Sramite se, ministre! Za djecu nemate pišljivih 25 mil. kuna!?

Nije mi neugodno zbog izjave da nitko na svijetu nije dovoljno bogat da liječi sve. Ionako je izvučena iz konteksta, rekao je u ponedjeljak ministar Kujundžić.

HDZ-u smo poslali upit, ali nisu to htjeli komentirati. Ministarstvo zdravstva ne može naći novac za skupi lijek za djecu oboljelu od spinalne mišićne atrofije. Doza stoji 640.000 kuna, a u Hrvatskoj ima 40-ak oboljele djece kojoj je taj lijek potreban. Za prvu dozu za sve njih država treba nešto više od 25 milijuna kuna. Ministar je pojasnio izjavu od nedjelje koja je razbjesnila roditelje oboljele djece.

- Pojedinci su me krivo interpretirali. Htio sam reći da su nove generacije lijekova skupe, kao i današnja medicina, te da ni puno bogatije države od Hrvatske nemaju novca da isti dan kupe takav lijek - rekao je Kujundžić.

Na pitanje bi li bio zadovoljan takvom izjavom ministra zdravstva da su u pitanju njegova djeca, rekao je: “Mislim da postavljate deplasirana pitanja, takva se pitanja ne postavljaju”.   

Roditelji oboljele djece tvrde da im je Kujundžić obećao sastanak u Vladi s premijerom. Ministar i dalje tvrdi da ne zna kada bi sastanak s roditeljima mogao biti.

- Užasno sam bijesan. Ne mogu vjerovati da jedan ministar može tako nešto izjaviti. Pa zna li on što nam s takvim izjavama čini? Moje je dijete na respiratoru otkako je napunilo šest mjeseci, a sad će imati četiri godine. Ne mogu ni čuti izjavu da neće dobiti lijek i pomišljati na to da će u ovom stanju biti do kraja života.

Tim više što nam je fizioterapeut rekao da bi mu se stanje nakon uzimanja tog lijeka moglo poboljšati za 70 posto. E pa dragi moj ministre, samo želim skinuti svoje dijete s respiratora - rekao je očajni Stjepan Zečević, otac malog Gabrijela (3), dječaka koji zbog spinalne mišićne atrofije jedva pomiče rukama i nogama, a na respiratoru je 24 sata dnevno. Jedini spas mu je Spinraza koja je u Europi odobrena ljetos i u Hrvatskoj je taj lijek dobilo tek dvoje djece mlađe od šest mjeseci.

- Moja kći ima 27 godina i taj lijek bi joj tek malo poboljšao život, ali mališanima koji su tek krenuli u život, taj lijek je sve. Da je moja kći sada beba, borila bih se noktima, grebala bih, urlala i vikala i sve učinila da dobije taj lijek - rekla je Ksenija Tilošanec, mama Margarete koja također boluje od spinalne mišićne atrofije. Ministar zdravstva tvrdi da je osobno razgovarao s direktoricom američke tvrtke za Europu koja proizvodi lijek da i hrvatsku djecu stave u studiju, no oni postupaju po profitu, objašnjava. I nema dokazanih studija o učinkovitosti lijeka, dodaje.

- Radi se uistinu o novome lijeku koji ne smijemo ubrzavati, jer bi mogli napraviti više štete nego koristi. Čak 19 posto pacijenata koji su dobili Spinrazu je umrlo - rekao je ministar. Prije toga je osnovao Povjerenstvo koje navodno razmatra svaki slučaj oboljele djece pojedinačno pa bi na kraju i trebao odlučiti tko bi još mogao dobiti lijek. Roditelji će svoj stav o svemu pokazati i prosvjedom na Markovu trgu 30. studenog.

Inače, sva politička aktivnost ministra Kujundžića svodi se na seriju neuspjeha. Nije uspio postati predsjednik Hrvatske; pretekli su ga Kolinda Grabar Kitarović i Ivo Josipović, pa čak i Ivan Vilibor Sinčić.

Nije uspio postati ni predsjednik HDZ-a: savladao ga je, za dužinu prsa, Tomislav Karamarko. Nije uspio kao predsjednik Hrvatske zore - nakon poraza u HDZ-u osnovao je svoju stranku, koja je uspjela samo - propasti. U političkoj karijeri najveći je odjek izazvao skandalom, posjetivši u Madridu grob Ante Pavelića, od čega se kasnije branio tvrdnjom kako je posjet imao “turistički karakter”. Tvrdnju kako je u socijalizmu bio proganjan opravdao je time što je vojsku služio u Novom Sadu. Kao ministar zdravstva, dao je seriju izjava koje su ogorčile javnost - njihov se smisao svodi na tvrdnju da će bogati imati bolju zdravstvenu zaštitu, a siromašniji lošiju. One koji time nisu zadovoljni uputio je na institut referenduma.

Na novinarski upit hoće li se bogatijima nuditi dodatne bolničke usluge odgovorio je, naime, da ne vidi ništa sporno u tome da onaj koji želi i može platiti više to i učini. Kujundžić nije niti započeo reforme. To da se s više novca može priuštiti viša razina svih, pa i zdravstvenih usluga, zna svako dijete vrtićke dobi. Dobar ministar našao bi način da racionalizira sustav, učini ga fleksibilnijim, učinkovitijim. Ništa od toga nećemo vidjeti u njegovu mandatu. Najpoznatiji bolesnik i dalje ostaje - zdravstvo.     

Na sebi ne štede, ali za bolesnu djecu nemaju... 

Točno prije 10 godina tadašnja vlada Ive Sanadera trošila je 106 milijardi kuna. Sljedeće godine će Vlada Andreja Plenkovića utrošiti 27 milijardi kuna više, koje prikupe uglavnom iz poreza.

Vlada je odlučila otpustiti remen i reći zbogom štednji. Živimo li zbog toga bolje?

Teško. Opet nema dovoljno novca za kupnju lijeka djeci kojoj od toga ovisi život.

Hrvatski građani su pokazali u brojnim dosadašnjim slučajevima da su spremni pomoći onima kojima je potrebno iako smo jedna od najviše oporezovanih država. Sav novac koji se slijeva u državni proračun troši se sad šakom i kapom.

- Bit ću jasan i čvrst, ja sam protiv demagogije i populizma - rekao je na početku mandata premijer Andrej Plenković.

Tom rečenicom je branio porast plaća od tisuću ili više kuna za državne dužnosnike nakon porezne reforme. Nije dopustio da se oni barem simbolično odreknu te povišice.

Ne bi zbog toga spasili zemlju, ali bi barem dali jasan primjer.

Ali nisu.

Nije smanjen novac niti političkim strankama koje svake godine dobivaju iz proračuna 51 milijun kuna. S druge strane, porasli su troškovi Ureda premijera, a i po ostalim ministarstvima više se ne štedi. MUP je tako odlučio kupiti dva blindirana vozila za 13 milijuna kuna, a istodobno policajcima kasne zimske odore.

Za funkcioniranje Sabora ove godine potrošili smo 143 milijuna kuna. Zastupnici, uz prosječne plaće između 15.000 i 16.000 kuna, dobivaju i svaki mjesec dodatak od 1500 kuna. Da im se nađe.

Odvjetnici i sporovi zbog loših odluka sišu milijune iz proračuna. Samo za rad odvjetnika u arbitraži s MOL-om otišlo je više od 10 milijuna kuna, a na kraju se pokazalo da je Hrvatska glatko izgubila spor. Pa će nas izgubljena arbitraža ukupno stajati više od 100 milijuna kuna.

Vlada je odlučila vratiti i sva prava koja su smanjena tijekom krize i štednje. Tako će za 353 milijuna kuna rasti povlaštene mirovine, uključujući i one saborskih zastupnika i sudaca, koje su u prosjeku više od 8000 kuna. Iznos koji umirovljenik može samo sanjati. Običnim umirovljenicima će isto rasti, ali tek nekoliko desetaka kuna.

Zato su sve stranke podržale i kupnju borbenih aviona, koji će nas na kraju stajati između 500 milijuna i milijardu eura.

Osim što je okrenula leđa štednji, Vlada nije ni provela obećane reforme kako bi napravila državu jeftinijom, a građane i poduzeća rasteretila.

Iako je, primjerice, još prije dvije godine napravljena studija koja pokazuje da se samo u raznim državnim agencijama može uštedjeti više od milijardu kuna, ona negdje skuplja prašinu. Sve agencije su i dalje u svojim skupim prostorima, troše na luksuzne automobile i privilegije zaposlenika.

Ekonomisti uporno upozoravaju Vladu da se ne zanosi malim gospodarskim rastom i stvara milijarde novih obveza. Jer na prvu naznaku krize u Europi opet nećemo imati dovoljno novca za funkcioniranje skupe države.

A uz sve privilegije onih na vlasti i uhljebljivanje stranačkih kadrova, i sad tvrde da za bolesnu djecu nemaju dovoljno novca. Kao ni za heroje iz HGSS-a koji riskiraju svoje živote volontirajući u spašavanju tuđih.