Obavijesti

News

Komentari 13

'Tihomir je kroz rock glazbu i danas prisutan u mom životu'

'Tihomir je kroz rock glazbu i danas prisutan u mom životu'
9

TUGA ZA PRIJATELJEM: Umirovljeni hrvatski branitelj Mladen Novak (52) i danas se sjeća nestalog suborca Tihomira Lončara Tihe

VIDEO

Da me moj prijatelj Tiho sad čuje, poručio bih mu da, sve dok me služi mozak, dok dišem i hodam, neće biti zaboravljen, iskreno nam govori Mladen Novak - Mrakan (52).

Tihomir Lončar, zvani Tiho, Vukovarac i hrvatski branitelj, posljednji put je viđen pred pad grada, u bolnici u koju je došao s majkom. Iz vukovarske bolnice odveli su ga u Negoslavce, gdje mu se gubi svaki trag. Da se ne zaboravi, priču o Tihi ispričao nam je upravo Novak.

POGLEDAJTE VIDEO

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Pogled mu je prikovan na ime nestalog prijatelja, bijelim slovima uklesano u hladan mramor Zida boli na zagrebačkom groblju Mirogoj. Dok prstima prolazi bijelim slovima, u glavi mu se vrte sjećanja na sve lijepe zajedničke trenutke.

- Tiho je bio 12 godina stariji susjed, krasan čovjek. S njim i još dvojicom prijatelja, Željkom Devićem Škvareom, koji danas živi u Novom Sadu, i Đurom Leutarom, koji živi u Amsterdamu, dijelili smo strast prema podrumsko-tavanskoj glazbi i kolekcionarstvu ploča. Bili su moja starija ekipa, moji mentori glazbe. Naša druženja vezivala su se uz razmjenu ploča koje smo sva četvorica skupljali. Kad sam odrastao, zajedno smo odlazili na koncerte. I danas mi je u sjećanje urezan Tihin lik. Pamtim ga kao izrazito visokog muškarca koji se češljao na desnu stranu, s repovima na zatiljku. Kožni kaput sezao mu je do početka čizama koje smo zvali ‘oficirke’. Kako se moda mijenjala, počeo je nositi traperice i kaubojke sa zaobljenim vrhom - prisjeća se Novak.

U to predratno vrijeme konobario je u kafiću Blacky u centru Vukovara. Oko 23 sata, kad bi se kafić zatvorio, došli bi mu Tiho, Leutar i Dević. Satima su pričali o glazbi, obiteljima...

- Najomiljenija grupa bio mu je engleski rock band Jethro Tull i flautist Ian Anderson, a volio je i Alvina Leeja iz Ten Years After. To je bila 1969., Woodstock, i Tiho do kraja života nije odustajao od tih bendova. Imao je i slikarski talent. U dnevnom boravku sam je s jedne ploče preslikao Iana Andersona. A kao čovjek, Tiho je bio miran, tih, povučen, vrlo jednostavan i skroman. Nikad se ni s kim nije sukobljavao, nikad se nije isticao. Nas četvorica bili smo u nekom svojem svijetu glazbe i mode - niže Novak.

Tihu je, prisjeća se, zadnji put vidio u srpnju 1991. godine. Našli su se kod Đure Leutara, pomorca koji se baš vratio s broda i pokazivao im najkvalitetniju zbirku ploča Jimmyja Hendrixa.

- Tihu sam uvijek naganjao i molio da mi proda neke ploče. Tako je i taj put sa smiješkom rekao: ‘Ajde, Mraki, ima vremena. Pa još ćemo se vidjeti’. Ali vremena nije bilo i više se nikad nakon toga nismo vidjeli. Đuro i ja završili smo u logoru - pripovijeda Novak.

U logoru je proveo devet mjeseci torture - razdoblje od 20. studenog 1991. do 14. kolovoza 1992. godine bili su mu najtraumatičnije razdoblje života. Boreći se za goli život, Novak nije imao vremena ni snage raspitivati se što je s njegovim prijateljima. Počeo je s tim nakon povratka iz logora.

- Kad smo izašli iz logora, nastala je velika strka. Gladan si, žedan, ne znaš što bi prije. I onda sam tek počeo uviđati koga sve nema. Gledao bih fotografije i shvatio da na njima 80 posto ljudi nema. Iskreno vam kažem, to je katastrofa. Tad sam osvijestio da ljudi fale, ali nisam se istodobno svih mogao sjetiti - niže Novak.

Nakon bijega iz Vukovara roditelji su mu bili smješteni u Červar Poratu, a on ih je, s vremena na vrijeme, obilazio. Naime, nakon izlaska iz logora i kratkog oporavka, vratio se u svoju 204. brigadu na položaj kraj Vinkovaca.

- Jednom prilikom došao sam u Červar Porat i neki stariji ljudi su se ljutili na nekog mladića koji non-stop drnda i turira motociklom. To im je strašno išlo na živce. Sjedio sam na klupi i vidio klinca od 15-ak godina na bijelom Chopperu. Parkirao ga je kraj klupe na kojoj sam sjedio i primijetio da je jako visok. Upitao sam ga: ‘Momak, molim te, jel’ te nešto mogu pitati?’. Sjeo je kraj mene na klupu, a ja sam ga pitao čiji je. Odgovorio mi je: ‘Gospodine, ne znam jeste li ga poznavali, ali moj tata je bio Tiho Lončar’. Zavrtjelo mi se u glavi, bio sam toliko opčinjen da sam zaboravio kako se zove. Zagrlio sam ga, pitao što mu je s ocem te mu ispričao da smo njegov tata i ja bili veliki prijatelji. Odveo sam ga na piće i rekao mi je da ne zna gdje mu je tata. Svaki put kad bih dolazio u Červar Porat, uvijek sam ga tražio, zvao na kavu na razgovor o Tihi. Nakon rata izgubio mu se svaki trag i tek sam prije nekoliko dana saznao da je tragično stradao. Sve što mogu reći je da mi je iskreno žao. I tog dečka, i Tihe kao prijatelja, susjeda, iskrenog rokera - očiju u kojima se cakle suze pripovijeda Novak.

Žali što su sve fotografije na kojima su njegovi prijatelji uništene u ratu. Kao i ploče. Rat je preživjela tek jedna, koju je Novak pronašao 2000. godine, nakon što je prvi put nakon rata kročio u svoj opljačkani vukovarski stan.

- Stan je bio razvaljen, na podu su ostale samo pobacane stvari koje četnike nisu zanimale, poput znački mojega oca. Nogom sam šutao taj krš kako bih si raskrčio prolaz i našao sam jednu neoštećenu ploču. Bila je to ‘Janis Joplin’s Greatest Hits’. I to je jedino što mi je ostalo od svih ploča koje sam imao - objašnjava nam Novak.

Kroz glazbu je i danas povezan sa svojim nestalim prijateljem, kroz glazbu je u njegovu životu prisutan svaki dan.

- Jako je teško kad saznate da vam je nestao prijatelj. Svaki put kad stavim Jethro Tull, oba puta na njihovu koncertu, mislima mi prolazi Tiho kojeg danas nema. I on je u mojem životu svaki dan prisutan. Kao i svi moji prijatelji koji su, nažalost, poginuli ili su ubijeni. Ali svaki dan ih se sjetim. I dok sam živ, to će biti tako - zaključio je ovaj Vukovarac sa zagrebačkom adresom.

U 204. brigadi bio je od 1. kolovoza 1991. do 21. veljače 1996. godine, a danas je umirovljeni vojnik.

Pomozite nam da serijal ‘Nestali‘ osvoji prestižni 'web Oscar'

Projekt ‘Nestali’ nominiran je za Webby, međunarodnu nagradu za izvrsnost na internetu koju još zovu i internetskim Oscarom. O pobjedniku odlučuju glasovi ljudi te vas molimo da svojim glasom poduprete ovu kampanju.

Glasovati se može do 18. travnja 2019. godine, a postupak je jednostavan.

Klikom na link: https://vote.webbyawards.com/ otvaraju se nominirane kampanje. Upišite u tražilici gone i kliknite vote. Upišite mail i šifru po odabiru, potvrdite je na mailu i glasajte.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 13
VIDEO

'Bratove ubojice roditeljima su lagale da će ga razmijeniti...'
ZLOČIN U VOĆINU

'Bratove ubojice roditeljima su lagale da će ga razmijeniti...'

Antun Volf rat je dočekao u Voćinu. Nije želio ostaviti teško bolesne roditelje. Brat Zdravko za njim i danas traga. Ogorčen je što su se nadležna tijela oglušila na sva njegova saznanja o bratovom ubojstvu

Tatu su najviše mučili. Tjerali su ga da pije i liže hrvatsku krv
JOŠ TRAŽE RODITELJE

Tatu su najviše mučili. Tjerali su ga da pije i liže hrvatsku krv

Kata Lozančić (63), Marijana Solomun (60) iz Zvonko Penić (63) već gotovo 29 godina tragaju za svojim roditeljima. Bili su nedužni i bespomoćni civili, a svaki trag im se gubi 1991. godine..
'Ubili su djecu i Željki odrezali pletenicu, nosio ju je kao trofej'
U GLINI JOŠ TRAŽE NAJMILIJE

'Ubili su djecu i Željki odrezali pletenicu, nosio ju je kao trofej'

Na popisu 1871 nestalih u Domovinskom ratu, za kojima Hrvatska u ovom trenutku traga, nalazi se i šestero djece. Ubili su ih zajedno s roditeljima. Slike nekih od njih više i ne postoje, ali obitelj i prijatelji ne odustaju...