Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Sanjam sina pa ga korim: ‘Mili, kako to da mi se nisi javio?!’

None Foto: Željko Hladika/24sata 2

MAJČINA TUGA Nedeljki Dugandžić (80) iz Majura već 28 godina na srcu leži pitanje gdje je nestao njezin voljeni sin. Dragana Dugandžića Srbi su odveli iz kafića u Kostajnici 1991. ne zna se gdje je završio

Znaš što, da ih imaš dvadesetero, svu djecu jednako voliš. I za svima jednako srce boli. Rodila sam četrnaestero djece. Zadnja trudnoća bile su blizanke. Jedna je mrtvorođena, druga živa i zdrava. A moj sin Dragan je nestao.

Kad mi se ovdje u Majuru za Božić i Uskrs okupe sva moja djeca, pogledam ih i izađem napolje. Pa plačem. Oni me pitaju zašto plačem, je li mi žao što su došli. A ja odgovaram: ‘Nije, djeco moja, drago je meni, samo moj Dragan meni srce otkida’, kroz suze govori Nedeljka Dugandžić (80) iz Majura.

POGLEDAJTE VIDEO:

Sinu Draganu, tada 28-godišnjaku i ocu tek rođene djevojčice, svaki se trag izgubio u rujnu 1991. godine u Kostajnici. Kako priča majka, posljednji put sina je vidjela u Zagrebu, kamo se sklonila od rata koji se počeo širiti po Hrvatskoj. Bila je kod kćeri i njezina supruga, a sin Dragan tamo joj je dovezao i svekrvu.

POKRENUTA INCIJATIVA Spomen soba za sve žrtve: U Tovarniku su mučeni i ubijeni

- Htio se odmah vratiti u Majur. Zet i ja molili smo ga da krene nazad tek kad svane. Svanulo je, on je otišao i više ga nisam vidjela ni s njim progovorila. Nisam se ni oprostila. Koliko sam čula, suprugu i kćer, tad bebu, odvezao je u Lekenik i vratio se u Majur. Nekoliko godina kasnije srela sam se s čovjekom, pravoslavcem, koji je tog dana s mojim sinom sjedio za stolom u Kostajnici, gdje ga je zadnji put vidio. Ispričao mi je da su do njihova stola došli neki Srbi i kleo mi se da im je rekao: ‘Ne dirajte u tog dečka, on nije nikome ništa kriv’. Samo su mu rekli: ‘Stari, raspali kući, sad ćemo i tebe’. I to je sve što znam. Od tada se mom sinu gubi svaki trag - pripovijeda Nedeljka. Draganova supruga s bebom se odselila u Njemačku. S bakom više ne kontaktiraju.

Foto: Željko Hladika/24sata

- Ja ne znam čitati ni pisati. Nemam kontakte s unukom ni snahom. Ali ja joj se divim. Ostala je sama s tom bebicom, suprugu se izgubio svaki trag. Jedno je vrijeme živjela tu kod nas, radila u kafiću, a onda se odselila u Njemačku. Podigla je tu curicu, odškolovala je, dala joj kruh u ruke. Nije ona kriva što Dragana nema, možda se već i preudala. Ako je, ne krivim je. Ja sam svojoj unuci uz pomoć djece poslala sliku njezina nestalog oca u Njemačku. I dobila od nje odgovor. Samo mi je napisala: ‘Draga moja bako, nisam znala da je moj tata tako lijep’ - prisjeća se ova tužna majka dok joj izboranim licem teku suze.

'VIŠE GA NISAM VIDJELA' Školski kolege stavili joj sina pred zid i rekli da im da pištolj

Da joj sina nema, shvatila je jer se nije javljao. Nitko ga nije vidio, pa je Nedeljka sa suprugom obilazila zagrebačke institucije, raspitivala se, ispitivala i molila pomoć kod Međunarodnog crvenoga križa. Sve ove godine ništa nisu saznali.

- Sve to vrijeme samo sam čekala da se oslobodi ovo područje Majura i da se vratim svojoj kući, od koje sam našla samo zgarište. Stotinu puta kolegici sam rekla: ‘Da mi je samo doći na majursku prugu’. Eto, došla sam, ali mog sina nema, a ja ne mogu ništa. Fali mi i danas, fali mi svaki dan. Kamo god je išao, što god je kupio, govorio bi da je to za njegovu mamu - otirući suze kaže Nedeljka.

Suprug joj je preminuo prije 14 godina. Dugo je bolovao, a tuga za nestalim sinom pospješila je razvoj bolesti.

'PLAČEM U SVOJA ČETIRI ZIDA...' Četnici su Vesni u samo dva mjeseca ubili sina i supruga

- Sa suprugom sam puno hodala uokolo i tražila svog sina. Ne znam hoću li ga ikad pronaći. To bih voljela i željela. Da pronađem sina, znala bih gdje su mu kosti. Podigli bismo mu spomenik. Svijeće bih palila na njegovu grobu, a ne više pored križa u Majuru. Pa kad njegova kći dođe, da zna gdje mu je grob. Da ga posjeti tamo gdje počiva - tužno govori Nedeljka.

Nestalog sina često je sanjala. Svaki san bio je tako vjeran, tako ga je jasno vidjela, a ujutro joj je u glavi odzvanjao njegov glas.

- Prolazio bi kraj jednog bunara i koračao prema meni. Korila sam ga: ‘Pa mili moj sine, kako se toliko vremena nisi javio ni meni ni svojoj braći i sestrama?’. U snu je uvijek odgovarao da nije mogao. Eto, uvijek bih sanjala taj isti san. I ujutro bih bila vrlo tužna - svjedoči Draganova majka.

Iako su je obilazili i policajci i ispitivali je o nestanku sina, ništa se do danas nije rasvijetlilo. Njezina sina nisu pronašli.

A njezina nada da će ga pronaći iz dana u dan sve više gasne.

Foto: Željko Hladika/24sata

- Ako je netko zatrpan, možda ga i pronađu, ali koga su bacili u vodu, nikad neće pronaći. Zlato moje, tko i nešto zna, taj neće ništa reći. Da bi došla do istine, pitala sam i raspitivala se. A što mi vrijedi kad mi ne kazuju točne informacije? Jedan je rekao da je išao brati koprive i vidio da masovnu grobnicu kopaju poviše mlina. Druga susjeda govorila je da je vidjela kako nešto kopaju u polju, kamo je išla brati šipak. Dolazili su naši i kopali, ali nisu ništa našli. Tko će znati na tom prostoru gdje je što zakopano?! To je zaraslo, poravnalo se, ne može se ni tako lako pronaći - nemoćno Nedeljka širi ruke.

U Hrvatsku se iz BiH doselila sa suprugom i osmero djece. Ostalih šestero rodila je u Hrvatskoj. Ispričala nam je kako je njezin djever prvi kupio komadić zemlje u Majuru. Nedeljki i njezinu suprugu javio je da je zemlja puno kvalitetnija nego u BiH. U potrazi za boljim životom tako su se doselili u Majur, sagradili kuću i u njoj podizali svoju mnogobrojnu obitelj.

NEUTJEŠNA MAJKA Spašavao je branitelje: 'Rekao je da ne plačem i da će doći...'

- Ma djeca su jedno drugome bila do uha. Dok su bila mala, nisi mogao ništa. Kako je koji završio školu, tako je pronašao posao. Oni su danas svi situirani, žive posvuda - od Zagreba do Njemačke, imaju svoje obitelji. Kao majci, lijepo mi ih je gledati. Ali mi istodobno i srce puca za mojim Draganom. Sjećam se da je bio tako lijep i kao beba i kasnije, kad je odrastao. Samo da saznam gdje je, što su mu napravili, kako je završio... To su pitanja koja me muče već godinama i na koja već 28 godina pokušavam dobiti odgovor - zaključila je Nedeljka.

Vrijeme provodi u svojoj kući u Majuru, u kojoj se još nada da će joj sin doći na vrata.

Tek je postao otac, brinuo se za svoju obitelj i silno volio svoju mamu

Uoči nestanka Dragan je tek rođenu kćer i suprugu odvezao u Lekenik. Vratio se u Majur i u Hrvatskoj Kostajnici sjeo na piće.

- Pravoslavac s kojim je sjedio ispričao mi je da su došli neki Srbi i rekli Draganu da pođe s njima. Taj pravoslavac mi se kleo da im je govorio da tog dečka puste na miru i da ništa nije kriv. Zaprijetili su mu, otjerali ga kući, a mog Dragana nekamo odveli. Da mi je samo znati istinu, da mi je znati što se s njim dogodilo, znati barem gdje su mu kosti - tužno kaže mama Nedeljka.

SADRŽAJ SPONZORIRA: ZAGREBAČKA ŽUPANIJA, PLINACRO, KAMGRAD, JANAF

Tema: Nestali u Domovinskom ratu

Komentari (38)
  • jadni ljudi ne znaju grob najdražima, a četnici slobodno šetaju

    3. 11. 2019,   11:37
  • Suza mi je u oku. Koliko patnje na ovom licu.

    3. 11. 2019,   11:41
  • neopisivo mi je teško gledat lica ovih jadnih izigranih i slaganih žena, i tugu u njihovim očima, a samo žele prije nego napuste ovaj svijet znati što im je s najmiliiima... sramite se političari

    3. 11. 2019,   12:16