Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Tuga ne prestaje: U busu užasa ostala je bez supruga i kćeri...

None Foto: Andreja Thomas/24sata

Prije 36 godina u Bilaju kraj Gospića vlak je naletio na autobus, poginulo je 26 ljudi. Ni danas nemaju spomen-obilježje. Nada Šerić (73) u nesreći je izgubila supruga i kćer

Muž je popio kavu, a mala doručkovala. Samo što su otišli, čula sam da je nešto lupilo kod pruge, kaže Nada Šerić (73) iz Barlete u Lici.

POGLEDAJTE VIDEO:

U stravičnoj nesreći 28. rujna 1983. na pružnom prijelazu u Bilaju putnički vlak koji se kretao iz pravca Ogulina oko 6.40 sati naletio je na autobus koji je prevozio učenike srednjih škola i radnike na posao u Gospić. Poginulo je 26 ljudi, a više od 20 ih je bilo ozlijeđeno.

- Otišla sam do sela, gdje sam doznala da je bila nesreća. Odsjekle su mi se noge i ruke, a kad sam došla do pruge, vidjela sam autobus na krovu s kotačima u zraku - kaže Nada, koja je tad ostala bez supruga Ante (41) i kćeri Marije (10). Tužno nam govori kako to nije jedina tragedija koja ju je u životu snašla. Najstarija joj se kći Ana sa šest godina, na Božić 1973. godine, utopila u jami za vapno u dvorištu, a 1991. najmlađu joj je kćer Ankicu (4) ubila granata u Bilaju. Od obitelji je Nadi ostao samo sin Ivan (46), s kojim danas živi.

Mandica Podnar Busija (46) tog dana je bila u autobusu strave.

STRADALI ZBOG MAGLE U naletu vlaka na bus: 'Dječji vapaji i plač bili su nestvarni'

- Brat Milan (15) i ja spremali smo se u školu, sjećam se da mi je bilo mučno, poskliznula sam se niz stepenice na izlazu iz kuće, a brat mi je pomogao i ohrabrivao da idemo u školu. Stigao je autobus. Prijateljica Marija (10) i ja stajale smo na sredini autobusa, više nije bilo mjesta za sjedenje, a Milan je s dečkima stajao kod zadnjih vrata. Magla je bila strašna, sjećam se da autobus kod pružnog prijelaza nije niti zastao - opisuje Mandica. Dodaje kako je vidjela žute crte na lokomotivi, a ljudi su počeli vikati: “Vlak!”.

- Udario nas je, pao mi je mrak na oči, uslijedilo je tumbanje, prevrtanje autobusa. Zaustavili smo se na krovu, bio je muk, trljala sam oči od krhotina stakla, osvješćujući se. Počeli su krikovi, zapomaganje ljudi. Nogu mi je prikliještilo sjedalo, izvlačila sam se preko mrtvih - prisjeća se Mandica teških trenutaka. Kasnije je doznala da su joj poginuli brat i prijateljica.

- Noga mi je bila za amputaciju, no nakon nekoliko mjeseci liječenja sve je dobro završilo - kaže Mandica. Njena majka Jeka (73) kaže da je strašan udarac čula odmah nakon što su djeca ušla u autobus.

- Ne krivim vozača nego onoga tko ga je odredio da vozi.

Znalo se da je večer prije bio pijan. Djecu je odvezao u smrt - zajecala je Jeka. Poginuli u Bilaju ni 36 godina nakon tragedije nisu dobili spomen-obilježje. Gradonačelnik Gospića Karlo Starčević nada se da će spomenik biti završen i postavljen uskoro.

Komentari (14)
  • Ajme što se sve može jednoj osobi desiti. To preživjeti je čudo.

    29. 9. 2019,   23:44
  • Toliko boli je nemoguće i zamisliti... Gospođo Vi ste utjeha svima koji kukamo nad puno manjim nedaćama, treba Vas se sjetiti svatko od nas kad pomisli da je život nepravedan.

    30. 9. 2019,   01:47
  • Kako je zivot nepravedan prema nekima. Svaka cast na snazi, tu sudbinu je trebalo i prezivjeti.

    29. 9. 2019,   23:39