Tajne obitelji Pivac: Posao je započeo djed prodajom mesa

Nema onog tko u vrgoračkom kraju ovih dana sa smiješkom na licu ne slavi još jedan uspjeh braće Pivac, jer nakon preuzimanja Kraša carstvo ove obitelji vrtoglavo je poraslo što u ovom kraju drže uspjehom za sve ljude od kojih mnogi upravo u Mesnoj industriji braće Pivac zarađuju svoj kruh.

- Kad je dobro njima dobro je i nama, jer Pivci su ti ljudi iz naroda i oni sa svojim narodom dijele i dobro i zlo - dočekuju nas kako u Vrgorcu tako i u Zavojanima, odakle korijene vuče ova obitelj. Malo je danas stanovnika ostalo živjeti u Zavojanima pitoresknom selu u Zabiokovlju, još manje ih je u zaseoku Pivci gdje i danas stoji obnovljena kamena obiteljska kuća braće Pivac. Upravo u toj kući davnih godina prošlog stoljeća Ante Pivac, djed braće Pivac Tonća, Ivice i Nevena započeo je s trgovinom i prodajom mesa. "Bilo je to vrijeme odmah iza Drugog svjetskog rata. Kupovao je Ante po selima kravu ili tele te bi prodavao na kućnom pragu", govori nam najstariji stanovnik zaseoka Pivci, Marko Pivac.

Bio je, reći će stanovnici Zavojana za to vrijeme poduzetan čovjek. Ante i supruga Stana imali su sina Miljenka koji je kada je stasao sa svojom suprugom Milom nastavio očevim stazama. Teško se tada živjelo, ali Miljenko je uz poljoprivredu kojom se baš kao i svi u ovom kraju bavio nastavio ono što je njegov otac započeo. Odlazio bi po stočnim sajmovima od Hercegovine do Imotskog kupio bi kravu i pješačeći kilometrima stoku bi dotjerao u selo.

- Kako nije bilo hladnjaka odmah se klalo, a kako je selo bilo puno ljudi meso bi se brzo prodalo. I tako od zarade Miljenko je svakog tjedna na pazarima kupovao i prodavao. Sjećam ga se kad bi se iz vinograda vraćao ili meso prodavao uvijek je pjevao, bio je pošten i radišan čovjek. Ja sam nekako u to vrijeme kupio neki kamiončić pa bi im prevozio stoku jer oni nisu imali nikakvo prijevozno sredstvo - priča nam osamdesetogodišnji Marko.

Onda je Antin sin Miljenko 1952. godine u Vrgorcu gdje je obitelj preselila živjeti službeno otvorio prvu mesnicu. I od tada je ovaj obrt obitelji Pivac, reći će mnogi, označio put za budućnost. Miljenko je i dalje obilazio stočne sajmove, radio u klaonici, a njegova supruga Mila meso prodavala u mesnici i djecu odgajala. Bila je vrijedna žena i nije se, pričaju Vrgorčani bojala nikakvog posla. Sinove je od malih nogu učila radu, ponekad i teškom.

Najstariji sin Tonći, koji je ove godine u mjesecu svibnju nakon teške bolesti preminuo je već kao sedmogodišnjak ocu pomagao u mesnici. Odlazio je s ocem po sajmovima, učio zanat od oca kako što povoljnije kupiti stoku. Znao je s ocem u klaonici od malih nogu derati stoku i sjeći meso. Što je bio stariji s vremenom je posao preuzimao na sebe. Trgovao je, širio obrt, radio u klaonici i u mesnici. Ni druga dva brata Ivica i Neven uz školu se nisu odmakli od očevog posla i mesnice. Ostali su u Vrgorcu i kada su se oženili mesnicu nisu napuštali. Obiteljski su nastavili širiti poslovanje, a mesnice sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća braća su počeli otvarati u Metkoviću, Makarskoj, Pločama, ali zbog blizine Vrgorca sa susjednom BiH i u Ljubuškom i Međugorju.

Poslovno carstvo braće Pivac svakim je danom poprimalo sve veće razmjere, a od trgovine i mesnica dobro se živjelo. U svom kraju slovili su kao imućna obitelj. Braća su se poženila, ali su i dalje ostala na okupu kao jedna velika složna obitelj braće Pivac. Početkom devedesetih braća Pivac se odlučuju registrirati tvrtku u kojoj su uz mesnice započeli sa sušenjem mesa, kupili su i farmu u Pitomači. Otvaraju se mesnice i sušare u kojima se suše na tone pršuta, panceta i drugih suhomesnatih proizvoda. Godine rata i turbulentne devedesete na tržištu nisu zaustavili braću Pivac. Svoj brend znali su itekako dobro upakirati te su postali prepoznatljivi na hrvatskom tržištu i u svijet trgovine. Meso su sve više uvozili.

Njihov uspon se nekako iz godine u godinu sve više nazirao. Rasli su njihovi poslovni uspjesi dobit se počela vrtoglavo brojati najprije u milijunima, a potom u milijardama. I unatoč uspjehu i poslovnom carstvu koje je stasalo moć im nije kako to u ovom kraju znaju reći, "udarila u glavu".

- Ma oni su vam ljudi iz naroda i nema obitelji u ovom kraju kojoj je pomoć trebala a da su Pivci "glavu okrenuli. Kad sam se ove godine razboljela, za Uskrs mi na vrata pokucao čovjek s paketom u rukama, kaže šalju braća Pivac. Vidite najstariji brat Tonći je u to vrijeme teško bolestan ležao u Zagrebu u bolnici, a nije zaboravio na svoje sumještane. Kažu, naredio baš Tonči da se paketi kao i uvijek isporuče. Nema čovjeka u ovom kraju koji je obolio ili je u teškoj socijalnoj neimaštini da ne dobiva poklon pakete za blagdane od Pivaca - ponosno će Vesna Vujčić udata Pivac čije riječi hvale za ovu obitelj dijeli i Jagoda Pivac.

Ono što su nam ove Zavojanke ispričale potvrdili su nam i u gradu Vrgorcu. Javna je tajna da braća Pivac pomažu sve potrebite. Svatko tko pokuca na njihova vrata nije se vratio, a da mu se nije otvorilo i pomoglo. Gotovo cijeli vrgorački kraj, svi koji su to htjeli i mogli posao je pronašao u mesnoj industriji braće Pivac. Veliki su dobrotvori, na stotine mladih iz ovog kraja oni su i još uvijek stipendiraju. Ulažu u obrazovanje. Pomažu organizacije i ono što je najvažnije poput pravih lokal patriota unatoč danas razgranatom poslovnom carstvu diljem Hrvatske prvenstveno ulažu u svoj rodni kraj. Uz veliku sušaru koju su podigli u Zavojanima, braća Pivac su prvi zakupili najviše prostora u gospodarskoj zoni Ravča gdje su već izgrađene velike hale za proizvodnju i sušenje mesa i mesnih prerađevina.

Stipendiraju učenike, sport

- Mesna industrija braća Pivac glavni su generatori gospodarskog razvoja Vrgorca. Sigurno su davno mogli preseliti svoje pogone ili upravnu zgradu u neku veću sredinu, ali ostali su u Vrgorcu pokazujući lokal patriotizma. Drago mi je što su prepoznali potencijal gospodarske zone Ravča i ulažu preko 30 milijuna eura u nove proizvodne pogone. Nije lako biti gospodarstvenik u Dalmatinskoj zagori. Iako su jedni od najvećih proizvođačkih tvrtki u Hrvatskoj ostali su nadasve pristupačni za razgovor o bilo kojoj temi, uvijek spremni pomoći. Mislim da ne postoji kulturna ili društvena manifestacija, a da MIP ne sudjeluje u donaciji. Posebno bih kao gradonačelnik zahvalio na sponzorstvu za sportska društva i klubove, ali i za stipendiranje učenika i studenata u trenucima kada se grad nalazio u novčanoj krizi - rekao nam je gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić.

Braća Pivac već nekoliko godina su u vlasništvu 18,4 % dionica Kraša, ali nakon što su ovih dan konačno u jakoj konkurenciji sa srbijanskim tajkunom Šaranovićem, otkupili od radnika dionice po cijeni od 861,20 kuna za dionicu za što su ukupno izdvojili 238 milijuna kuna ojačali su svoje poslovno carstvo. Kupivši dionice Kraša i postavši tako većinskim vlasnikom braća Ivica, Neven te sin pokojnog im brata Tonća, Miljenko mogu zadovoljno proslaviti svoj uspjeh. Uz Mesnu industriju u njihovom vlasništvu su PPK Karlovac, Vajda iz Čakovca te Kraš i zasigurno su najveći prehrambeni subjekt ne samo u Hrvatskoj već i šire.

Njihova se dobit broji u milijardama, a poslovno carstvo kojim svatko upravlja iz svoje domene čvrsto stoji na nogama. Braća Ivica i Neven točno znaju što im je raditi, uz nećaka Miljenka kojeg od milja zovu Mićo i za kojeg će u svi reći kako je poput pokojnog oca, najstarijeg brata braće Pivac Tonća, "duša obitelji", i svi ostali članovi mnogobrojne obitelji Pivac točno znaju što im je raditi.

U pravom trenutku

- Oni su vam poput velikog kotača kojeg složno svi guraju, ako jedan malo stane ovi drugi ga odmah pogura. Znate za onu staru narodnu "složna braća kuću grade", e to su vam braća Pivac - govorio nam Marko Pivac. Uz prehrambenu industriju braća Pivac okušali su se i u turizmu od Dubrovnika do Makarske gdje imaju hostel Sol i hotel Petka u Dubrovniku te hotel Biokovo i Miramare u Makarskoj. Imaju Pivci i svoje benzinske stanice i sve što odluče staviti pod svoju obiteljski krov kao da im uspijeva. Kreditna zaduženja, kupovanje dionica, pametno ulaganje formula su očito dobre poslovne procjene.

- Sve vam je to sreća u pravom trenutku. Sjetite se što sam vam rekao za njihovog oca Miljenka. Ja imao kamion, a on nije, ja njemu prevozio stoku, on kupovao i prodavao, ja i danas mali trgovac ostao brojim kune usitno, a oni milijarde i neka ih broje kad znaju i umiju - zaključit će Marko.

- Slobodno napišite kako oni imaju veliko bogatstvo, ali nemaju Kulmerove dvore, njihovi su dvori cijeli vrgorački kraj, jer su vrata svake kuće u ovom kraju njima širom otvorena. "Oni su pomogli svoj kraj, nisu se raselili sve su ovdje ostavili i uložili. Kapa im do poda, jer kad imaju oni dobro će biti i nama", - uglas će nekolicina starijih Vrgorčana u prolazu na vrgoračkom korzu. Ne bi stoga čudilo da uskoro uz Pivčeve pršute iz Vrgoračkog kraja krenu i slatke delicije poput Kraševe čokolade s okusima i mirisima zavičaja braće Pivac.