Postala poštarica u Njemačkoj: 'Moj rad ovdje se cijeni i plaća'

Brođanka Ivona Bednjanec (29) zadnjih godinu dana radi u Njemačkoj posao poštarice, s kojim je, kako kaže, izuzetno zadovoljna i sretna. 

-  Nije bilo lako, ali nije bilo ni teško. Rekli su mi prije dolaska, prva godina je najgora!!! Ja se nadam da će svaka sljedeća biti kao prošla, makar takva ako ne i bolja. Tek je jedna godina iza mene, a ja želim toliko toga! Danas se uspijevam sporazumjeti na njemačkom jeziku, nisam pohađala nikakve tečajeve, sve sam sama naučila. Kada usavršim jezik, pokušati ću ostvariti još neke svoje snove… samo nebo je granica!!!! - govori Brođanka nakon punih godinu dana u drugoj zemlji i daleko od svog doma.

Ivona je po struci upravni referent, ali nažalost nikad nije stekla diplomu jer se s fakulteta ispala prije nego je dala posljednji ispit. 

- Nisam htjela biti dio statistike na zavodu za zapošljavanje!!! Nisam htjela kao diplomirani ekonomist raditi na sezonama, čistiti iza drugih ili služiti nekoga. Nisam htjela sjediti kod kuće i čekati da mi posao sredi tata, stric, susjed ili neka tamo deseta osoba. Zapravo, najiskreniji odgovor je taj DA NISAM HTJELA ŽIVJETI U HRVATSKOJ! - rekla je Ivona koja je svoju priču podijelila za sbonline.net.

Propala rukometna karijera

Osim toga ona je i bivša rukometašica, koja je na parketu provela gotovo 15 godina, a zbog ozljede je morala okončati karijeru.

- Cijeli život sam provela na parketu, radeći ono što volim. Dvorana mi je bila drugi dom, a lopta sastavni dio mene. Mislila sam da ću cijeli život igrati samo rukomet, ali sudbina je imala druge namjere. Ono što ne možete izbjeći u sportu su ozlijede, a iste nisu ni mene zaobišle. Kada sam shvatila da više ne mogu raditi ono što volim, da sam u jednom trenutku postala nitko i ništa jer više nemam 100% funkcionalno tijelo, zapitala sam se: Čemu sve to? Za što sam ja dala skoro 15 godina svog života? U veoma kratkom vremenu, od samih zvijezda dotaknula sam dno… Nisam imala posao, nisam mogla igrati rukomet, nisam imala funkcionalnu ruku - a pitanje je bilo da li ću je više ikada i imati (moje desno pucačko rame je bilo totalno smrskano)?? - dodaje Ivona.

Nakon nekoliko dana plakanja, razmišljanja, "proklinjanja" sudbine, Ivona je odlučila da se neće predati. Prošlo je 15 mjeseci od prvog pregleda do operacije i punog oporavka. U veljači 2015. prihvatila je sezonski posao konobarice koji je radila osam mjeseci. Istovremeno je radila i trenirala. U listopadu se vratila kući i odlučila da ponovno želi igrati rukomet. No nakon samo mjesec dana u Tuzli vratila se jer nije dobila dogovoreni novac.  Tada je odlučila otići u Njemačku.

Sreću potražila u Njemačkoj

Javila se svom starom treneru koji je sa suprugom i djetetom otišao nekoliko mjeseci ranije u Njemačku i pitala ga ako je može primiti.

- Na moju sreću, ispostavilo se da mogu doći gotovo odmah, da trebaju igračicu i da će se pobrinuti za smještaj i posao poštara u Deutsche Post. U relativno kratkom vremenu sve je bilo riješeno: potpisan je ugovor sa klubom i riješen posao. Moje je samo bilo spakirati se i otići, u mjesto naziva Loerrach, za koji sam prvi puta čula upravo tada. Znam da sam imala sreće što imam nekoga svog, ali svejedno nije bilo toliko jednostavno. Treba se uopće odlučiti za tako veliki korak gdje gaziš u nepoznato - priča Ivona.

Težak početak

Obzirom da su radna mjesta u pošti u Loerrachu bila popunjena, novo radno mjesto čekalo ju je u Bad Saeckingenu, udaljenom 30-ak kilometara. Odmah je dobila na korištenje i službeni poštanski auto kako bi mogla putovati na posao.

- Bila sam zaista presretna. Oduševilo me radno mjesto, to što se gibam, što sam na zraku, što sam "sama svoj šef" dok dijelim poštu. Bilo je teško prva dva tjedna, pohvatati sve na poslu, naučiti kako i zašto nešto bez poznavanja jezika, ali sam se ja trudila, zaista sam se jako trudila i to su sve kolege shvatile i dodatno mi odlučile pomoći. Svako jutro sam se budila u pola 6, u pola 7 već lagano kretala na posao, radno vrijeme mi je bilo od 8 do 17 sati, nakon toga bih se vraćala u selo, presvukla, jela i opet putovala na trening pola sata, odradila trening, putovala nazad i oko 22-23 sata bila bih doslovno 'mrtva'. I tako gotovo svaki dan plus vikendom utakmice. Unatoč svemu, bila sam sretna, jer sam zavoljela svoj posao, jer sam igrala rukomet i jer sam za sve to što sam radila bila plaćena i cijenjena! - ispričala je Ivona za sbonline.net.

Sve se posložilo

Nakon tri mjeseca istekao je njen probni rad i Ivona dobila novi ugovor, na osam i pol mjeseci.  S tri platne liste u rukama, počela je tražiti stan i u roku tjedan dana ga pronašla par kilometara dalje mjesta gdje radi. 

- Kada uzimate stan u najam trebate imati poveću sumu novca. Većinom se radi o 3 najamnine koje morate dati odjednom plus najamnina unaprijed - takav je slučaj bio i kod mene. No to naravno nije sve… Većina stanova nije opremljena i kada ga unajmite morate kupiti sve - od igle do lokomotive. I sedam mjeseci kasnije, ja se još uvijek kućim - kaže.

Ivona je odlučila prekinuti rukometnu karijeru jer joj je bilo preteško usklađivati treninge i utakmice sa svakodnevnim poslom. Osim toga, bio je tu i strah od novih ozljeda.

Stekla nove prijatelje

Zadovoljna je svojim početkom u Njemačkoj. S vremenom je, kako kaže, upoznala puno ljudi koji su porijeklom iz Hrvatske, Bosne, Srbije. Stekla je nove prijatelje, poznanike i izgradila novi život. 

Nakon 10 mjeseci rada, Ivonu je šef novčano nagradio kao jednu od najboljih radnika u ovom području.

- Moje srce je bilo veliko kao kuća… Ne zbog tih eura, nego zbog papira na kojem piše koliko cijene moj rad i gdje mi zahvaljuju na svemu dotada učinjenom!!! Ne mogu vam opisati kako je predivan osjećaj kada te ljudi CIJENE ZBOG ONOGA ŠTO RADE, kada vas nagrade za vaš trud - govori Brođanka, koja je nedugo nakon toga potpisala ugovor na neodređeno.

Ovo je bio prvi Božić koji je provela daleko od obitelji, ali kaže da se isplatilo.

'Nemojte dopustiti da vas iskorištavaju'

- Još uvijek ne vjerujem da sam USPJELA, 1300 km dalje od svoga doma, SAMA bez obitelji, bez poznavanja njemačkog jezika … STVARNO SAM USPJELA!!!! I ako sam ja mogla, može i svatko od vas!!! Imam prijatelje koji su mi upotpunili život, stvaram sama svoj dom i nema ljepšeg osjećaja od toga! - kaže Ivona koja ohrabruje mlade da potraže svoju sreću negdje drugdje gdje će cijeniti njihov rad i trud.

- Nemojte dopustiti da vas iskorištavaju po sezonama, da vam ne isplaćuju plaće, da morate razmišljati kako ćete sutra platiti račune, kako ćete podignuti dijete!!! UČITE JEZIK, štedite I KRENITE!!!!!!! Jer nemoguće je samo riječ - poručuje Ivona Bednjanec.