Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Svake godine ista borba. Naša djeca ne mogu bez pomoćnika'

None Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL 4

Roditelji i pomoćnici u nastavi u subotu su na zagrebačkom Europskom trgu prosvjedovali za ravnopravnost sve djece. Roditeljima je dosta da svake godine imaju isti problem s odobravanjem pomoćnika...

Svake godine mi vodimo istu borbu. Moj Lovro je u drugom razredu dobio pomoćnika tako da ga je "posuđivao" od jedne djevojčice koja je bila suprotna smjena od njega. U trećem razredu mu nije odobren asistent pa je tata odlazio na nastavu koliko je mogao da mu pomogne. U četvrtom razredu mu je odobren, ali tek na naš drugi zahtjev, s kojim je nastavio i u petom razredu. I sada ponovno nema asistenta jer se čeka odobrenje Ministarstva, ispričala nam je svoju agoniju Ana Albert, majka dječaka Lovre (12), koji je krenuo u šesti razred OŠ Ivanska u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji.

Škola je počela, a obitelj ne zna što će ni kako će. Prije nego je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak donijela novi Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim posrednicima, pojašnjava nam ova majka, županije su odobravale zahtjeve za asistentima. Sada županije moraju dobiti suglasnost Ministarstva, a to, dodaje, ne funkcionira. 

POGLEDAJTE VIDEO

- Lovro ima poremećaj iz učenja. Nekoliko je kategorija za pomoćnika u nastavi - djeca koja se ne mogu samostalno hraniti, odijevati, komunikacirati s okolinom, a  njemu je samo, kako oni kažu, "samo" problem učenje. On ne može samostalno pratiti nastavu jer ne može sam zapisati, pročitati. Pitala sam što sad, nitko ne zna. Nismo dobili nikakvu obavijest ni da li je dobio ni da li nije - kaže mama Ana koja zbog Lovre radi četiri sata dnevno. 

- Bilo nam je puno lakše uz pomoćnika, a sad ne znam kako će to sve funkcionirati. Molimo za pomoć da on može samostalno funkcionirati na nastavi - kaže na rubu očaja, sa suzama u očima. 

Luka Žakina (16) pohađa Tehničku školu Daruvar za pomoćnog kuhara. Ima progresivnu dijagnozu, spinocereberalnu ataksiju, odnosno poremećaj ravnoteže i koordinacije pokreta koji se s godinama pogoršava. Kreće se uz pomoć hodalice i kolica. A iako je prošao već prvi tjedan škole, Ministarstvo mu još nije odobrilo pomoćnika bez kojeg apsolutno ne može. No, srećom je tu Martina Marošević, koja je uz njega i bez te suglasnosti, a samim time i bez plaće. 

- Ja radim s njim još od šestog razreda, ovo će biti peta godina. Ove godine, nažalost, još uvijek mu nije odobren pomoćnik, čekamo rješenje. Unatoč tome, i dalje smo u školi zato što ako izostane tjedan, dva, teško će to nadoknaditi. Samostalno ne može, a mislim da ne bi trebao ispaštati zbog greške u sustavu - poručuje Martina dodajući kako kako nije plaćena u novcu, ali jest u drugim stvarima. 

- Znam koliko to njegovoj majci i njemu znači, tako da mi je to za sada dosta - kaže skromno.

A Luki pomaže pri kretanju, pisanju, u komunikaciji s nastavnicima ako ne razumiju što je rekao, hranjenju... U apsolutno svemu. 

- Ružno je ovo i šalje se poruka da ova djeca nisu bitna i da ih se ne shvaća ozbiljno. Ne gleda se na njih kao na osobe koje poslije mogu pridonositi i njihovo školovanje se stavlja na dno - poručuje Martina.

A Luka je u 10 godina promijenio čak sedam pomoćnika. Sedam!

- On cijelo svoje školovanje ima asistenta, odnosno mijenjao ih je. Promijenio ih je sedam u 10 godina, a sad zadnje četiri godine ima jednu, istu, asistenticu. Zbunjujuće je to jako za dijete, posebno ako u jednoj godini promijeni i dva asistenta, za samog pomoćnika ako dođe usred godine pa dok pohvata na koji način dijete funkcionira, a i za sve nastavnike - kaže Lukina majka Renata ističući kako je najteža godina za sve njih bila 2014., kad je Luka trebao krenuti u peti razred. Problemi godinama traju i stvari, naglašava, ne štimaju. 

- Asistent nam je odobren tek dva tjedna prije kraja prvog polugodišta. Do tad nije išao u školu. On se školuje po prilagođenom  programu i nije bio nešto zakinut što se tiče nastavnog sadržaja, ali je bio zakinut socijalno - kaže mama Renata dodajući kako Luka jako voli ići u školu. 

- Pomoćni je kuhar u svojim mogućnostima i mi smo zadovoljni. Voli jako školu, najviše praktičnu nastavu - dodaje. 

Ogorčen je i tata Marin Jakšić koji je pomoćnik u nastavi. Bio je pomoćnik i svojem djetetu. 

- Već 20 godina je uvijek bio problem sa asistentima. Sad je 2019. i mislim da je to stvarno sramota! Ako nisu u stanju osigurati da to na vrijeme krene, ne znam što bih rekao. Uvijek sam barem mjesec dana bio asistent svojem djetetu, sada sam jednom dječaku koji je završio 3. razred - kaže Jakšić.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

Naime, bez ikakvog odgovora i rješenja za pomoćnicima u nastavi prije početka školske godine ostalo je 600 djece u Centrima za odgoj i obrazovanje, a 185 djece u redovnom sustavu obrazovanja. Manjak rješenih zahtjeva za pomoćnicima otkrio se nakon slučaja dječaka iz Slavonskog Broda, kojeg je otac snimio na prvi dan škole kako sjedi na školskim stepenicama i plače, jer nije dobio svog pomoćnika. Iako je dječak kasnije dobio svog pomoćnika, otkrilo se i da je problem mmnogo složeniji te da nije jedini. 

A roditeljima i pomoćnicima, koji svake godine prolaze istu ovu agoniju, je dozlogrdilo stoga su u subotu izašli na prosvjed na zagrebačkom Europskom trgu. 

- Želimo ukazati na nedostatak sustava koji treba omogućiti svoj djeci ravnopravnost i jednake mogućnosti u odgojno-obrazovnom sustavu jer ovo nije prvi put - poručili su. 

Hrvatska je potpisala i ratificirala niz povelja i konvencija o zaštiti djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, istaknula je Suzana Rešetar iz Udruge Sjena te majka Ivana (10), djeteta s višestrukim teškoćama u razvoju.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

- Ustavno ih je zaštitila. Zbog čega nas svake godine dovodite u situaciju da se ne zna da li će nam djeca, kada i sa kime sjesti u svoje školske klupe? Zašto nas sustavno lažete i uvjeravate da Republika Hrvatska posebnu skrb pridaje upravo ovoj, najosjetljivijoj, populaciji i iz kojeg razloga namjerno kršite prava djece s poteškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom? Pogledajte mome sinu u oči i recite mu da mu je domovina u kojoj je rođen uzela pravo uništiti mu život sa svim pravima stečenim s njegovim rođenjem - poručila je.

Predsjednica Udruge pomoćnici u nastavi i sama pomoćnica u nastavi, Iva Tadić, istaknula je probleme s kojima se pomoćnici i roditelji nose. Emocije i suze nije mogla suspregnuti.

- To je jedno divno zanimanje i ja želim i dalje biti pomoćnik i da naša djeca imaju podršku. Mi ovim prosvjedom želimo postići da se više ne događaju stvari koje se događaju, da s početkom školske godine pomoćnici u nastavi ne znaju gdje su raspoređeni, gdje rade i da li uopće rade. Želimo da se natječaji provode najkasnije do 15. lipnja, a da konačne rezultate imamo do 31. srpnja i da, ukoliko i ima nekakvih negativnih rješenja i nema raspoređenih pomoćnika u nastavi, to riješimo tijekom kolovoza kako bi mogli školsku godinu započeti bez ovakvih teških situacija - istaknula je Tadić naglasivši kako se prava pomoćnika konstatno krše, kao i prava djece. 

- Većina pomoćnika je financirana od strane bespovratnih sredstava EU, no prava pomoćnika se krše pa tako naši kolege u određenim županijama imaju poteškoća. Njihova cijena rada je manja od 19 kuna, nemaju pravo na godišnji,  božićnicu, regres, na putne troškove, dnevnice ako su na izletu, a imaju obavezu platiti taj izlet na koji su obavezni ići s učenikom - poručila je. 
Novi Pravilnik, naglasila je, pun je nedostataka.

- On nam samo nameće obaveze i što mi trebamo, ali nas ne štiti. Proces od početka nije posložen kako treba i onda se ne zna tko pije, tko plaća. Mi kao Udruga pomoćnika u nastavi bili smo na dva sastanka, u radnoj skupini, i poslije toga nas više nitko nije kontaktirao. Kad je pravilnik stupio na snagu u studenom, mi smo u posincu otišli na sastanak kako bi rekli s čime se ne slažemo i postavili smo pitanje da li je u kreiranju Pravilnika sudjelovao koji pomoćnik, a u Ministarstvu su nam rekli da nije. Trebao je netko s nama komunicirati jer smo ipak mi te osobe koje su svaki dan s tom djecom i znamo puno  bolje situaciju - istaknula je Tadić poručivši ministrici Divjak, koja ih je pozvala u petak 20. rujna na sastanak, kako se prekasno sjetila obzirom da će tada škola trajati već dva tjedna. 

Na prosvjedu je bio i gradski zastupnik te član Inicijative "Škola za sve", Renato Petek, koji i sam ima dijete s teškoćama. Iako je njegova kćer dobila pomoćnika u nastavi, na prosvjed je došao iz solidarnosti s onima koji ih nisu dobili te je na solidarnost pozvao i cijelo društvo.

Poručio je da je ministrica Divjak iznevjerila očekivanja te da od premijera Andreja Plenkovića zahtijevaju da reagira i da "natjera ministricu da poštuje zakone i potpisane konvencije o djeci u obrazovanju.” Istaknuo je još jedan problem, a to je da djeca s poteškoćama još uvijek nisu dobila udžbenike. 

- To je potpuno neprihvatljivo. Šalje se poruka time da su ta djeca diskriminirana i zanemarena od strane ministrice i sustava obrazovanja - poručio je. 


 
Komentari (9)
  • Voljela bi da se negdje objavi statistika o broju djece s posebnim potrebama npr. danas, prije 5 godina, 10 ili 20. A onda mozda da se netko i pozabavi cinjenicom da se svake godine radja sve vise i vise djece s razno raznim poteskocama. No, s velikim porastom djece koja zapravo niti nemaju neku konkretnu dijagnozu jer imaju vise simptoma razlicitih bolesti, laicki receno imaju ostecenje mozga. Od 6 osoba koje znam s takvom djecom, kod 5 je razlog ostecenja lijecnicka pogreska pri porodu.

    14. 9. 2019,   16:46
  • Ako imamo toliko djece sa posebnim potrebama, onda sa Hrvatima nešto dubinski nije u redu. Škola za sve da ali da li je itko pitao djecu sa posebnim potrebama gdje bi im bilo ugodnije obrazovanje, sa vršnjacima sličnim sebi ili sa vršnjacima koji su totalno različiti od njih? I uostalom, što država nudi osobama sa posebnim potrebama nakon završetka obrazovanja? Invalidsku mirovinu ili socijalnu pomoć?

    17. 9. 2019,   18:24
  • nije narod više normalan, djeca su pametnija od odraslih! hahahhahahha...

    14. 9. 2019,   16:46