Sela bez liječnika: Još malo i više nas neće imati tko liječiti

Imamo dvostruko manji broj obiteljskih liječnika na 100.000 stanovnika nego što to ima Europska unija. Službeni su to podaci.

Stoga ni ne čudi što je problem s obiteljskom medicinom došao do točke eskalacije, tim više što će u sljedećih pet godina u mirovinu otići 500 liječnika obiteljske medicine, a pritom ih neće imati tko zamijeniti.

Prosječna dob obiteljskih doktora sad je 55 godina, broj specijalizacija za obiteljsku medicinu i dalje je premali, a pritom mladi liječnici ni najmanje nisu motivirani da preuzimaju ordinacije u primarnoj zdravstvenoj zašititi, osobito u malim sredinama. Ne žele na svojim leđima nositi golemi teret preopterećenosti i administracije, a uz to biti na stalnom udaru HZZO-a. U manjim sredinama je problem osobito izražen, a tamo rade obiteljski liječnici koji godinama nisu otišli na bolovanje ili godišnji odmor zato što ih nema tko zamijeniti. Posao im je teži jer se uglavnom brinu o ruralnom stanovništvu koje često sačinjavaju ponajviše stari i bolesni.

- Ovdje liječnici bježe od stalnog pritiska sustava i malo ih ciljano bira obiteljsku medicinu. Posljednji je trenutak da se napravi strategija za spas PZZ-a, jer ako odgovorni to ne učine sad, obiteljska medicina će se nepovratno urušiti - rekao nam je svojedobno dr. Zoran Maravić, obiteljski liječnik i dopredsjednik Hrvatskog društva za poslovnu etiku i zdravstvenu ekonomiku pri Hrvatskom liječničkom zboru. On ističe da je nužno rješenje raspisivanje stotinu specijalizacija za obiteljsku medicinu godišnje, ali i motiviranje ljudi da prihvate taj posao. Jer već sad nedostaje četvrtina liječnika obiteljske. Kad u sljedećem bliskom periodu ovih 500 liječnika obiteljske medicine odu u mirovinu, pojavit će se golemi nedostatak doktora zbog kojeg bi stanovništvo u udaljenijim i ruralnim područjima Hrvatske tako moglo ostati bez jedine zdravstvene zaštite.

- Stanje na terenu je užasno i nešto se mora mijenjati. Mladi liječnici ne žele u obiteljsku medicinu kad vide kako stvari stoje, a mi nemamo zamjene. Znam liječnike koji rade i po četiri ambulante odjednom. Svaki put kad se počne inzistirati na promjenama, ista šačica ljudi počne plasirati svoje ideje i te nužne promjene stopirati - stav je dr. Ljiljane Ćenan, koja u svojoj ambulanti u Ivankovu nadomak Vinkovaca brine o 1750 pacijenata.

Situaciju će dodatno zakomplicirati Direktiva EU-a koja stupa na snagu u srpnju iduće godine i po kojoj će se ubuduće u obiteljskoj medicini moći zapošljavati samo liječnici sa završenom specijalizacijom iz tog područja, koja se stječe četverogodišnjom dodatnom edukacijom. U Hrvatskoj ih je sad ukupno 2330, a završenu specijalizaciju ima njih 1100. Kako će to Hrvatska riješiti, ostaje vidjeti.
Nedostatak liječnika donekle se nastoji kompenzirati zapošljavanjem na zamjenama mladih liječnika nakon fakulteta, sa stečenom licencijom za samostalni rad. Oni će i dalje, prema novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, moći raditi u ordinacijama obiteljske medicine, ali uz obvezni nadzor starijih kolega te neće moći postati nositelji ordinacije bez potrebne specijalizacije.

Prijepori se vode i oko toga u kolikoj mjeri treba privatizirati obiteljsku medicinu, pa dok neki liječnici upravo to zagovaraju, objašnjavajući da im je na taj način lakše raditi te da pacijenti dobivaju kvalitetniju uslugu, protivnici smatraju da se privatizacijom narušava javni zdravstveni sustav te da određeni postotak liječnika mora funkcionirati unutar domova zdravlja.

Kompletan paket zdravstvenih usluga, ali i najveći broj liječnika, koncentrirani su u velikim gradovima i velikim bolnicama. U manjim sredinama do specijalista se putuje kilometrima, a često nema nekih osnovnih dežurstava. Primjerice, u Istarskoj županiji, koja broji više od 200.000 stanovnika i više od četiri milijuna turističkih noćenja, noću i vikendom nema ni jednog dežurnog stomatologa. Ako vas noću u Istri zaboli zub, morate voziti u Rijeku ili zvati privatnog stomatologa, koji će vam to skupo naplatiti. Ljudima koji žive na jugu Istre Rijeka je udaljena i više od 100 kilometara. U Istri vikendom nema ni dežurnog oftalmologa (također se mora ići Rijeku ako nekome, primjerice, upadne špranja u oko), domovi zdravlja vape za osobljem, a jednako tako i pulska bolnica koja funkcionira samo zahvaljujući dobrom vodstvu i entuzijazmu zaposlenih.