Srednjoškolci žustro raspravili u kojoj valuti se isplati štedjeti

Ako štedimo i imamo određenu svotu novaca sa strane, automatski nam se smanjuje stres. Znamo da u svakom trenutku imamo ušteđevinu koja nam može pomoći u izvanrednim životnim situacijama, započela je prva debatna grupa u II. gimnaziji argumentirati zašto se zalažu za štednju. 
U velikoj dvorani zagrebačke gimnazije u srijedu se održala javna debata naziva 'U kojoj je valuti bolje štedjeti - kunama ili eurima?'. Na debati se okupilo više od 120 srednjoškolaca. Uz njih, došli su i brojni stručnjaci - Zdenko Adrović, direktor Hrvatske udruge banaka, Maja Vehovec s Ekonomskog instituta u Zagrebu te Marina Ralašić, predsjednica Udruge Štedopis. Dvije skupine učenika - afirmacijska i negacijska grupa - debatirale su o tome treba li štedjeti i u kojoj valuti. U prvoj grupi troje učenika iznijelo je argumente zašto misle da je štednja potrebna, dok je troje iz suprotnog tima argumentiralo zašto misle da se štedjeti ipak ne treba.
- Štednja nam jamči određenu financijsku sigurnost u budućnosti, a osim toga je isplativa. Štedjeti možemo u kunama, ali i u eurima, što nam daje veću sigurnost zbog veće stabilnosti valute. Isto tako, štednja omogućuje dugoročne investicije koje nam se kasnije u životu mogu višestruko vratiti - istaknuo je Mislav, jedan od diskutanata iz afirmacijske grupe koja se zalaže za mišljenje da je štedjeti potrebno.

U tri kruga debate govornici su naizmjenično iznosili argumente za i protiv. 
- Naša strana smatra da je štednja lošija od trošenja. Ako pričamo o oročenim štednjama, možemo reći da osoba koja povuče sredstva, automatski gubi sve što je imala spremljeno. S druge strane, ako se radi o 'stavljanju novaca u čarapu', tada osoba ima određenu obavezu prema sebi i cilju za kojeg odvaja novac i ona tada gubi kupovnu moć koju bi imala da taj novac ne odvaja sa strane - istaknuo je Matko, maturant Klasične gimnazije u ime negacijske grupe. Dodao je i kako svaka kuna koja se stavi na štednju postaje oportunitetni trošak i kao takva, ne donosi dugoročnu zaradu te da su valute 'sklisko i lako promjenjivo područje'. 
Uloga sudaca u debati pripala je Maji Vehovec s Ekonomskog instituta te Zdenku Adroviću, direktoru Hrvatske udruge banaka. Presudili su u korist negacijske grupe koja je tvrdila da je štednja lošija od trošenja jer je ta grupa, kako su istaknuli, iznijela bolje i cjelovitije argumente, a i učenici su dizanjem ruku u većem broju podržali negacijsku grupu. Stručnjaci su bili iznimno zadovoljni raspravom, a složni su u mišljenju da financijsku pismenost treba uvesti u hrvatski obrazovni sustav. 
-  Mladi još uvijek nemaju dovoljno znanja i životnog iskustva.  Financijske pismenosti nikada nije dosta, treba ju učiti od malih nogu - rekla je Maja Vehovec i naglasila kako se primjerice u Singapuru financijska pismenost uči već u vrtiću.