Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Promjena spola je dug proces i nema baš veze s Konvencijom

Plasirati javnosti tezu da će ratifikacijom konvencije djeca u vrtiću birati hoće li biti curica ili dečko, ili da će neki pervertit s penisom obući suknju i štikle te slobodno odlaziti u ženski toalet te odlučiti da postaje mama svojoj djeci, suludo je

Tvrdnja da će ratifikacijom Istanbulske konvencije svaki pojedinac iz hira ili obične želje moći birati rod, bez obzira na spol u kojem je rođen, velika je i opasna neistina koju već neko vrijeme pokušavaju plasirati radikalne konzervativne struje. Prava je istina da transrodne osobe nisu svjesno birale stanje u kojem jesu, a krenu li u proces tranzicije koji može završiti promjenom spola, sve se odvija po strogim kriterijima uz angažman brojnih medicinskih stručnjaka. Plasirati javnosti tezu da će ratifikacijom konvencije djeca u vrtiću birati hoće li biti curica ili dečko, ili da će neki pervertit s penisom obući suknju i štikle te slobodno odlaziti u ženski toalet te odlučiti da postaje mama svojoj djeci, suludo je i, opet ponavljamo, vrlo opasno.

Transrodni emotivno i psihički pate

Kada govorimo o transrodnima, često je riječ o emotivno i psihički shrvanim ljudima koji duboko pate zbog svog stanja, a ponajviše zbog osude i neprihvaćanja okoline. Potvrđuje nam to i klinička psihologinja i psihoterapeutkinja prof. Nataša Jokić Begić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona ima veliko iskustvo u radu s transrodnim osobama, a jedna je od stručnjaka koji su napravili precizne smjernice o utvrđivanju postupaka za proces promjene spola. Te je smjernice službeno usvojilo i odobrilo Ministarstvo zdravstva 2016. godine i struka ih se pridržava.

Spol se kirurški u Hrvatskoj ne može promijeniti

Transrodne osobe su one koje su rođene s jednim spolnim obilježjima, a rodni identitet im je drugačiji od spolnih obilježja koja su dobili rođenjem. To se stručno naziva rodna disforija. Razdoblje u kojem takvi ljudi prelaze iz jedne rodne uloge u drugu nosi naziv tranzicija, no svatko najprije kao prvi korak mora odlaziti psihologu. U sljedećoj fazi transrodna osoba ići će psihijatru, a zadatak je ovih stručnjaka utvrditi točno činjenično stanje te pomoći osobi. Neki transrodni ljudi će samo učiti živjeti u drugom rodnom identitetu, a neki će ići na promjenu spola. U oba slučaja izvješća o pojedincu će napraviti i nadležni centri za socijalnu skrb te dati svoje mišljenje o životu u drugom rodnom identitetu ili promjeni spola. Ako se ide u smjeru promjene spola, transrodni pojedinac će u daljnjoj fazi ići endokrinologu na detaljne pretrage i utvrđivanje terapije. Svaki pacijent mora potpisati informirani pristanak za hormonalnu terapiju. Slijede dugotrajni i kompleksni procesi koji su cijelo vrijeme pod nadzorom tima stručnjaka. Dođe li transrodna osoba do posljednje faze, kirurške promjene spola, to neće moći učiniti u Hrvatskoj. Niti je zahvat na teret HZZO-a, niti ima specijalista kirurga koji bi ga obavili. Stoga ljudi na takve operacije najčešće odlaze u Srbiju ili na Tajland - ako imaju novca.

Komentari (193)
  • Jedina neistina je ovo što vi ovdje pišete i obmanjujete javnost. Kao prvo, promjena spola nije moguća. Operacija spolnih organa ne mijenja spol osobe, budući da spolo određuje naš DNK, a ne spolni organ. Nadalje, da - rod će se moći mijenjati, IK je pravni temelj za to. Ne samo muško/žensko, već čitava paleta novoizmišljenih rodnih identiteta, čiji broj svakodnevno raste. A kao potpisnica Konvencije obvezujemo se to uvesti u nastavni kurikulum i to eksplicitno i piše u Konvenciji, članak 14. Što se samog tiče, autorica je sama sebi kontradiktorna - prvo kaže kako to nije istina, da takvo što ne postoji i ne uvodi se, a onda govori o transrodnim osobama, a to su upravo osobe za koje autorica članka prvotno tvrdi na ne postoje, odnosno osobe koje sebi (svjesno ili ne) biraju rod. Ja ne sporim postojanje poremećaja spolnog/rodnog identiteta, pa to je prepoznato kao medicinski slučaj, kao i bilo koji drugi poremećaj od kojih ljudi mogu patiti, ne sporim da ti ljudi pate emocionalno. Ali nije rješenje tome podilaziti njihovim deluzijama i te deluzije pravno formalizirati, umjesto da tim ljudima pruži psihosocijalna pomoć. Nemojte meni vjerovati, pogledajte u primjer toga, a imate ga u SAD i Kanadi, gdje doslovno ljudi mogu birati rod kako tko želi i bez prevelike muke dobiti dokumente na rod koji žele. U Kanadi čak možete završiti u zatvoru ukoliko takvima ne udovoljite. E, to nas čeka u budućnosti, to nam se uvodi kroz IK na mala vrata. IK je tek početak.

    22. 3. 2018,   21:02
  • Ok, pustimo konvenciju. Neka netko meni objasni zašto HZZO pokriva i najmanji dio terapije koja vodi promjeni spola, dok god postoji i jedno bolesno dijete ili čovjek za kojeg se nema novaca da bi mu se život spasio, ili barem pokušao spasiti, ili olakšalo onoj dječici koja nepokretna leže? Kad svi oni dobiju što njima treba i kad više ne bude narod skupljao za liječenje stvarnih bolesnika, onda slobodno neka plaćaju i to.

    22. 3. 2018,   19:23
  • Kakva promjena spola ? Spol dobiješ rođenjem i to M ili Ž. Zašto oni koji su "promjenili spol" moraju pit hormonsku terapiju, ako su ga promjenili.

    22. 3. 2018,   19:08