Neljudski uvjeti u BiH: Migranti prvi snijeg dočekali u šlapama

Stotine migranata koji su smješteni u improviziranom kampu Vučjak kod Bihača smrzavaju se već tjednima, no sada je u BiH pao i snijeg koji bi mogao stvoriti dodatne probleme. N1 Sarajevo javlja kako su se neki šatori urušili pod težinom snijega, a migranti su ga dočekali u natikačama.

Povjerenica za ljudska prava Vijeća Europe Dunja Mijatović posjetila je u utorak kamp Vučjak kod Bihaća u kojemu borave ilegalni migranti i uvjerila se kako su uvjeti u kojima oni tamo žive "katastrofalni" te je upozorila kako bi taj improvizirani prihvatni centar morao biti odmah rasformiran.

"Vučjak se mora zatvoriti još danas. Ukoliko se to ne dogodi, ljudi će ovdje početi umirati", kazala je Mijatović, koja je na Vučjak stigla u sklopu trodnevnog posjeta BiH organiziranog kako bi se osobno uvjerila u razmjere problema ilegalnih migracija s kojim je suočena Bosna i Hercegovina.

OVO NIJE ZA LJUDE Migranti u Vučjaku: 'Nemamo hrane, liječnika, čak ni toalet'

Povjerenicu Vijeća Europe u Vučjaku je dočekalo na stotine promrzlih migranata koji su protekli noć proveli pod šatorima prekrivenim snijegom, bez grijanja, tekuće vode i električne energije.

Neki od njih imali su na nogama tek ljetnu obuću odnosno plastične natikače. Okruživši povjerenicu Mijatović uglas su uzvikivali kako im se mora pomoći jer tu ne mogu ostati.

Sve je proteklo uz pojačanu prisutnost policije, a stanje je na momente bilo vrlo napeto.

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

01:21

specijal migranti na granici s hrvatskom

Prema dostupnim informacijama u kampu Vučjak, kojega su lokalne vlasti u Bihaću uspostavile kako bi s ulica sklonili ilegalne migrante koji su boravili u parkovima, trenutačno boravi najmanje 600 osoba.

Vlasti na državnoj razini pokušavaju naći rješenje za njihov smještaj na drugim lokacijama, no to za sada ide vrlo sporo jer se sve lokalne zajednice protive premještanju migranata na njihovo područje.

POSJETILI SMO MIGRANTE 'Nema stajanja, žica nas neće spriječiti da uđemo u Hrvatsku'

Ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić najavio je prošlog tjedna kako bi u roku od dvadesetak dana za smještaj migranata trebala biti osposobljena jedna napuštena vojarna u mjestu Blažuj kod Sarajeva.

Tamo bi u čvrste objekte trebali biti premješteni migranti s Vučjaka.

Predstavnici tijela Europske komisije u Bihaću su prošli mjesec pozvali sve razine vlasti u Bosni i Hercegovini da se što prije uključe u rješevanje problema proisteklih iz velikog priljeva ilegalnih migranata u tu zemlju, a posebice su inzistirali na zatvaranju kampa Vučjak u kojemu na stotine migranata boravi u kranje nehumanim uvjetima.

Migrantsku Bosnu i kamp Vučjak posjetili smo i mi. 

MIGRANTSKI KAMPOVI Europska komisija u Bihaću: 'Ovaj kamp mora se zatvoriti'

Sve do kraja 90-ih na tom je mjestu bilo odlagalište smeća. Zatrpano je zemljom, no čim se priđe kampu osjeti se miris metana. Šatore su smjestili nasumično i snalaze se kako znaju. Kupaonica ili WC, makar prijenosni, ne postoje. Zmije im ulaze u šatore, liječnika nema, a vladaju zarazne bolesti, od svraba do ušljivosti.

Svakih sat vremena ondje ulazi policijski autobus koji dovozi nova ili već viđena lica u kampu. Naime, zbog nemogućih uvjeta za život migranti traže kozje puteve kako bi se vratili u Bihać te kupili hranu i ostale potrepštine.

Drugi pak gledaju u planinu visoku 1131 metar, gdje će tražiti put prema Hrvatskoj. No to je sve samo ne sigurna opcija. Osim strmih i oštrih stijena, nalaze se ondje i razne zaostale mine. Plaše ih i životinje, pogotovo zmije koje stalno dolaze u kamp. Tijekom utorka ujutro ubili su dvije koje su im ušle u šatore.

Gužva u brisanom prostoru

Migranti u Bosni, potekli i protjerani iz nesretnih dijelova svijeta, iz različitih zemalja i s različitim motivima, sad se gužvaju u brisanom prostoru predziđa Schengena. Ne mogu u zapadnu Europu, u svoje krajnje odredište, a ne mogu ni natrag jer ih tamo ništa ne čeka. Nisu putovali tisućama kilometara kako bi se posramljeno vratili u bijedu od koje bezglavo bježe. 

Što onda rade ljudi koji su čvrsti u namjeri da prijeđu granicu, ali im je to onemogućeno? Isto ono što rade ljudi koji su čvrsti u namjeri da ih ne puste preko te iste granice. Migranti iz Bosne i policija iz Hrvatske koriste sva sredstva, zakonita i nezakonita, da izvrše svoj naum. Pokušajmo se na trenutak staviti u njihovu kožu.

S jedne strane imate mladića iz, recimo, Afganistana. Odlučio se za mukotrpan i opasan put preko pola svijeta, možda mu se i obitelj zadužila kako bi ga, kao najjačeg člana, poslali u Europsku uniju da tamo zatraži azil kako bi mu se pridružio ostatak obitelji legalnim i sigurnim putem. On mora ići dalje i to je jedino što zna. U nepoznatoj je zemlji, s nepoznatim ljudima koji govore nepoznatim jezikom. 

S druge strane imate policajca iz, recimo, Gospića. Zarađuje crkavicu, ima obitelj koju mora prehraniti, a zauzvrat provodi dane i noći na čukama po miniranim planinama doslovno loveći ljude koji će učiniti sve da prijeđu granicu. Ima svoje zapovijedi koje mora slijediti. Obojica su ljuti, izmoreni, uplašeni i na rubu živaca. Ne razumiju se. Eskalacija je neizbježna.

I tako sada imamo arenu u mračnim šumama i blatnjavim puteljcima u kojoj se, daleko od očiju javnosti, migranti i policajci igraju okrutne igre mačke i miša. Previše je neovisnih i presličnih izvještaja o policijskom batinanju da bi bili izmišljeni. Ponavljajuća priča o udarcima, oduzimanju i razbijanju mobitela te nasilnom vraćanju ionako izgubljenih ljudi postala je dio migrantske svakodnevice.