Sanader u UN-u (3): Žrtve s Ovčare zaslužuju pravdu

...Vukovar je mjesto na kojem su tijekom srpske agresije Miloševićevog režima počinjeni najteži ratni zločini u Republici Hrvatskoj
Dana 20. studenog 1991., nakon što su srpske snage okupirale grad, 261 pacijent iz vukovarske bolnice odveden je na farmu na Ovčari, gdje su mučeni i hladnokrvno ubijeni. Od dvjesto ekshumiranih žrtava zločina sto devedeset ih je identificirano.
Šezdeset jedna ih je još nestala. Isprave i dokumentacija o identificiranim osobama nedvojbeno potvrđuju da su to bile osobe koje su odvedene iz vukovarske bolnice. Dokumentacija je predana Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju, a masakr na Ovčari je od strane Tužiteljstva uključen u optužnicu protiv Slobodana Miloševića 2001. godine.
Zločin počinjen na Ovčari, zbog njegova zastrašujućega karaktera i krajnje okrutnosti, kao i zbog bespomoćnosti žrtava, zauzima posebno mjesto među zločinima počinjenim u suvremenom svijetu.
Dana 27. rujna 2007. godine, šesnaest godina kasnije, Sudsko vijeće Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju donijelo je presudu trojci bivših visokih časnika JNA.
Mile Mrkšić osuđen je na 20 godina zatvora, Veselin Šljivančanin na 5 godina zatvora, a Miroslav Radić oslobođen je optužbe.
Ova presuda izazvala je zaprepaštenje u Hrvatskoj i u svijetu. Ona zanemaruje dobro poznate i dokumentirane činjenice relevantne za utvrđivanje odgovornosti. Sud je pokolj na Ovčari tretirao kao zaseban slučaj, a ne kao dio sustavne politike čiji lanac zapovijedanja vodi do vojnog sjedišta JNA i tadašnjeg političkog vodstva u Beogradu.
Iako su sva trojica optuženika bila uključena u brojne ratne zločine u Vukovaru i istočnoj Slavoniji, Tužiteljstvo je ograničilo svoju optužnicu samo na najbolje znani i dokumentirani pokolj na Ovčari. Tužiteljstvo je možda očekivalo da će strašni zločini počinjeni na Ovčari dostajati za maksimalnu kaznu, no to se nije dogodilo. Bez ikakve sumnje, ubijanje i takav neljudski odnos spram pacijenata vukovarske bolnice bili su izazvani smišljenim i nezakonitim akcijama okupatorske sile. Stoga imamo pravo pitati zašto su Ženevske konvencije, čija su načela uključena u Statut Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju, zanemarene u određivanju krivnje tih časnika JNA. Zločinima je prethodila politika koja je stvorila uvjete za nasilje koje će nastupiti, s ciljem etničkog čišćenja ovog dijela hrvatskog teritorija i istjerivanja nesrpskog stanovništva.

ČETVRTI DIO GOVORA PROČITAJTE U VEZANIM ČLANCIMA