Privatni studiji drže se jednog zakona: Nitko neće na burzu!

Sudeći prema posljednjim dostupnim analizama popularnost privatnih studija u Hrvatskoj, ali i Europi neprestano raste. Tako oko 8,8 milijuna studenata iz 33 zemlje pokrivene Eurostatovim istraživanjem studiraju na privatnim visokoškolskim institucijama. Istraživanje EduCentra u Hrvatskoj pokazalo je kako bi čak 40 posto ispitanika rado upisalo privatni fakultet kada bi im to dopuštale mogućnosti. Riječ je, naravno, o financijskim mogućnostima, zbog kojih su mladima dostupniji javni fakulteti. Mladima je u sklopu spomenutog istraživanja postavljeno i pitanje bi li, kad novac ne bi bio odlučujuća stavka, upisali privatni fakultet. Najveći broj onih koji su rekli kako bi to učinili kao razloge su naveli 'bolje obrazovanje', 'bolji pristup i brigu o pojedincu' te – 'definitivno manje stresa'.

Ipak privatne ustanove svjesne su kako je to mladima velik problem pa nude različite načine plaćanja, za najbolje studente stipendiranje, a mladi mogu podignuti i kredite koji će im financirati privatno obrazovanje te na taj način uložiti u svoju budućnost.

Studenti nam kao prednost ističu bolju organiziranost na privatnim fakultetima u odnosu na javna sveučilišta. Najveći je ipak bonus praksa koja je sastavni dio nastavnog programa na privatnim institucijama, a koja je, smatraju studenti, na državnim institucijama često bačena u drugi plan dok se kroz sve godine studiranja pokušavaju izboriti s gomilom teorije.

Studenti na privatnim institucijama već u prvoj godini studiranja doista upoznaju svoj budući posao i imaju mogućnost usavršavanja specifičnih znanja uz rad. Čim izađu sa studija mogu se pohvaliti dojmljivim iskustvom u životopisu – koje su stekli tijekom studiranja. Kvalitetno obrazovanje i razvoj praktičnih znanja naravno nailazi na dobre ocjene kod budućih poslodavaca. Na intervju za posao ovi studenti dolaze puno spremniji te se jako brzo integriraju u poslovne procese što je danas poslodavcima iznimno bitno. Većina studenata pronalazi svoj prvi posao već za vrijeme studiranja. A upravo to i jest zakon privatnim fakultetima, učilištima i visokim učilištima: Student koji završi naš program ne smije otići na burzu! Predavači ističu kako se na ovom tipu studija predavanja i seminarska nastava odvijaju se u manjim grupama te profesori mogu posvetiti više vremena svakom pojedinačnom studentu. I sami vjerojatno znate koliko je lakše pratiti nastavu te nešto naučiti ako vas u jednoj dvorani ne sjedi 150, nego tridesetak. U manjim grupama lakše je dobiti odgovor na svako pitanje što znači da je interakcija između profesora i studenata znatno bolja, a taj odnos je ključan za što bolji uspjeh na fakultetu. Profesori često ostaju i nakon nastave na konzultacijama kako bi svaki student dobio sve informacije ili kako bi se razjasnile nejasnoće.

Kao veliku zamjerku javnim fakultetima studenti, ali i predavači zamjeraju zastarjele nastavne programe koje hitno treba modernizirati. Niz uprava fakulteta uopće ne prati što se događa s njihovim alumnijima, dok  privatni studiji upravo taj kadar koriste kao poticaj i motivaciju novih studenata. Povezuju mlađe naraštaje s njima, a alumniji tako dobivaju potencijalne zaposlenike u svojim firmama.

Dodatan problem je prigovor poslodavaca visokim učilištima da stvaraju kadar koji nakon diplome nije u stanju samostalno raditi i u koje moraju dodatno ulagati. Naime, u javnom sustavu visokog obrazovanja, tvrde privatnici, ne postoji riječ konkurentnost.

- Također, rijetko ulažu i inzistiraju na praktičnom dijelu nastave – naravno, čast iznimkama – kažu stručnjaci.