Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Satima sam vozio uz Vatrene, po vrućini, i stalno se smijao'

None Foto: 12

Jednom smo stali na WC, ljudi su nam davali vodu i sokove... U Dubrovnik sam otišao, zahvaliti ljudima, a dres nisam dobio. Igrao sam u NK Zagrebu s Badeljem, otkriva Denis Ramljak

Kad mi je šef toga jutra rekao da ću raditi kao pratnja nogometašima na povratku iz Rusije, bio sam presretan! Znate, nogomet treniram od pete godine, a dočekati reprezentaciju nakon takvog uspjeha kao što je bilo svjetsko srebro... uh!

POGLEDAJTE VIDEO:

Godinu dana nakon nezaboravnog ruskog ljeta svi, od igrača i Dalića, do navijača, naježe se kad prepričavaju svoje doživljaje. A doček u Zagrebu bio je šlag na tih ludih mjesec dana. Jedna od priča dočeka bio je Denis Ramljak (29), pripadnik II. postaje prometne policije u Lučkom. Policajac na motoru, policajac široka osmijeha...

- Ne, to nikako nije bio običan radni dan. Bio sam presretan što uopće mogu sudjelovati u pratnji hrvatske reprezentacije, koja je postigla takav uspjeh na SP-u. Bila je velika euforija, svi su bili pozitivni, zaista prekrasno - priča Ramljak i objašnjava:

- Najdraži trenutak? Ma nema ga, jer cijeli je događaj, od zračne luke do Trga bana Jelačića, bio poseban.

POGLEDAJTE VIDEO:

Taj je radni dan mnogima u Zagrebu bio produljen. I nitko se nije žalio.

ramljak | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

- Naravno da nisam mislio da će mi radni dan toliko potrajati, mislio sam da će pratnja biti više-manje kao svaka druga, maksimalno 45 minuta. Nitko nije očekivao takav odaziv (procjenjuje se da je na ulicama bilo 550.000 ljudi, nap. a.), pa mi je taj radni dan trajao 13 sati. Od čega sama pratnja šest i pol do sedam sati. Da, cijelo sam vrijeme bio uz autobus s igračima, od zračne luke do Trga.

I vozio - dva kilometra na sat!

ramljak | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

- To je motor težak 230 kg, a cijelo se vrijeme moraš malo odgurivati nogama, držiš kvačilo rukom, na onoj vrućini... stvarno je bilo zahtjevno, teško. I tako gotovo sedam sati! Imao sam tako spore pratnje, ali trajale su uvrh glave do tri sata, nikad ovako dugo.

Glad, žeđ, toalet... tko te pita!

- Na WC nismo imali priliku otići osim kad smo u Savskoj stali na kratki odmor. A žeđi i gladi je definitivno bilo, ali ljudi su bili toliko pozitivni da su nam davali vodu, sok... Ne, nisam se uspio javiti svojima kod kuće da ću kasniti, ali znaju kakav posao radim i da se zna otegnuti, a i pratili su cijeli doček na TV-u.

Jeste li se u nekom trenutku uplašili da će neki od igrača pasti iz busa? Ili da će neki navijači doći preblizu?

- Što se tiče navijača, nije bilo bojazni jer je osiguranje bilo jako dobro i bus je vozio jako sporo. A igrači... tko bi se bojao uz Dalića koji ih je gore hvatao kao hobotnica!

Proslavile su ga fotografije koje je objavio MUP, na kojima se Ramljak onako iskreno, radosno smijao. Jeste li se doista smijali cijelo vrijeme ili je to bio samo trenutak za kamere?

ramljak | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

- Stvarno sam se smijao cijelo vrijeme, jer bio sam presretan da uopće mogu sudjelovati u pratnji nakon takvog uspjeha. Pa tko ne bi imao osmijeh!? U toj koloni navijača vidio sam pozitivu, jedinstvo kakvo inače nije, i to mi je bilo neizmjerno drago. Ta euforija, ljudi svih uzrasta, svi u dresovima... Sjetim se toga dana svako malo, zna me ekipa podsjetiti, ali to se pamti cijeli život. Imam tu svoju fotografiju kako se smijem.

Kad se ta fotka proširila medijima i društvenim mrežama, javio se Miho Budman i pozvao Denisa na jednotjedni odmor u Dubrovnik.

- Nisam mogao prihvatiti sedam noćenja, ali kako me nakon toga zvalo puno ljudi iz Dubrovnika da me upoznaju, otišao sam na dva dana, da im zahvalim.

On je, pak, imao jednu želju:

Foto: MUP

- Htio sam dres s potpisima "vatrenih", ali nažalost nisam ga dobio. Da jesam, sigurno bi mi visio uokviren na zidu.

Denis je vozio kao prethodnica, ispred autobusa, tako da njega igrači nisu tražili da se provozaju na motoru, niti je imao doticaj s njima. Ali s jednim putnikom tog posebnog busa ima poveznicu:

- S Milanom Badeljom sam trenirao u NK Zagrebu. Generacija smo, pa smo skupa igrali u kadetima ili juniorima. Sad igram veliki nogomet za Polet iz Svete Klare u 1. zagrebačkoj ligi, futsal za reprezentaciju policije, ali i u hrvatskoj sam reprezentaciji mini nogometa. No, polako ću prestati, zbog posla, obveza, imam malo dijete... Jesam li u rodu bivšem dinamovcu iz 60-ih, pokojnom Mladenu Ramljaku? Uh, ne znam...

Pratnje su mu u opisu posla, ali...

ramljak | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

- Svaki dan radimo neke pratnje i osiguranja raznih manifestacija, ali takve emocije ne izazivaju se često. Ni jedan se zadatak ne može mjeriti s tim, ovo se pamti cijeli život. Da nisam radio, vjerojatno bih navijački otišao na doček. Ali ovako je bilo puno bolje. Nezaboravno.

Tema: Hrvatska

Komentari (78)
  • Eto Vatreni pošaljite čovjeku potpisan dres, ispunite mu želju...bilo bi lijepo!

    10. 7. 2019,   16:54
  • Bas sam ga pratio na tvu, stalno osmijeh na licu cijelo vrijeme.. Svaka ti cast!

    10. 7. 2019,   17:17
  • ha,haaa.. koliko zavisti.. ee ljudi..(pojedinci) al ste jadni..

    10. 7. 2019,   16:58