Pustili ga da ubije: Ima čak 120 prijava, ali bi se uvijek izvukao

Blistavu 'karijeru' prepunu razbojništava, teških krađa, droge, obijanja bankomata, mnogih kaznenih djela prepunih nasilja i protupravnog oduzimanja slobode, Joško Božić Kudrić (33) iz Splita počeo je prije deset godina ukupno prikupivši više od 120 prijava.

Svaki put nekako bi se izvukao, malo istrage, papirologije, malo povlačenja po sudovima i za čas bi izašao na slobodu. Ovoga puta bi se Joško Božić Kudrić mogao suočiti s mogućom zatvorskom kaznom od 20 godina jer je 18. studenoga, kako mu se stavlja na teret, na smrt prebio 20-godišnjeg Nikolu Krmeka, svojeg susjeda.

Iščupao kvaku na marici

Krmek je preminuo na Jedinici intenzivnog liječenja KBC-a Split trinaest dana nakon što je primljen s teškim ozljedama glave i mozga, točnije nagnječenja zatiljka, ozljeda lijeve očne duplje i arkade te teškog krvarenja u mozgu.

U bolnicu ga je dovezao upravo Božić Kudrić prepavši se očito vlastitog čina, svjestan da je time došao kraj njegovu neprestanom izvlačenju i provlačenju kroz zakone i, u njegovu slučaju, blago pravosuđe.

Na Županijskom sudu u Splitu trenutačno se protiv njega vode dva kaznena postupka, po jedan iz 2013. i 2015. , za teške krađe i otmicu, no na rasprave je dolazio sa slobode, i to uvijek, kao i kad bi ga privodili, s drskim smiješkom na licu.

Naime, istražni zatvor se određuje zbog četiri razloga. Kad postoji mogućnost da bi osumnjičeni mogao pobjeći, da bi mogao utjecati na svjedoke, ponoviti nedjelo ili zbog osobito teških okolnosti kaznenog djela (ovaj četvrti razlog u pravilu se najrjeđe koristi te se određuje kod višestrukih i brutalnih ubojstva i sl.). Osim ova četiri razloga za istražni zatvor, iskusni suci u šali znaju reći da postoji i peti - ružno ga je vidjeti na slobodi. U svakom konkretnom slučaju sudac istrage Županijskog suda samostalno odlučuje postoje li elementi za određivanje pritvora te hoće li koga poslati u istražni zatvor i po kojoj osnovi, ili će pak osumnjičenog pustiti da se brani sa slobode, ili mu odrediti jamčevinu, ili neke mjere opreza.

Policajci su ogorčeni

Primjerice, na Županijskom sudu u Zagrebu gotovo svaki dan netko završi u istražnom zatvoru zbog prijetnje, dok na drugim županijskim sudovima to nije toliko učestalo. Predsjednik Županijskog suda nema ovlasti da naređuje kolegama sucima kako postupiti u nekom slučaju. Oni su u svojem radu neovisni.

Drugačije je pak ustrojeno Državno odvjetništvo. Viši državni odvjetnik kontrolira rad nižeg i može, ako smatra da neki predmet dugo stoji ili da ga niži odvjetnik loše vodi, dati naputak ili čak narediti nižem državnom odvjetniku kako da postupi i kako da vodi postupak na sudu. Hijerarhijski lanac se proteže od glavnog državnog odvjetnika na županijske pa niže na općinske državne odvjetnike. Je li bilo propusta u radu tužitelja na nizu predmeta protiv Kudrića, jesu li prelako odustajali od nekih policijskih prijava, trebalo bi utvrditi u državnom odvjetništvu.

Pur-pjena glavni alat

- Povezan je s likovima sličnim njemu, to je opasna ekipa. Drogirao se, najčešće kokain. Jednom kad smo ga privodili drogiran je iščupao bravu na marici. Fizički je dosta jak, posebno kad je bio na opijatima. Očito je dobro znao dokle su granice i dobro poznaje kazneno pravo. Ponekad bi policija prikupila dokaze protiv njega, a onda bi odvjetništvo odbacilo prijavu. Valjda im se nije dalo baviti s njim. A Joško je imao način kako da si stvori alibi. Napravio bi neku glupost, psihički rastrojen završio na liječenju na jednu noć, potom bi izašao, napravio ‘posao’ i vratio se na psihijatriju. I eto, ostao bi čist kao sveto ulje. Operirao je u Splitu, Drnišu, Šibeniku... Najčešće su to bile kladionice. Imali su shemu da ušutkaju alarm pur-pjenom - doznajemo od policajaca koji su ogorčeni na sud što mu i prije ove tragedije s Krmekom nisu stali na kraj.

Kako doznajemo, Božića Kudrića najviše je morio vlastiti ego, kompleks što je sa sela i što se bavio stokom u jednom životnom periodu pa se želio dokazivati, a najviše su mu imponirala priznanja od starijih i iskusnijih kolega kriminalaca i robijaša.

Nije se bojao ni policije ni suda, tako se u njegovom raskošnom dosjeu bilježi i napad na policajca, a jednom prilikom se čak u medijima prilično nepromišljeno žalio na policijsku brutalnost.

Dobro je poznat policiji, no ne samo on, nego i njegov otac Ivan, danas 60-godišnjak, koji je 2010. osuđen zbog brutalnog silovanja i premlaćivanja svoje 83-godišnje punice u Neoriću. Ona je preminula šest dana nakon što ju je Ivan u pijanom stanju spolno zlostavljao, slomio joj rebra i gušio, od posljedica čega je naposljetku i umrla.

Ivo Čagalj/PIXSELL

Tvrdio je da nije kriv, da liječnik laže, a na izricanju presude galantno je prokleo sutkinju.

Htio je prodati bubreg

Kasnije se oglasio iz zatvora na Bilicama ponudivši na prodaju vlastiti bubreg kako bi si mogao osigurati novog odvjetnika i novo, 'pošteno' suđenje. Tako se čini kako je sin Joško svoj karakter naslijedio od oca koji je, također, i prije silovanja punice bio poznat policiji po nasilništvu. 


Prvi Joškov slučaj koji je odjeknuo u javnost bio je začinjen bijesom zbog prekida ljubavne veze 2007. godine. Tada je unatoč zabrani pristupa napao bivšu djevojku. Sud mu je zabranio da joj prilazi jer joj je prijetio i presreo je na ulici, nasilno ugurao u automobil i odvezao kući. No nije se mogao pomiriti s tim da ona ne želi imati nikakvog posla s njim, a nije baš ni “šljivio” odluku suda o zabrani pristupa pa ju je tražio u gradu.

Pronašao ju je u jednom splitskom kafiću, htio doći do nje. Tako je u toj silnoj želji prvo udario vlasnika kafića, potom je šakama izudarao njezina prijatelja, prijateljicu čupao za kosu, a sve zato što je njegova bivša, vidjevši ga, odlučila s ekipom pobjeći iz lokala kako bi izbjegla incident. Kad je vidio da dolazi policija, pobjegao je. Ubrzo je uhićen. Bio je pijan, navodno je imao više od dva promila alkohola u krvi.

- Ja ću iz zatvora kad-tad, a ti iz groba nikad - samo je jedna od prijetnji upućenih bivšoj, a to više nego dovoljno govori o njegovu karakteru. 
A da mu je otimanje ljudi i nasilno guranje istih u automobil uobičajeni način rješavanja “problema”, pokazao je 2013. godine. 

U svibnju je, usred bijela dana, u Kaštel Štafiliću uvukao 26-godišnjaka u Opel Astru. Ondje su bila dva njegova pomagača. Počeli su ga mlatiti. Kad su se zaustavili, napadnuti mladić je iskoristio priliku. 

'Udarao sam ga samo malo'

Istrčao je iz vozila i pozvao policiju. 
Istu praksu proveo je i kod nesretnog Krmeka, koji je životom platio Kudrićev bijes jer nije želio promijeniti iskaz na sudu u Šibeniku, koji tereti Božića Kudrića za razbojništva i krađe. Došao je po njega automobilom, s prijateljem, odvezao ga u skladišno-trgovačku zonu u splitskom predgrađu i premlatio po glavi. Božić Kudrić se pred istražnim sucem Županijskog suda u Splitu branio da je Krmeka udario samo jednom, no prema liječničkim nalazima, takav scenarij nije vjerojatan. Dovezao je Krmeka u bolnicu jer se žalio da mu je loše. Misleći valjda da će Krmek izaći iz bolnice, Božić Kudrić ga je s prijateljem čekao ispred u automobilu. No vidjevši težinu ozljeda, liječnici iz KBC-a alarmirali su policiju. Dojurili su u bolnicu, a Božić Kudrić je tek tada shvatio da priča uopće nije bezazlena.

Teško da će sad izaći

Pokušao je pobjeći automobilom, a njegovo sumnjivo ponašanje nije prošlo nezapaženo, posebno jer je njegovo lice odavno poznato policajcima. Ubrzo su ga uhitili i odredili mu mjesec dana istražnog zatvora, prvo zbog pokušaja ubojstva, a nakon što je nesretni Krmek preminuo, tužiteljstvo je kazneno djelo prekvalificiralo u ubojstvo. Božiću Kudriću, koji se godinama probijao kroz život krađama, prijetnjama i šakama, sad prijeti od pet do 20 godina zatvora.


- Hvala pravosudnom sustavu - ironično su poručili splitski policajci koji su godinama nemoćno pokušavali stati na kraj bahatom nasilniku.