Ni jedan od sugovornika pred HZZ-om u Zagrebu, Splitu, Zadru i drugim gradovima ne vidi svjetliju budućnost. Nezaposleni ni ne vjeruju obećanjima
Rasprodaju svu imovinu da prežive jer nemaju posao
Pred ispostavama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u cijeloj zemlji gotovo je nemoguće pronaći optimističnog čovjeka. Besparica, gladovanje, struja pred isključenjem, život bez grijanja... Te i slične situacije obavile su nezaposlene velom sivila, tuge i razočaranja. U prosincu lanjske godine posao na Zavodu tražilo je 291.545 ljudi, tri posto više nego mjesec prije. Ekonomski analitičari predviđaju da će ta brojka početkom veljače premašiti 300.000. Prateći tempo rasta nezaposlenosti stručnjaci, čini se, nisu daleko od surove realnosti. Sličnu situaciju su posljednji put zabilježili 2005. Ni jedan od naših sugovornika pred HZZ-om u Zagrebu, Splitu, Zadru i drugim gradovima ne vidi bolju budućnost. Đurđa Pokorni (58) iz Zagreba čeka svaki dan da joj HEP isključi struju. Bez posla je godinu dana. Prije toga je šest godina uzgajala i prodavala povrće. Danas pokušava preživjeti sa 700-tinjak kuna na mjesec. S njom žive bivši suprug i sin. Obojica su bez posla.
- Sin ponekad nađe nešto za raditi preko vikenda pa nam pomogne. Struju će nam isključiti, a grijanje već odavno nemamo. Rasprodali smo obiteljski nakit jer nismo imali za kruh - požalila se Đurđa. Ne vjeruje, kaže, da će pronaći posao. Uz svu nevolju, oboljela je i od tumora, a najveća joj je želja “posljednje dane provesti dostojanstveno”.
- Teško mi je. Ne vjerujem da će biti bolje, iako gospodin Josipović to obećava. Više se toliko ne zamaram politikom. Više me zamara što svaki treći dan nemam što za skuhati. Ponekad smo doslovce gladni - rekla je nesretna žena i požurila u svoj hladni dom. Posao je kao i protekle dvije godine, na Zavodu za zapošljavanje tražila i trgovkinja Ana Kleković (22). Živi s roditeljima iako bi se rado osamostalila. Ispričala nam je da su plaće u buticima po 2000 kuna, a s time će, kaže, teško ikad živjeti sama.
Mišel Voljak (21), autolimar
Posao tražim tri godine. Sa suprugom i kćeri preživljavam od 1600 kn rodiljske naknade i povremenih poslova, zbog čega sam sretan.
Ivan Turkalj (61), ekonomist
Posao tražim od 2006. Do tada sam imao tvrtku i zapošljavao 12 radnika. Nitko me ne želi zaposliti jer sam im prestar, a imam veliko iskustvo.
Mario Jurač (27), pomorac
Već godinu dana tražim posao. Ne radim, radio bih bilo što, ali posla jednostavno nema. Razmišljam da se prijavim u aktivnu vojnu službu.
Cvjetko Miličić (62), ugostitelj
Imao sam ugostiteljski obrt, no posao je propao. Otada sam na birou. Također sam i vozač, ali ni to ne pomaže. Ipak, radije bih da mladi dobiju poslove.
Josipa Budimilić (20), referent
Tražim posao u struci, ali ponuda je slaba. Izgleda da bi mi bilo bolje da tražim veze za posao. Kako sada stvari stoje teško da će uskoro biti bolje.