Gledao prilog o beskućnicima i uočio davno izgubljenu sestru

Odrastao je uz tajnu o kojoj u njegovoj obitelji nitko nije pričao. Njegov otac dobio je još jednu kćer i nikad nije govorio o tome, a Stipo je to saznao od druge djece. Otac je, kaže Stipo Jeleč, bio autoritet, netko koga se bezuvjetno poštuje i ne propituje. Susret o kojem je sanjao cijelo djetinjstvo, dogodio se jednog sparnog popodneva krajem srpnja 1984., kada ju je u selu vidio, prišao joj i upitao je za ime. Od tada su se vidjeli možda još jednom ili dva puta. On je otišao u Sloveniju, dok je Dragicu život odveo u Beograd.

- Sve te godine sam pokušao nekako da saznam što je s njima, da li su živi, gdje žive, kako žive. raspitivao sam se, ali nikada nisam mogao dobiti nikakav odgovor - rekao je Stipo pred kamerama 'Provjerenog'. Sve dok ju nije primijetio u reportaži o majci i kćeri koje žive u groznim uvjetima, bez kupaone i vode na kraju grada, u hrđavom vagonu trolejbusa. Želja da vidi svoju sestru konačno se ispunjava.

- Jedva čekam taj trenutak da je mogu zagrliti, da joj kažem gdje si sestro, poslije toliko godina - rekao je Stipo vozeći se prema svojoj davno izgubljenoj sestri. Ono što je tolike godine čekao dogodilo se pred kamerama 'Provjerenog'. Puno je toga za nadoknaditi za brata i sestru. Dijele istog oca, ali od života su dobili sasvim različite karte. Stipo je već s 21 godinom sebi sagradio kuću, a ona posljednja tri desetljeća svojim domom naziva stari trolejbus iznutra zazidan ciglama.

- Ne mogu doći sebi. Kako jednostavno preživjeti u ovim uslovima? Kako ljudi uspijevaju preživjeti? To je meni neshvatljivo -rekao je Stipo nakon što je uživo vidio u kakvim uvjetima žive Dragica i njezina majka.

Sreću zbog pronalaska sestre zamijenila je briga i tjeskoba, osjećaj nemoći. Uživo je, kaže, i gore i teže od onoga što je vidio na televiziji.