Sudili, presudili pa - smaknuli: 'Proces' bi trajao 15 minuta...

Čeka, simbol krvave represije prvih godina nakon revolucije, pogubila je između 100.000 i 250.000 ljudi iz svih slojeva ruskog društva. Aristokrati, radnici, seljaci, umjetnici - nitko nije ostao pošteđen.

Čeku je Lenjin osnovao odmah nakon dolaska na vlast 1917. godine i ona je imala veliku ulogu u doba tzv. „Crvenog terora“ ( kampanje masovnih ubojstava i svirepog mučenja u godinama nakon revolucije).

Čeka je koristila mučenje i specifičan način smaknuća pucanjem u stražnji dio vrata. Bez suđenja je smaknula na  stotine tisuća ljudi u podrumima zatvora i na javnim mjestima.

Zapravo, bilo je “suđenja” koji su zapravo bila pro forme. Lokalni agenti tzv 'čekisti' sjedili bi u uredima i imali ispred sebe popis s imenima osumnjičenih. Na svakom bi se čovjeku zadržali u prosjeku nekoliko sekundi, više ako netko od dvojice ili trojice prisutnih čekista ima nešto protiv likvidacije određenog pojedinca.

Zatim bi popis, sa nekoliko precrtanih imena koja bi bila pošteđena, išao dalje prema samom zatvoru. “Osuđeni” bi se vodili u podrum, skidali do gola i gurali ka zidu. Stali bi na razdvojenim drvenim daskama i bili okrenuti leđima prema svojim krvnicima. Kad bi ih ubili, leševe bi poredali na i složili na nekakva kola i liftom poslali ekipi koja bi čekala preuzeti mrtva tijela i ubaciti ih u kamion kojim bi ih odveli do zajedničke grobnice. 

Čistač bi za to vrijeme crijevom s jakim mlazom vode prao daske i zid od krvi. Voda pomiješana s krvi bi odlazila u odvod kroz razmake između dasaka. I tako bi sve bilo spremno za novu "pošiljku". Sve je bilo tako dobro organizirano i na vremenu se nije gubilo - cijeli proces trajao bi 15 do 20 minuta.

Čeku od samog početka vodio Feliks Dzeržinski, boljševik i sudionik Oktobarske revolucije koji je bio zapravo poljskog podrijetla, a potjecao je iz plemićke obitelji. Ispred Lubjanke, sjedišta tajne policije, je godinama stolovao njegov spomenik težak 15 tona (Čelični Feliks), ali je 1991. maknut i prebačen na mjesto gdje se nalazi 700 umjetničkih djela sklonjenih nakon pada SSSR-a.

Prva u nizu zloglasnih sovjetskih tajnih službi, Čeka dolazi od kratice ČK za „Črezvičajnaja Komissija”, što na ruskom jeziku znači „Izvanredna komisija”. Transformirana je 1922. u Državnu političku upravu (OGPU)  te postala odsjek unutar NKVD-a koji se 50-ih godina prerastao u KGB (Komitet državne sigurnosti). 

Sjedište Čeke bilo je u poznatoj zgradi Lubjanka u Moskvi u sklopu koje se nalazio i zatvor. Čeki su od samog početka nastanka dodijeljeni znatni resursi, a dobila je i neograničenu moć u mladoj sovjetskoj državi.  U Lubjanki će se poslije nalaziti sjedište svih ostalih tajnih službi.

Prije dvije godine Vladimir Putin, inače bivši KGB-ovac i očito veliki obožavatelj Dzeržinskog, elitnu policijsku jedinicu nazvao je po osnivaču Čeke. “F. E. Dzeržinski” broji 12 tisuća ljudi, a specijalizirana je za brzo i učinkovito djelovanje i javnu sigurnost.