Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Spašavao je branitelje: 'Rekao je da ne plačem i da će doći...'

Komentari (14)
  • Majci, kao narod, dugujemo istinu o njezinom nestalom sinu branitelju. Mislim kako dolazi vrijeme kad će narod sam početi skupljati donacije za vrhunsku grupu međunarodnih specijalaca.

    13. 10. 2019,   12:56
  • Jadna li je svaka majka koja je doživjela gubitak svoga djeteta, nezamisliva tuga, bol... Proživjela sam rat kao dijete... I sada dok gledam svoga tatu koji je bio branitelj, srce mi puca jer je najbolje godine ostavio za nas, za Hrvatsku...i sad zaboravljen od svih kao posljedice vuče boleštine... I kad vidim mamu koja je najbolje godine života provela sama sa djecom u prognaništvu u jadu i blijedi dok je tata bio na ratištu... I kad čitam samo ovdje što sve nije zaboravljeno i što je zaboravljeno baš me obuzme tuga velika... A kada se povijest zaboravi, potisne, ponavlja se, i očito je da je ljudska rasa poprilično prokleta i da će se ratovi događaju i da će se iznova događati...A sve zbog podlih manipulatora koji u tome profitiraju...Samo "mali" čovjek u svemu tome strada... Nikada zaboraviti...

    13. 10. 2019,   11:55
  • Kao da ga sada gledam preko livade na Lapovcima kada prelazi I pozdravlja sa nama klincima nije nikada dao na nas kupovao nam je slije Italija 90,sladoled Hvala ti Kota I laka ti zemlja a majci hvala sto te je rodila tako dobrog Decko za 100

    13. 10. 2019,   17:32
  • E ovo je heroj! Samo, nažalost, danas su se drugi okoristili i opkljačkali ono za što je on i slični ginuli. Nisu ovo zamišljali sigurno.

    13. 10. 2019,   11:38
  • greska! vidovice nisu oslobodene 4 svibnja 1992...da sad ne pisem svojim rijecima... evo- srpska vojna agresija na općinu Orašju započela je 29. travnja 1992. godine, topničkim napadom na hrvatsko selo Vidovice. Nakon 2 dana neprestanog topničkog napada koji je trebao poslužiti kao zastrašivanje i razbijanje prve obrambene crte, uslijedio je pješački napad 1. svibnja 1992. godine. Toga dana, snage pod zapovjedništvom Željka Ražnjatovića Arkana i Vojislava Šešelja, oko 600 pješaka potpomognuti sa nekoliko tenkova, krenuli su u osvajanje Vidovica u čemu, zbog brojčane i tehničke nadmoći, i uspijevaju. Dana 2. svibnja 1992. godine, konsolidirana i oporavljena hrvatska obrana, pojačana dragovoljcima iz ostalih naselja oraške općine, u protinapadu ponovno zauzima Vidovice. Takvo stanje nije dugo trajalo, jer su već 4. svibnja 1992. godine srpske snage potpomognute snagama iz Brčkog, sa više strana izvršili jaki napad na Vidovice, pa dolazi do borbe i prsa u prsa. Malobrojniji branitelji su ponovno napustili Vidovice i povukli se na pričuvne položaje.

    13. 10. 2019,   16:06
    • U razdoblju od 29. travnja do 4. svibnja 1992. godine, u borbama za Vidovice poginulo je oko 40 branitelja, a na desetine ih je teže ili lakše ranjeno. Na neprijateljskoj strani poginulo je preko 50 vojnika, a ništa manje i ranjeno, također je uništeno i oštećeno nekoliko tenkova. Ulaskom u hrvatska sela Vidovice, Kopanice i Jenjić, srpski vojnici su na najokrutniji način masakrirali i ubili desetke civila koji nisu mogli ili htjeli napustiti spomenuta sela. Od 4. svibnja crta obrane 106. brigade je neprestano ojačavana i utvrđivana čvrstim rovovima i bezbrojnim tranšeama, a protezala se u duljini 27-30 km, tj. od sela Oštra Luka sa zapadne strane bojišnice, preko Boka, Matića, Kostrča, Donje Mahale i Orašja, sve do Vidovica na krajnjem istoku općine. Popunjenost brigade ljudstvom je svakim danom rasla i prelazila formaciji 100%, što samo po sebi govori o moralu i odlučnosti branitelja.

      13. 10. 2019,   16:07
    • Jačih neprijateljskih pješačkih napada nije bilo sve do 19. srpnja 1992. godine, nego su se vodile rovovske bitke i diverzantske akcije. U tom periodu srpski agresor je tukao županjsko i oraško područje oružjem najveće razorne moći: Lunama, Volkovima, topništvom najtežeg kalibra, uz česta zračna bombardiranja, sa najrazornijim avio-bombama, tkz. “krmačama”. Pored crte bojišnice, na udaru su bili industrijski objekti, škole, sakralni objekti, gospodarski objekti, a nekritički je gađano i cijelo područje općine. Najveće štete trpjela su sva naselja naslonjena na prvu crtu obrane: Oštra Luka, Bok i Matići, te Orašje, kao centar općine, ali i sva prekosavska sela županjske Posavine. Svakodnevno su brojne neprijateljske granate zasipale slobodno područje, a najčešće su stradavali civili.

      13. 10. 2019,   16:08
    • Takvo stanje je trajalo sve do 23. listopada 1992. godine, kada su postrojbe hrvatskih branitelja totalno razbile i uništile neprijatelja i oslobodile okupirano selo Vidovice, a 25. listopada na isti način oslobođeno je i selo Kopanice. Srpske snage su pretrpjeli teške gubitke.

      13. 10. 2019,   16:08
    • Ti mora da si bio tamo?? Ili se varam?? Gdje to sve pročitaš čovječe?? Bio sam u tom vremenu tamo na ratištu kao HV pripadnik iz Osijeka i mislim ima dosta toga istinitog u tvojem pisanju ali ne bas sve... ali nema veze nemoj samo o njihovoj hrabrosti posavskoj i tome da su bili motivirani.. da vjerojatno za bjezaniju jer su ih svaki dan vp ih hr vraćali sa skele u Orašju i drugdje... tužna je to istina o njima!!

      13. 10. 2019,   16:43
  • Čitajte i sramite se svi vi lažni branitelji koji nemate niti dana na ratištu a uredno primate razne naknade i odštete

    13. 10. 2019,   16:59