Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Sanirao se neki zid i iskočili su tanjuri. Pokazao sam ih Titu...'

None Foto: Wikipedia 3

U neposrednoj blizini Barbarige nalazi se vojni objekt - kasarna u kojoj je smještena jedinica 5. VPS. Vojni objekt je ograđen žičanom ogradom i jedino na tom mjestu do sada nisu vršena arheološka istraživanja

'Mračni dosjei iz sefa Udbe', dramatična knjiga novinara i urednika Igora Alborghettija razotkriva neke od desetljećima brižno čuvanih tajni jugoslavenske Službe državne sigurnosti. U knjizi je objavljen i nikad prije viđeni popis 243 pripadnika tvrde splitske Torcide koji su bili definirani kao neprijatelji režima i huligani. Tome je dodan i nešto kraći popis Bad Blue Boysa. Pronašli smo među njima i jednog bivšeg Karamarkova ministra. Što je bliski savjetnik prvog hrvatskog predsjednika dr. Tuđmana pričao agentima komunističke tajne policije o francuskim nuklearnim tajnama, kako su dokumentirane ljubavne avanture bivšeg američkog ambasadora u Zagrebu i još gomila misterija...

KOS protiv Vesne

Služba sigurnosti JNA, točnije organ bezbednosti 5. vojnopomorskog sektora sa sjedištem u Puli, napravila je svoju analizu tvrdnji Vesne Girardi-Jurkić. U dokumentu strogo pov. br. 4-101, od 13. ožujka 1990. spominju čuvane vojne zone, arheološka iskapanja te neke ocjene ponašanja i samoga karaktera Vesne Girardi-Jurkić.

FELJTON: TAJNI DOSJEI UDBE (5) Misterij Seusovog blaga: Tko je našao i ukrao vrijedno posuđe?

Navedeni pojam od Valbandona do Porto Kolona uključujući i Brionsko otočje je zaštićen Zakonom o zaštiti spomenika kulture i na njemu su do sada pronađeni vrijedni arheološki predmeti. Takvih zaštićenih pojaseva u Istri ima više.

U neposrednoj blizini Barbarige nalazi se vojni objekt - kasarna u kojoj je smještena jedinica 5. VPS. Vojni objekt je ograđen žičanom ogradom i jedino na tom mjestu do sada nisu vršena arheološka istraživanja. Koliko je nama poznato, arheološka istraživanja koja su za Titova života bila obavljana na otocima Veliki Brioni, obavljana su pod patronatom arheoloških institucija.

Pripadnici vojno-sigurnosne službe JNA nisu uspjeli izravno razgovarati s Vesnom Girardi-Jurkić, kaže se u analizi. Nije bila dostupna. Međutim, dobili su potvrdu iz pulskog SUP-a (milicije) kako je odgovorna za širenje informacija da je JNA povezana s otuđenim blagom i mogućnošću da je pronađeno na vojnom području. Nisu bili sretni.

Magistar Vesna Jurkić ničim ne može da potkrijepi ovakve svoje pretpostavke, piše neki nečitko potpisani kapetan fregate i organ Vojne službe sigurnosti u Puli. Cijenimo da podatke o nestalom blagu proširuje samovoljno i neargumentovano pod pritiskom novinara i javnog mijenja. Radi se o osobi sa kojom je teško komunicirati, koja je fanatik svog poziva i koja se iznenadno našla u vrtlogu svjetskih zbivanja, stoji na kraju dokumenta.

Dan poslije taj isti kapetan fregate, organ Vojne službe sigurnosti, sjedio je nasuprot Vesni Girardi-Jurkić u njezinu pulskom uredu. Nije mu se baš svidjelo. Piše kako nije bilo moguće uspostaviti normalan tijek razgovora, da je Girardi-Jurkić često bila prekidana telefonskim pozivima, kako je njezino ponašanje bilo na granici histerije. Vojsci je, naravno, bilo manje važno doznati potječe li zaista Seusovo srebro iz neke pećine, rupe ili srušenog rimskog podruma u Istri. Njih je mučila druga dilema.

Je li dragocjeno blago mrknuo netko iz JNA i je li pronađeno na terenu koji je kontrolirala vojska? Od gospođe Girardi na to odgovora nije bilo. U toku razgovora često je gubila koncentraciju te su se pojedina pitanja morala ponavljati, a na pojedina nisu ni dobiveni konkretni odgovori, opisuje razgovor kapetan fregate.

Uglavnom, sve ono što je dan prije napisala Saveznom sekretarijatu za pravosuđe ponovila je i tom tipu iz vojno-sigurnosne službe JNA. On je, nakon svega, nadređenima u službi napisao sljedeće:

U toku razgovora sa Vesnom, vezanom za gore navedene podatke koji se tiču vojnih objekata, nije mogla da pruži ni jedan dokaz kao prilog svojim pretpostavkama zbog čega zaključujemo da njene tvrdnje i pretpostavke ne prelaze razinu naučne spekulacije. Očigledno je da će Vesna u pokušaju da dokaže da Seusovo blago potječe sa ovog područja posegnuti za svim mogućnostima koje joj stoje na raspolaganju.

Tito je htio da kopamo na Brijunima

Desetak dana kasnije vojna služba preslušala je druga Alena Vitasovića na otočju Brijuni. On je bio kustos (od 1968.) Arheološkog muzeja Radne organizacije Nacionalni park Brijuni i kolega Vesne Girardi-Jurkić. Htjeli su čuti što on kaže o mogućnosti da je Seusovo blago, kako je u dopisima institucijama SFRJ i kaznenoj prijavi isticala šefica Arheološkog muzeja Istre, možda pronađeno na otoku Veli Brijun. Ili, preciznije, tijekom istraživanja arheološkog lokaliteta Bizantski kastrum.

Priča tako Alen Vitasović, i to više od dva i pol sata, da su ekstenzivna iskapanja na Velikom Brijunu krenula 1968. nakon slučajnog otkrića vrijedne rimske keramike.

Sanirao se neki zid onog Bizantinskog kastruma pa su, sasvim usput, iskočili i neki tanjuri. Prvi takav nalaz lično sam pokazao Predsjedniku Titu koji je na osnovu toga odobrio da se nastave radovi na iskopavanju kastruma koji su trajali do 1973 godine, pripovijedao je Vitasović genezu istraživanja vojnog logora u brijunskoj uvali Dobrika.

Foto: Wikipedia

Naveo je, vrlo precizno, da su radove po nalogu Josipa Broza Tita od 1973. pa do 1974. i tijekom 1976. izvodile postrojbe JNA, uz povremenu asistenciju rudara iz Labina. Svi radovi bili su pod kontrolom Vitasovića, vojska je savjesno kopala, naglašava, te se ni teoretski nije moglo dogoditi da se pronašlo nešto sa čime ne bi bio upoznat.

Nakon svega pronađena je jedna zlatna naušnica, nekoliko komadića srebra i srebrni novčić s natpisom Emilija datira iz razdoblja 70 godina prije Krista do 100 godina poslije Krista (Vitasović se tijekom ispitivanja koristi terminima stara i nova era, op. a.). Svi otkriveni artefakti, bez velike vrijednosti, pohranjeni su u muzejima na Brijunima ili Puli. Osim one iskopane zlatne naušnice koja je, kaže Vitasović, ukradena i o tome postoji službeni zapisnik.

Blago nije moglo biti nađeno na Brijunima

Ispitivanje glavnog arheologa Brijunskih otoka istaknuto je kao izravan demanti teza arheologinje Girardi-Jurkić o umiješanosti jugoslavenske vojska u aferu Seuso.

Uz punu odgovornost mogu da tvrdim i garantujem da pomenuto Seusovo blago, o čemu se u sredstvima informiranja naveliko govori, nije niti je moglo biti pronađeno na Velikim Brijunima, o čemu aludira i govori drugarica Vesna Girardi-Jurkić, naglasio je Vitasović.

Također odgovorno tvrdim da smo u stanju dokumentirati i najsitniji arheološki nalaz od 1968. godine do danas, jer za to postoji propisana i opširna dokumentacija. U potvrdu ovakvih mojih tvrdnji navodim i izjavu doktora Marušića (Branko dr. Marušić, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre od 1967. do 1979., op. a.) koji je neosporno danas naš najveći ekspert za srednji vijek i kasnu antiku i koji je u telefonskom razgovoru sa Vesnom Jurkić istoj rekao da što se tiče nalaza srebrenog blaga i njegovog porijekla na otoku Brijuni govori gluposti te da je on u stanju da u svakom trenutku naučno pobije bilo kakvu insinuaciju da se srebro moglo naći na otoku Brijuni.

Našla se sa zapovjednikom

U nekom trenutku gospođa Vesna Girardi-Jurkić očito je shvatila da je možda malo previše spominjala umiješanost JNA u aferu Seuso. Pozvala se na razgovor kod tadašnjeg zapovjednika 5. vojnopomorskog sektora, kapetana bojnog broda Marijana Pogačnika. Taj Slovenac (početkom 80-ih bio je zapovjednik 88. diviziona podmornica i u čudnoj havariji, tzv. čvrsta trupa, zamalo je izgubio podmornicu P 832 Drava, op. a.) primio ju je u zgradi komade na pulskoj rivi. Razgovarali su oko 40 minuta.

Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL

Prema zapisniku, Girardi-Jurkić, nakon uvoda u priču o aukciji Seusova blaga, krenula je objašnjavati da se najveće i najbogatije arheološke zone u Istri podudaraju s vojnim zonama. Nakon rata u ta područja nisu mogli ući arheolozi, dodala je, te nisu mogli ni istraživati. 

To je činjenica. Mislim, to ne možemo negirati kad je činjenica, doslovno je rekla kapetanu bojnog broda i ogradila se od pogrešnih interpretacija njezinih izjava. Mi nismo ni rekli da je vojska uzela, mi smo rekli da arheolozi nikada nisu imali pravo pristupa i istraživanja niti uviđaja u vojnoj zoni. Mi smo rekli, de fakto, da li je nađeno ili nije nađeno, u tome kontekstu, znate ostavili smo to otvoreno, pojasnila je.

Misteriozni sugovornici iz Londona

A onda je krenula prepričavati informacije iz dvosatnog telefonskog razgovora s misterioznim sugovornicima iz Londona. Oni su joj detaljno opisali mjesto gdje je stoljećima stajalo skriveno neviđeno blago rimskog patricija Seusa.

Rekli su da se radi o jednoj špilji, koja je podzemna, koja je, dakle, kraška formacija, koja je kraška galerija, koja je služila kao depozit stare istrošene municije i da je onda došlo do proširenja toga prostora za potrebe depozita nove municije. Znači, stare municije, može biti stare naše, stare talijanske, stare austrijske, mislim... i da je kod proširenja toga prostora došlo se na jednu barijeru, jednu vrstu zida i kad se taj zid probio onda je nađeno i sve što je nađeno u jednom velikom bakrenom kotlu veličine cirka metar i 75 centimetara. Oni raspolažu podacima... i kažu da je bilo malo čak stalagtita i stalaktita, vrlo mizernih, vrlo malih i da je to depozit vjerojatno antički. Prema tome, mi govorimo o starom depozitu. Da, i to je sve. I meni je bilo neprijatno slušati jer se to govorilo telefonom, jer nikad se ne zna i ja sam tada rekla: slušajte nemojte vi tako, izađite vi sa time vani, pa recite kad su kopali koje jedinice i da su to KNOJ-a, izađite van pa gotovo. Oni su rekli: ne… 

Pri kraju razgovora, kako stoji u vojnom dokumentu, Pogačniku je priznala da je informacije i opis nalazišta doznala od ljudi iz Scotland Yarda s kojima je bila u telefonskom kontaktu. Oficir na to nije ništa rekao, osim da će slušati upute više komande oko ovog slučaja. 

U sudskom postupku koji je godinama vođen u New Yorku, Republika Hrvatska nije uspjela dokazati da nam pripada Seusovo blago. A ni Mađarska. Ipak, oni su 2014. kupili pola kolekcije i slavodobitno je izložili u zgradi parlamenta. 

>>> Kraj feljtona

Knjiga 'Mračni dosjei iz sefa Udbe: od Torcide i BBB-a do ekipe iz vrha HDZ-a' u prodaji je na kioscima Tiska i Tisak Medije, u knjižarama Školske knjige, VBZ-a i Znanja. Cijena je 79 kuna.

Tema: Feljtoni

Komentari (6)
  • hrvati su poznati po prodaji a ne radu sa 10 prstiju.

    9. 7. 2019,   09:52
  • Čime nas to opet zamarate.

    9. 7. 2019,   07:40
  • "Našla se sa zapovednikom" ... Ta nemojte kasti!

    9. 7. 2019,   07:16