Radovan Karadžić: pjesnik, vizionar i psihijatar krvnik

"Čujem korake razaranja
Grad gori kao tamjan u crkvi
U dimu vidim našu savest
Između naoružanih grupa, naoružano drveće
Sve što vidim je naoružano
Sve je vojska, borba i rat", pisao je upravo vizionarski, pjesnik poznatiji kao jedan od najtraženijih ratnih zločinaca Radovan Karadžić, a svoje je stihove objavljivao u zbirkama znakovitih naziva 'Ludo koplje' i 'Crna bajka', napisanim netom prije početka rata. I upravo je Karadžić bio taj koji je zle slutnje sproveo u djelo. Ratni čelnik bosanskih Srba, optužen za genocid nad nesrbima u FBiH i ostale ratne zločine, napisao je četiri knjige pjesama, a neke od njih su predstavljene dok je bio u bijegu. Tako je zbirku pjesama 'Pod levu sisu veka' objavio u Požarevcu prije tri godine. Izdavač je tada odbio reći kako je došao do haškog bjegunca koji u zbirci, na ironičan način, opisuje planine, šume, rijeke i divlje životinje. A jedno od poglavlja u knjizi zove se 'Mogu paziti na sebe'. Posebno je bila zamjetljiva njegova fascinacija Sarajevom u pjesmama, a koja je s godinama postajala sve negativnija. Dok je Sarajevo držao pod višemjesečnom opsadom, pred TV kamerama osobno je objašnjavao ruskom pjesniku Limanovu kako ga razara. Tom prilikom mu je dao da ispali nekoliko rafala na grad, što je Rus rado i učinio.
Osim za razaranje Sarajeva i njegovo držanje pod opsadom i likvidaciju i deportaciju nesrba iz tog grada, Karadžić je kriv za genocid nad tisućama nesrba u srebreničkoj enklavi. Njegov mračni plan za Srebrnicu najbolje sažima jedna od direktiva:
"Izvršiti potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe, time spriječiti komunikaciju između ovih enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uvjete totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života mještana u Srebrenici."

PREDSJEDNIK RS-A OD 1992. DO 1996.
Karadžići su podrijetlom s Kosova, a Radovanov otac, Vuko, bio je osuđen na smrt strijeljanjem kao pripadnik četničkog pokreta. Radovan je rođen 1944. u crnogorskom selu Petnica, nedaleko od Šavnika na Durmitoru i srpske je nacionalnosti. 1971. je diplomirao na sarajevskom Medicinskom fakultetu i potom je specijalizirao psihijatriju. Politikom se počeo baviti 1989. Sudjelovao je u stvaranju Republike srpskog naroda BiH koja je proglašena 9. siječnja 1992., a kasnije je nazvana Republika Srpska. U travnju 1992. Karadžić se sa suradnicima povlači na Pale gdje je ustrojio ratno sjedište RS, gdje je zajedno s Ratkom Mladićem, koji uz Karadžića i Gorana Hadžića tvori trojac glavnih haških optuženika za ratne zločine koji još nisu privedeni pravdi, osnovao oružane snage RS. Karadžić je bio vođa bosanskih Srba i predsjednik RS tijekom cijelog rata - za predsjednika je izabran 12. svibnja 1992. i na toj je funkciji ostao do 30. lipnja 1996., kada se, nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, povukao s mjesta predsjednika SDS-a i iz javnog života. Nije bio član izaslanstva RS na mirovnim pregovorima u Daytonu, budući da je još u pripremama za pregovore predsjedničke ovlasti prenio na potpredsjednicu RS Biljanu Plavšić. Posljednji put prije uhićenja viđen je u javnosti u Han-Pijesku u BiH 1996. Iako su nakon toga mediji povremeno izvještavali da je viđen na raznim lokacijama, kao primjerice u travnju 2005. kada je, navodno, viđen na ručku sa suprugom, te mjesec dana ranije na pogrebu svoje majke u Nikšiću, navodno prerušen u svećenika, ni jedna od tih informacija nije potvrđena.