5 ljudi, 5 otkaza: Evo što ih je natjeralo da puknu i odu

Razlozi davanja otkaza su različiti. Neki su napustili posao zbog otrovnih šefova, kolega i radnog okruženja plus mentalne i fizičke štete koju na njih ostavlja ta toksičnost. Neki su ostavili poslove koje vole zbog niskih plaća i otkrića da njihovi kolege zarađuju više od njih. Nekoliko ih je čak dalo otkaz zbog fizičke ugroženosti.

1. Tražili su od mene da radim bez odgovarajućih sigurnosnih mjera

Šef me zamolio da promijenim pokretač motora na miješalici spremnika. Spremnik je imao nekoliko miješalica koje su sve bile spojene na isti električni prekidač. Električni kod zahtjeva da se svaki motor posebno odvoji. Taman sam mislio ugasiti prekidač kada mi je šef rekao da ću morati raditi dok je 'vruće' jer će izgubiti cijelu šaržu u spremniku ako se agitatori isključe.

Zato sam ga upitao za par naponskih gumenih rukavica, a on mi je rekao da ih nema. Pokretači motora su bili u blizini spremnika, a na podu su bile lokve vode. Odlučio sam odustati, ali sam mu htio pokazati da sam jednako lud kao i on, pa sam promijenio starter na 'vruće' bez isključivanja napajanja. Onda sam pokupio svoje alate, rekao mu da dajem otkaz i otišao. Gledajući unatrag s 40-godišnjim iskustvom, shvaćam koliko sam tada bio lud i glup. Danas bih stao s obje noge na pod i odbio učiniti nešto tako opasno poput rada na 'živom' 480-voltnom krugu.

2. Više im je vrijedio novi kauč od vrijednosti koju sam ja donosio

Drugi put sam tražio malu povišicu i rekli su mi da ne mogu ništa učiniti za mene - unatoč činjenici da su svakih nekoliko dana naručivali novi uredski namještaj iz Crate & Barrela. To je bilo teško za čuti jer sam čekao pola godine prije nego sam ponovno pitao, i za to vrijeme sam počeo raditi tri puta više posla i preuzeo zadatke poput kodiranja, dizajna i logistike događaja uz svoj marketinški posao.

Ljudi bi me hvalili da sam vrijedna karika, ali to jednostavno nije bilo istina prema tome kako su mi to nadoknađivali. Znao sam da moram otići kada sam se počeo osjećati da novi kauč vrijedi više od onoga koliko ja doprinosim tvrtki.

Dugo sam sumnjao u svoju osobnu vrijednost i to me dovelo do toga da sam se počeo osjećati nesposobno, pogotovo kad su svi ostali zarađivali šest znamenki, a ja jedva polovicu toga.

Isprva sam mislio da tog zbog mog nedostatka vještina, ali kada sam naučio i postao dobar u svome poslu, shvatio sam da krivnja možda nije na meni. Znao sam da moram prekinuti sve veze i otići negdje gdje će se moja vlastita vrijednost odražavati.

3. Vidio sam koliko plaću ima moj kolega

Učim kako upisati novog zaposlenika u platni spisak, što također zahtjeva unos satnice. Sjedam pokraj upraviteljice računovodstva kako bih mogao vidjeti njezin računalni zaslon. Prije nego smo počeli, ona mi je rekla.

- Samo vas želim upozoriti kada unesete novog zaposlenika, možda ćete vidjeti financijske informacije koje će vam zasmetati - rekla je.

Ne mislim ništa o tome. Zatim se osvrnem na ekran računala i vidim ogromnu razliku između onoga koliko zarađuje novi zaposlenik i koliko ja zarađujem.

Odjednom se osjećam kao da sav kisik napušta moje tijelo. Duboko udahnem, potajno se saberem i mentalno izračunam razliku od 27 dolara u satnoj plaći. Za ostatak svoje smjene, ja sam mentalno bezvrijedan. Jednostavno se ne mogu koncentrirati na posao, niti želim! Tko je ovo odobrio? Kako je ovo pošteno?

4. 'Jednostavno nisam kompatibilan sa šefovima ili kolegama koji zlostavljaju'

Naglo sam dao otkaz bez obavijesti. Jednog dana šef je pozvao mog suradnika u konferencijsku dvoranu i samo sam čuo suludo vrištanje ispresijecano psovkama usmjereno na mog suradnika. Svi su to mogli čuti. Znao sam da nije postojalo ništa što bi moj suradnik mogao učiniti kako bi opravdao takvo zlostavljanje. Bilo je odvratno.

Finalna crvena zastava iskočila je kada su mi ponudili promaknuće na mjesto menadžera. Dio mene je maštao o tome da ostanem i polako promijenim to otrovno okruženje iznutra. Stvarno su mi se sviđali neki od mojih kolega. Rad mi se jako sviđao i bio sam dobar u tome što sam radio. Ali slučajno sam vidio plaće ljudi (svih ljudi) koji bi radili ispod mene.

Ponuda je iznosila oko pet dolara manje po satu od najmanje plaćenog muškarca koji bi bio pod mojim nadzorom. Kad sam to spomenuo šefu, on je rekao da nije siguran da mi može dati više novca. Bio je petak. Otišao sam kući i razmislio o tome. U ponedjeljak nisam otišao na posao. Poslao sam e-mail u kojem sam napisao da dajem otkaz.

Naučio sam važnu lekciju - jednostavno nisam kompatibilan s nasilnim šefovima i kolegama. Neki ljudi mogu pregristi svoje jezike, zakopati glavu u pijesak i nastaviti dalje. Za mene je to privilegija koju si ne mogu priuštiti. Previše je toga u igri s obzirom na moje mentalno zdravlje.

5. 'Kada je tlocrt otvoren, moj posao je zatvoren'

Napustio sam tri radna mjesta, čim su objavili da prelaze na otvoreni tlocrt. Otvoreni tlocrti su teški za tehničke ljude i poslove na kojima se treba usredotočiti. Ne mogu se usredotočiti i biti produktivan dok ljudi pričaju, smiju se i pričaju priče. Slušalice ne pomažu.

Zatim postoji i faktor bolesti. Uvjeren sam da ovu pogrešnu praksu provode samo uprave koje ne vjeruju ili ne brinu o svojim zaposlenicima (ili imaju probleme s kontrolom)...bilo kako bilo, nije dobro. Kada je tlocrt otvoren, moj posao je zatvoren, piše The Huffington Post.