'Psiha neće stradati od virusa, ali potres je ozbiljna trauma...'

Dan poslije, kad sve završi, vrlo je vjerojatno da ćemo još neko vrijeme živjeti u strahu i na oprezu, na socijalnoj distanci, ali ćemo se onda i vrlo brzo vratiti svome životu, navikama i rutini, zaboraviti da nam se ovo događalo, iz New Yorka kaže psihijatar Damir Huremović, porijeklom iz Sarajeva, koji je prošle godine u New Yorku objavio knjigu "Psihijatrija pandemije" (izdavačka kuća Springer).

Urednik je i jedan od autora ove, prve stručne literature koja govori o mentalnim stanjima tijekom pandemija, i namijenjena je prvenstveno liječnicima, psihijatrima, svim zdravstvenim radnicima koji u ovakvim situacijama moraju brinuti o mentalnom zdravlju svojih pacijenata.

Zaposlen je u njujorškoj North Shore University Hospital, a poseban mu je interes mentalno zdravlje u situacijama poput ove.

Knjigu žele Kinezi, Španjolci...

- Tko je mogao znati da će knjiga sad biti tako tražena po cijelome svijetu!, smije se dr. Huremović, koji je u svom životu iskusio i ratno Sarajevo, gdje je završio medicinu, a u Americi je sad vrlo cijenjen, i poznati psihijatar.

Knjigu žele prevesti i Kinezi, Španjolci, tražena je, kaže, svuda u svijetu. 

Na pitanje postoji li mogućnost da mnogi ljudi razviju PTSP zbog izolacije i straha od virusa, psihijatar odgovara kako je to malo vjerojatno, ali i teško predvidivo. Sve ovisi o tome koliko će pandemija trajati, i što će sa sobom donijeti. 

- Vrlo je vjerojatno da će sve nestati za par mjeseci, i nakon toga će ljudi zaboraviti. U našoj je prirodi, i to je dobro, da zaboravljamo, da se ne zamaramo nečim lošim što je prošlo. No kao što će se epidemiolozi i drugi stručnjaci baviti analizom pandemije, trebali bi i psihijatri. Drugo su, međutim, ljudi koji su nekoga zbog bolesti izgubili, ili su ostali bez posla, to već nosi, dakako, trajnije posljedice. U većini, međutim, pandemija neće promijeniti naše živote, prošla nam pandemijska iskustva to dokazuju, kaže Huremović, čija se knjiga bavi i pandemijom španjolske gripe prije stotinu godina, kao i ostalim epidemijama koje su harale svijetom.

Sve ovisi koliko će karantene trajati - koji mjesec možemo psihički izdržati, kaže, ali nanizat će se i ostale, gospodarske posljedice, zbog kojih će onda i psihičko zdravlje biti narušeno. 

- Ako smo samo zatvoreni u kućama, na toplome, imamo dovoljno hrane, televiziju, mir, ali nismo u prilici baviti se redovnim aktivnostima, možemo biti nezadovoljni i frustrirani, i to je sve. Vrlo brzo će se ljudi, zato, vratiti svojim rutinama, kaže njujorški psihijatar. Teško je predvidjeti dugoročne posljedice, međutim, koje nemaju veze s bolešću nego s uvedenim mjerama.

NOVI EXPRESS: Psihijatar Torre: Nemojte se sažalijevati i nemojte se nadati

U njegovoj njujorškoj bolnici zaraženo je 700 pacijenata

- Već se sad govori o tome da li birati između zdravlja ili gospodarskog "zdravlja", ali se ne spominje puno i mentalno zdravlje, dodaje liječnik. U bolnici u kojoj radi ima više od 700 zaraženih pacijenata korona virusom, kaže, a  poseban je problem tretman psihičkih bolesnika u ovakvim uvjetima, i liječenje onih psihičkih bolesnika koji su kod kuće. Upravo zato knjiga, kao podrška znanstvenim radnicima.

Dugo je, kaže, razmišljao o tome kako nedostaje literature na tu temu i, evo, sasvim slučajno knjigu pisao i uredio uoči svjetske pandemije. 

- U ovakvim je uvjetima normalan i strah među nama liječnicima - strah da se i mi sami ne zarazimo ili virus ne odnesemo kući. Netko se s tim nosi bolje, netko teže, kaže dr. Huremović.

Na pitanje možemo li pak razviti hipohondriju ili opsesivno-kompulzivan poremećaj, napominje da je to moguće, kao i to da, paradoksalno, netko tko već te poremećaje ima, sad bude manje opterećen nego inače. 

- U ovakvim situacijama se takvi poremećaji mogu i smiriti, smanjiti. Zanimljjivo je, kao da ti ljudi 'dođu na svoje', zaključuje liječnik. 
Na pitanje čini li mu se da države poput njegove Bosne, ili Hrvatska i Srbija, zapravo bolje "plivaju" u kriznim situacijama nego inače, odgovara kako to možemo zahvaliti dobrim, stečenim epidemiološkim znanjima i iskustvima.

PROJEKCIJE ZA 'DAN POSLIJE' 'Turiste ćemo svijećom tražiti, djeca će maske nositi u školu'

- Vidim da svuda glavnu riječ imaju stručnjaci školovani još za prošloga sistema, i to je dobro. Imamo i sreće, međutim. Jer svi zapravo još uvijek tapkamo u mraku, SAD su možda najbolji primjer za to. Vjerojatno neki mladi specijalizant u bolnici u Bosni ili Hrvatskoj sad kaže: vidiš, da je ovo Amerika, svaki bi pacijent bio testiran po ulasku u bolnicu, ali ovo nije Amerika, i mi ništa ne znamo. Evo Amerike, u kojoj ništa više ne znamo, uz smijeh kaže psihijatar. Ni o čemu, dodaje, još nema dovoljno analiza pa zapravo ne znamo da li epidemiju liječimo, da li ju samo suzbijamo, stišavamo, i što zapravo radimo. 

Na pitanje kakva je situacija u New Yorku, odgovara kako se sve čini katastrofično, no zapravo i nije tako.

- Rat sam proveo u Sarajevu, sad imamo struju, vodu, grijanje, ne može se to uspoređivati. Ako netko ovdje i nema zdravstveno osiguranje, dobija hitno, privremeno. Problem su nam, međutim, mnogi ilegalci, koji se iz straha ne javljaju liječnicima, čekaju zadnji čas... I općenito se ne zna tko sve u New Yorku živi...

DRAGAN LOVROVIĆ Psihijatar: 'Nakon ove krize doći će do katarze i napretka'

Dio knjige posvećen je i dezinformacijama u epidemiji, kako da se od njih obranimo. Moramo odlučiti gdje ćemo se opskrbljivati s informacijama, odgovara liječnik, a onda je jako važno da oni koji službene informacije daju, ispune svoju svrhu - da budu iskreni, pravovremeni, detaljni, točni, da govore ono što ljudima treba reći. 

- Počnu li prodavati maglu, ljudi to vrlo brzo shvate, i dolazi do kolektivne anksioznosti, nepovjerenja prema službenim izvorima, i okretanja alternativnim, nestručnim izvorima. Postoje ljudi koji imaju patološke, zle namjere, pa šire lažne vijesti. 

Kako si pomoći u izolaciji?

Što za sebe čovjek može napraviti u samoizolaciji, da poboljša svoje mentalno stanje, naše je pitanje stručnjaku. 

- Tamo gdje rutinu možemo provesti, provedimo ju, ali inzistirati na rutini gdje se ona ne može provesti, suludo je. Ako netko želi provesti dan u piđami, neka ga tako provede, a sutradan, ukoliko tako želi, neka obuče košulju i hlače - sve što čovjek misli da će mu pomoći, neka i napravi, kaže psihijatar kojeg je, dodaje, jako pogodila vijest o potresima u Zagrebu. 

- To je već puno ozbiljnija trauma od izolacije, pogotovo za one koji su izgubili krov nad glavom. Time se kolege u Zagrebu svakako moraju pozabaviti, Huremovićeva je preporuka. Preporuča i da se što više bavimo djecom, i damo im prostora, omogućimo im nesmetano kretanje i igru, tinejdžerima komunikaciju s vršnjacima. Pogotovo ako je riječ o djeci s nekom poteškoćom, dodaje. 

- Mišljenja sam da ovo nije toliko opasna situacija zbog koje bi se djeci zabranjivao izlazak iz kuće, igra i trčanje, smatra psihijatar iz New Yorka.