'Posljednji je trenutak, treba krenuti u reforme, sad ili nikad'

U studiju 24sata gostovao je saborski zastupnik HDZ-a Domagoj Ivan Milošević na uvijek aktualnu temu: Savršeno je vrijeme za reformu cijelog javnog sustava. 

Razgovaralo se o stanju i perspektivi u našem gospodarstvu. Iz Vlade opet isijava optimizam. Premijer je opet rekao da ne treba vjerovati onima koji govore da reforma nema, kazao je da reformi ima, turistička sezona je opet bila vrlo pristojna, na razini lanjske, ili tu negdje, dakle dotok novca u blagajnu će biti osiguran, ali mi i dalje ne vidimo velike reforme - kazao je u uvodu razgovora voditelj Boris Rašeta.

- Pa ja i dalje želim vjerovati da će se te velike reforme, strukturne reforme provesti. Ja kao netko tko je već sedam godina u politici, ali je u suštini poduzetnik, uvijek zagovaram dublje i intenzivnije - izjavio je Milošević. 

Ja se sjećam procjena Radimira Čačića i Slavka Linića, znači davno je to bilo, koji su višak ljudi u javnom sektoru procjenjivali na velike brojke, dakle 30, 40, 50 tisuća, od toga, tih racionalizacija nije bilo ništa. Vi ste nedavno predložili jedan program 'Tri puta dva za jedan'. Formula zvuči zagonetno, ali nije. Možete li objasniti o čemu se radi?

Stvar je vrlo jednostavno tri znači da se tiče tri teme - prvo su zaposlenici, dva su zakoni a treće su nameti, odnosno porezi. Naš je prijedlog bio, i stojimo iza toga, da na svakog novo zaposlenog na svim razinama sektora javne uprave dvojica ili trebala otići u privatni sektor ili otići u mirovinu, preferiramo više ovaj privatni sektor obzirom na nedostatak radne snage. Smatramo da je dobrodošla ta razmjena između privatnog i javnog sektora, mislim da bi ta iskustva pomogla s obje strane barikade. Volim reći to barikade jer zaista postoji kao neka barikada između javnog i privatnog. Isto se tiče zakonskih propisa i pravilnika raznih. Mislimo da bi cijela naša administracija puno veći trud uložila u donošenje novih propisa i ispravljanje pogrešnih kada bi bilo to pravilo dva za jedan, kazao je. 

Što je bilo s famoznim IFO programom?

- Predsjednik Trump i Sjedinjene Države su još puno uspješnije od toga. Najavljeno je bilo slično nešto, ali tamo se reže mnogo više pravilnika i nameta, koji su zapravo smetnja rastu gospodarstva, ali to je teško da se mi možemo uspoređivati s njima po pitanju poduzetničke klime. I treće su naravno porezi i nameti. U tom smislu već godinu i pol dana smanjujemo poreze, ova vlada radi na tome i planira nastaviti dalje. Prije svega zagovaramo da fokus bude na plaće odnosno doprinose, izjavio je Milošević.

Na pitanje na kakav je prijam došla ta ideja, Domagoj Milošević je odgovorio da očekuje da se o tome razgovara. Mi kao stranka desnog centra jesmo konzervativni, dakle manja, učinkovita, transparentna, nekorumpirana administracija, bez proizvoljnosti birokrata za što se svi zalažemo već godinama samo to trebamo do kraja provesti. Dakle, ukinuti mogućnost da se stalno nešto arbitrira na razno raznim razinama, pritom se misli i na građane i na poduzetnike. Šteta nam je svima jednaka. 

Njemački program instituta IFO iz Münchena isto je imao u pozadini jednu vrstu protržišnih, ali socijalno vrlo fleksibilnih mjera. Međutim taj program je ostao u ladici, dakle riječ je o programu koji je naručen za vrijeme Tomislava Karamarka. 

Sudjelovao sam tada osobno u izradi tog programa. Zašto je to tako to ćete morati pitati nekoga drugoga. 

Na pitanje zašto se s njega ne može jednostavno otpuhati prašina i početi provoditi taj niz mjera, Milošević je odgovorio da se tu ne radi samo o nizu mjera. 

Ono što se meni osobno svidjelo je to što smo radili usporedne analize. Dakle, prije nego što donesete neku odluku, temelj svega je dijagnoza, odnosno analiza. Usporedbe, naravno ne mogu se raditi usporedbe nas s Njemačkom i Engleskom, nego usporedbe s onima s kojima se možemo uspoređivati, a to su tranzicijske, odnosno posttranzicijske zemlje. I iza njih se trenutno nalazimo, govorimo primjerice o Česima, Slovacima, o njihovom poduzetništvu, o ubrzanom rastu gospodarstva. Njihove su krize trajale puno kraće...

- Ali oni razvijaju svoje industrije, velike su investicije u primjerice u slovačku i mađarsku automobilsku industriju. Kod nas industrija praktički zamire...

Muke po brodogradnji

- Pa ja osobno mislim da je to naš najveći izazov. Uz dužno poštovanje turizmu, nekim drugim sektorima, iako taj turizam i to isto treba reći, mogao bi biti puno puno bolji za sve nas kad bismo puno više toga prodavali kroz turizam. Domaćih proizvoda, ne mislim samo na prehrambene proizvode, ali naravno i na njih. Onda bi vrijednost turizma za sve nas bila puno veća. I onda bi turizam imao izravni utjecaj na industrijsku proizvodnju. Međutim, mislim da u 21. stoljeću uspješne od neuspješnih prije svega dijeli industrija koja se oslanja na inovacije, istraživanje i razvoj, naveo je Milošević.

Takve primjere i mi imamo u Hrvatskoj, ja takve primjere često koristim, sjajne primjere Mate Rimca, HS Produkta, Majetića, firme Doking, ima ih i u ovom informatičkom sektoru jako puno, sve su to firme koje su nastale nakon devedesetih i sve su nastale na bazi pameti, što je apsolutni dokaz da mi Hrvati možemo biti uspješni ne samo u sportu. 

Jedna od industrija koja je bila uspješna i u smislu tehnoloških inovacija je bila brodogradnja, Uljanik je pedesetih i šezdesetih godina radio potpuno novi tip konstrukcija, zavarivanja. Počeli su proizvoditi dizel motore po danskim licencama. Sad je ta industrija zapela u tešku krizu. Postoje barem dva suprotstavljena mišljenja o Uljaniku. S jedne strane, su oni koji zagovaraju nastavak njegova rada, koji smatraju da su sve državne subvencije određenim multiplikatorima vraćaju u državni proračun, da Uljanik za sebe veže škole, fakultete, znanost, kooperante i tako dalje. S druge strane su oni koji smatraju da je stanje svjetske brodarske industrije takvo, a u Hrvatskoj posebno, da se cijeli taj eksperiment jednostavno više ne isplati i da bi za Uljanik bilo najbolje rješenje ili stečaj s likvidacijom ili stečaj s preustrojem.

- Ja sam možda među prvima javno rekao da je za Uljanik jedino rješenje predstečaj ili stečaj s preustrojem. Time ja ne želim reći da Hrvatska ne treba brodogradnju. Razumijem da Hrvatska treba brodogradnju, prije svega zato što je to ostalo jedini kompleksni industrijski proizvod - izvozni. Dakle, 99,9 posto industrije. I kao što ste i sami rekli, ne treba zaboraviti da brodogradnju treba promatrati kao vertikalu, skroz do fakulteta. Koliko je udio domaće komponente od podizvođača i naše pameti izvan brodogradnje, ja taj broj nemam. 

Razdvajanje Uljanika i 3. Maja

Na podsjećanje da je sudac Kolakušić tvrdi da je Uljanik kao IKEA, da je to strana roba koja se sastavlja, Milošević je odgovorio:
Ne znam odakle njemu ti podaci, ja znam osobno barem desetak hrvatskih tvrtki koji rade kao dobavljači za Uljanik. Neke od njih imaju zaista svoje proizvode s ugrađenim znanjem, koliko je to ukupno u brodogradnji ja to ne znam. Međutim, suština je svega da na tom počivaju brodogradilišta diljem svijeta. Morate imati nekakvo dugoročnije i stabilnije okruženje da bi tvrtke mogle poslovati i planirati. S obzirom da se kod nas često ne zna što će biti od danas do sutra, onda je teško poduzetnicima. Teško se osloniti i ulagati u bilo koji segment - naravno ovdje govorimo o podizvođačima - da bi bili uspješni, da bi onda izvozili jer ne vidim razloga zašto, ako si u nekom segmentu vrlo dobar zašto bi se orijentirao samo na Hrvatsku.

- Mislim da pod hitno treba pronaći način kako razdvojiti Uljanik i 3. Maj - istaknuo je. 

- Na pitanje je li to uopće moguće s obzirom na vremenski tjesnac, Milošević odgovara da s obzirom na dugove, brojke i na ono što je on vidio, da je sve moguće. 'Uljanik je privatna tvrtka u kojoj država ima 25 posto vlasništva. Inače mislim da trebamo generalno prestati trošiti teško stečeni novac poreznih obveznika. I naših građana i poduzetnika. Bacati ih u bunar. Dakle, treba uvest stroge kontrole kojih dosad nije bilo. I oni koji su odgovorni, dakle u ovom slučaju i uprava i vlasnici, oni koji predstavljaju vlasnike u nadzornim odborima trebaju imati individualnu odgovornost. 

Na pitanje je li gospodin Debeljak sa svojim divom još uvijek opcija i to kako je Končar manje-više otpao, može se reći... Milošević je izjavio: 'Ako mene osobno pitate, ja bih volio vidjeti prave strateške investitore koji se desetljećima bave tim biznisom, brodogradnjom. A ti dolaze mislim iz južne Koreje, Japana, ima nešto i u Italiji. Ne smijemo zaboraviti ni malu brodogradnju koje kod nas ima, i te su tvrtke uspješne. Iako su i te tvrtke prošle vlade opteretile s nekim nespretnim nametima. Treba pronaći način za brodogradnju, ali to ne može biti kao do sada, bacanjem u bunar milijardi i milijardi kuna novaca poreznih obveznika.'  

Dodao je i kako svim radnicima Uljanika želi ako Bog da zadrže svoj posao.

- No to treba napraviti sa strateškim partnerima koji će dovesti vrhunski menadžment. A s druge strane zaista, postoji tržište radne snage, koje je apsolutno na strani ponude. Zaposlenici danas mnogo lakše mogu naći posao. S tim u vezi, nužno je i rasteretiti javni sektor, da se sva ta naša birokracija učini efikasnijom. Mislim da treba jedan dio radnika treba preusmjeriti u privatan sektor, to treba i platiti ako treba, i godinu dana ljudima dati plaću i uložiti u njihovu edukaciju, ali mislim da u tom smjeru treba čim prije krenuti, napomenuo je.

Uslijedilo je pitanje o privatizaciji. Naime, stječe se dojam da je ova vlada, koja je po svom profilu navodno konzervativna i liberalna da zazire od privatizacije koju tretira kao jednu vrstu nužnog zla

- Vidimo da će zdravstvo dobiti nekih milijardu i osamsto kuna više, nešto više na ime povećanja doprinose, a zapravo nije postavljen preduvjet restrukturiranja samog tog zdravstva. Iz mirovinskih fondova sam čuo zgodnu ideju prema kojoj bi se problematika oko koeficijenata za mirovine mogla razriješiti tako da se veliki dijelovi vlasništva u kojima država nema što tražiti, od Podravke do Janafa, privatiziraju. Međutim, to očito nisu opcije - konstatirao je voditelj 24sata. 

Što će biti s Agrokorom?

Nadam se da će dizanje zdravstvenih doprinosa biti praćeno s dva puta barem biti nadmašeno s ovim poreznim rasterećivanjima koja slijede i to je dobro i to porezno rasterećenje je dobar potez vlade i da će se to s 01.01.2019. dogoditi.

Što se tiče privatizacije, ja se već godinama koliko se bavim politikom ja se zalažem za privatizaciju kao alat, a ne kao cilj. Dakle ne kao cilj - evo mi ćemo sad privatizirati Podravku, ona je privatizirana. Država treba izaći iz tog vlasništva, jer ja zaista ne vidim što bi 2018. država trebala biti vlasnik proizvodnje Podravke koja je prisutna na svjetskom tržištu. Međutim, privatizacija nije cilj. Da bi vi uzeli neke novce i krpali rupe. Sada ih hvala Bogu nemamo.  Aktualna vlada smanjuje javni dug i trenutno smo u suficitu.

To znači da je baš sad pravi trenutak da se iskoristi ova dobra jaka situacija prije nadolazeće krize i zapravo krene u te promjene? Postoji li u vladi svijest da se u te promjene mora krenuti? pitao je voditelj. 

- Tako je, ja vjerujem i nadam se jer većina analitičara, i svjetski i naših za sljedećih nekoliko godina predviđaju novu svjetsku ekonomsku krizu. Ja sam zadnji koji bih je zazivao, međutim to je ono što kad čitate strane novine, ozbiljne novine, o tome se ozbiljno raspravlja. Mi za to moramo biti apsolutno spremni. S time što moramo biti iskreni i reći da se jedan dio gospodarstva nije još uvijek oporavio od prošle krize. 

Dakle Agrokor, s obzirom na veličinu i sve što se dogodilo, još uvijek se tek treba oporaviti i restrukturirati. Ja se stvarno nadam da smo svi toga svjesni što je pred nama u idućim godinama, sada je samo pitanje kada, a ne ako. Da ćemo ovaj puta za to biti puno spremniji nego zadnji puta. 

 Ideja tih mirovinskih fondova je bila da se dijelovi tih poduzeća da se da na upravljanje njima, a Milošević kaže kako misli da je to odlična ideja. 

Nitko razuman ne može biti protiv toga da u ovakvom ekonomskom trenutku naši mirovinski fondovi koji brinu dobrim dijelom o vašoj i mojoj mirovini, ulažu u takve tvrtke i da s njima upravljaju. Putem uprave koju će oni birati, bez nas s ove političke strane barikade. Cilj je da budu što efikasniji, da izvoze. To je u krajnjoj liniji bio problem i samog Agrokora. Ne možeš se orijentirati samo na domaću policu i na domaće tržište. To se tiče cjelokupne proizvodnje, a to s bome tiče srednjih i velikih kompanija u prehrambenom sektoru. 
  
Operacija Agrokor je završila nešto iznad očekivanja javnosti, nagodba je postignuta i privremena uprava ostaje do kraja ove godine. Kako predviđate daljnji razvoj situacije? Rusi tvrde da nemaju namjeru dugoročno ostati u vlasništvu.

- Predviđam da će velika većina sadašnjih i budućih dioničara ostati, prije svega da bi smanjili svoje gubitke. Ono što je sigurno, slijedi poslovno restrukturiranje Agrokora. ja osobno uz svu svijest o tome da je potrebno da se nešto poduzme poput lex Agrokora,  moje je viđenje bilo da se vlada trebala odmaknuti od izbora privremenog povjerenika. Zaista se time spasilo na tisuće radnih mjesta, dovodi se u red plaćanje, radi se na restrukturiranju poslovanja. Najbolje za Agrokor da bude pet do deset razdvojenih kompanija, da takav Agrokor kakav smo imali u proteklim godinama ne postoji - kazao je. 

Što je s Petrokemijom - tu je pri kraju proces dokapitalizacije i izvlačenja države iz vlasništva Petrokemije. Koliko sam ja upoznat, problem je kod poslovanja s umjetnim gnojivom transport, ograničeni ste na određeni prostor. Problem je bio i taj što se u Petrokemiju godinama nije investiralo, upozorio je Milošević.

Zašto se zatvaraju cvjećarnice i ćevabdžinice, a velike tvrtke prolaze lišo?

- Ono što nas dobrim djelom muči je niska produktivnost, što se dugo nije investiralo. S druge strane, rasle su plaće, što mi je izuzetno drago. S obzirom na našu veličinu i ekonomiju, trebamo se usmjeriti na reformu školovanja, prilagoditi školstvo potrebama na tržištu rada. Treba ići na porezno rasterećenje, što je manja porezna stopa to će se bolje ubirati porez, jer će uz manje porezne stope puno manje ljudi ulaziti u sivu zonu i izbjegavati plaćanje poreza, pa će doći do efikasnije naplate. 

Recite, u posljednje vrijeme su popularne ove desant padobranske akcije na cvjećarnice,  ribarnice i ćevabdžinice. Ti su prepadi izazvali panični strah po Hrvatskoj, trgovci trče za vama da bi vam izdali račun htjeli vi njega ili ne. S druge strane, takve akcije ne provode se protiv velikih tvrtki, velikih sustava. To je ono što nameće pitanje pravde u Hrvatskoj, takve stvari nismo imali ni u Agrokoru, ni u drugima.

Milošević je na to odgovorio kako se nada da se rade inspekcije kroz sve gospodarske subjekta bez obzira na veličinu i utjecaj poduzetnika. Trebalo bi okrenuti, meni se sviđa njemački i austrijski pristup da se mikropoduzetnike  u nekim sektorima, primjerice ugostiteljstvu, tereti paušalom. 

- Brže možemo napredovati uz jačanje privatnog sektora, ja se borim za to svih ovih godina. Nema smisla preko svake mjere i visokim kaznama kažnjavati male poduzetnike, masa tih ljudi bila je primorana pokrenuti vlastiti posao i zato bi vlada trebala učiniti sve da olakša život malim poduzetnika - dodao je. 

Kolega Pandžić je napravio katalog besmislenih mjera, primjerice porez na poslodavce koji daju svojim radnicima topli obrok. Zašto država ne napravi takav katalog besmislenih nameta? 

Koliko ja znam, kolega Horvat upravo na tome radi, radi se na katalogu ukidanja besmislenih parafiskalnih nameta i kako to izvesti. 

- Ja se mogu samo založiti da jednaka pravila vrijede na sve, i na male i na velike. I to treba učiniti sada kad se toliko mladih iseljava, ne samo zbog malih plaća nego zato jer nije uveden red - istaknuo je. 

Dodao je i da političari zaboravljaju da je porezni alat kojim mogu usmjeravati državnu ekonomiju. Na napomenu voditelja da je vlada dosad poreze koristila za punjenje blagajne, Milošević je odgovorio: 

- Da, dosadašnje vlade su tako radile, no odgovornost nas vladajuće većine je da omogućimo poslodavcima da podignu plaće, svi poslodavci žele moći podignuti plaće svojim radnicima.

Sustav održivog propadanja

Poboljšani su nam izgledi u kreditnom rejtingu prema analitičarima Standard and Poor's.  Analitičari su rejting Hrvatske ostavili na BB+, ali su podigli izglede sa stabilnih na pozitivne. Druga dobra vijest su dobri prihodi od turističke sezone. Jesu li to dobre ili loše vijesti za naš sustav održivog propadanja?

Ja se ne bih složio da smo zemlja koja propada. Treba provoditi dublje strukturne reforme, neki izbori ne bi trebali biti razlog da se te reforme ne provode Mislim da su građani nakon svega što smo prošli zadnjih desetak godina svjesni u kakvoj smo situaciji i da će birati ljude koji mogu provesti te reforme. Nikome nije prihvatljivo da smo na dnu EU, da je samo Bugarska ispod nas, zaključio je. 

POGLEDAJTE VIDEO: