražio što veći. I nikako se dogovoriti. U takvim situacijama prvo ih pustite da se raspravljaju, a onda upotrijebite svo svoje znanje, talent i šarm da ih nekako uspijete smiriti. I uspjeli smo im pomoći, na kraju su prihvatili naš prijedlog i uzeli stol srednje veličine koji je odgovarao i jednom i drugom - smije se Mateja.

Slične scene uvijek se odvijaju i kod sitnica za kućanstvo. Košare s takvim sitnicama raspoređene su po cijeloj trgovini, a na izložbenom dijelu te su sitnice uklopljene u kućanstvo kako bi ljudi i sami dobili ideju kako će to izgledati u njihovom domu.

- Takve sitnice redovito privuku žene. A onda muževi idu za njima govoreći: Što će ti to? Pa već imaš jedan takav doma.. I tako. Kad kupuju za vlastiti dom, žene su kupci koji veću pozornost posvećuju detaljima. Muškarci bi najradije kupili stvar i odmah izašli, dok bi žene pogledale što još ima. No kad se govori o namještaju za poslovni prostor, moram reći da muškarci više paze na detalje i zanima ih više toga - od funkcionalnosti namještaja do materijala, izrade i slično - prepričala je Mateja.

Prodavačice u trgovačkom centru nerijetko svjedoče i pravim scenama među bračnim partnerima. Ljudi dovedu sa sobom malu djecu, no zaboravljaju da je mališanima prilično naporan obilazak takve trgovine te da gube inters i postaju nezadovoljna. Tad se supružnici svađaju nasred dućana, ali srećom, još nikad nije bilo fizičkih sukoba.

- Ovdje se svi osjećamo prilično sigurni jer imamo zaštitare koji su nam blizu, a i naše detektive u civilu. Doduše, još se nikad nismo našli u toliko kriznim situacijama da smo morali koristiti njihove usluge. Najteže nam padaju neugodni i nepristojni kupci koji nas psuju, budu bezobrazni i bez razloga se otresaju na nas. No i to nekako uspijemo pregrmiti. Nakon takvih kupaca uvijek mogu zamoliti kolegicu da me zamijeni, a ja se na desetak minuta povući u sobu za osoblje i pribrati se - kazala je Mateja.

Pokušava ostati pribrana u slučajevima krađe

Radi na odjelu gdje su većinom veliki i nespretni predmeti, pa još nije imala iskustvo da joj je nedostajao neki predmet jer ga je kupac ukrao. Međutim, na drugim odjelima, posebno onima sa sitnicama, to nije nepoznanica.

- Kradu sve. Od pjenjača koje koštaju 20 kuna, žlica, tekstila, svega ima. Evo, recimo, imali smo ogledni butik u kojem smo uz namjštaj izložili i nekoliko odjevnih predmeta tek toliko da se uklope i pokažu kako će taj namjštaj izgledati u radnom prostoru. Bilo je kupaca koji bi nas pitali gdje smo nabavili neku haljinu ili cipele, a kad bismo im objasnili da to nije na prodaju, onda bi jednosatvno strpali u torbicu i nestali. Ne znam zašto su ljudi takvi. Ima i onih koji nam namjerno razbacaju robu, pa čak i onih koji je namjerno potrgaju. Nešto povlače, vide da ne ide, pa uporno povlače i dalje dok ne pukne - kaže Mateja i objašnjava kako čak i u takvim situacijama prodavačice ostaju pribrane, a politika kuće je da se kupcima ne naplaćuje šteta.

Nekima je neugodno zbog svega, nekima nije. Bilo je kupaca koji su puštali djecu da im skaču po stolovima, nekih koji su skidali ploču s jednog stola kako bi se pričvrstili za drugi stol, ali Mateja sliježe ramenima i kaže kako j sve to dio posla. – Ovdje mi zaista nije naporno jer mi posao ostavlja dovoljno vremena za moj privatni život i hobije. Jako volim konje, a u Samoborskom gorju imamo imanje na kojem imam četiri konja. Najdraži mi je Princ koji je sada star oko 17 godina, a k nama je došao kad je imao samo tri. Život s konjima je nešto zaista posebno, a rado se bavim rekreativnim jahanjem i kad sam na godišnjem planiram jahačke ture po Lici, Istri i sličnim destinacijama. To je odmor za duh, dušu i tijelo – u dahu priča Mateja, inače komercijalistica po struci, koja je prije trgovačkog lanca radila u u velikom telekomunikacijom poduzeću.

Ima i kućne ljubimce, psa i mačke, a prije godinu dana se udala. Kaže kako još ne planira proširenje obitelji jer želi uživati sa suprugom, a upravo je on prevagnuo u odluci da ostane u Hrvatskoj. Naime, kako ima obitelj u Njemačkoj, Mateja je prije braka intenzivno razmišljala o odlasku i priremala se za taj korak

'I vani bih radila u Ikei, ne bih tražila drugo radno mjesto'

- Recimo, moji prijatelji i poznanici koji znaju gdje radim redovito me ispituju otvaraju li se ovdje radna mjesta i rado bi došli raditi za ovu tvrtku. Zanimljiv je koncept poslovanja i mi smo zaista u svakom trenutku usmjereni prema kupcu i zadovoljenju njegovih potreba. Ovdje niste samo neki zaposlenik, nego dio tima koji ima mogućnost napredovanja i zajednički sudjelujemo u svemu. Baš sad radim na projektu „Back to school“ gdje smo kupcima željeli prikazati radne stolove, stolce i ostalu opremu potrebnu školarcu. Ja sam osmislila takav jedan izložbeni odjeljak i to potpuno sama i ponosna sam što sam to uspjela realizirati - priznaje Mateja dodajući kako svaka tvrtka tog tipa puno radi na prezentaciji proizvoda, a jedan od malih trgovačkih trikova da potrošite više nego što ste planirali su upravo sitnice.

Postavljanje sitnih i jeftinih predmeta na strateškim mjestima omogućuje da ih kupac primijeti i kupi iako to nije imao u planu. No priznaje kako na tu taktiku i sama često nasjeda kao kupac.

- Ono što nikad ne bih napravila kao kupac u nekoj drugoj trgovini jer znam koliko je truda i rada iza toga - ne bih skidala izložbene artikle, raskapala pakiranja kako bih se odlučila tek za četvrto ili peto pakiranje iako su svi identični, ne bih nikad ništa namjerno potrgala ili ukrala, ali to je stvar karaktera i osobe. I mi imamo loše dane, no kad dođe kupac to sve zaboravljamo i trudimo se čovjeku pomoći i savjetom, odabirom, otkrivanjem dodatnih funkcija proizvoda i raznim drugim načinima - zaključila je ova nasmijana djevojka.