Tijela nikada nisu pronađena: Misteriozna ubojstva i nestanci

Ove ljude policija traži već godinama. Za neke je dokazano da su ubijeni, a za neke postoje samo indicije. Njihova tijela dosad nisu pronađena...

Ubio ženu i tijelo bacio u smeće

Zoran Sorić (64) je 2012. godine proglašen krivim i nepravomoćno osuđen na 13 godina zatvora zbog ubojstva supruge Ljubice Filipović Sorić (37).

Prema optužnici, Sorić je u prosincu 2009. godine u spavaćoj sobi podstanarskog stana u Zadru, nakon sukoba i svađe, suprugu udario šakom u glavu, uslijed čega je ona pala i udarila glavom o rub namještaja. Od ozljeda je preminula, a suprug je, umjesto da pozove Hitnu pomoć, izišao prošetati psa, odvezao se na piće u Zaton, te se potom vratio u stan i odlučio riješiti se tijela.

Mrtvu Ljubicu je omotao u deku, stavio u kartonsku kutiju, odnio u dvorište zgrade, te je u gluho doba noći bacio u kontejner za smeće. Vratio se u stan gdje je potom uklonio sve dokaze, oprao podove i posteljinu, a tijekom naredna dva, tri dana riješio se svih Ljubičinih stvari.

Ljubicu je policija godinu dana vodila kao nestalu osobu, a onda je Sorić sve priznao.

- Sve se odigralo u trenutku. Posvađali smo se, a onda je ona udarila mog psa. Dok sam ga stavljao u košaru vrišteći mi je skočila ne leđa. Okrenuo sam se i udario je šakom u predjelu glave. Pala je i udarila glavom u komodu. Prišao sam joj, vidio krv i opipao puls. Nije ga bilo. Odlučio sam sve prikriti i nastaviti život - ispričao je na sudu je umirovljeni pirotehničar Sorić. 

Tijelo nesretne Ljubice do danas nije pronađeno i ona se dalje vodi kao nestala osoba, a njezina kći Dolores i dalje ne zna gdje je tijelo njene majke. Sud je odredio i da Sorić mora platiti 375.228 kuna, od čega se najveći dio odnosi na trošak pretrage zadarskog gradskog deponija na kojem su tražili tijelo ubijene Ljubice. 

Dolores je i prva prijavila policiji nestanak majke. Sorić je prvo tvrdio da ženu nije vidio nakon svađe, a istražitelji su kasnije u stanu našli dokaze da je žena ubijena.

Ubio je Martinu, riješio se tijela pa se ubio?

Martina Horvat (28) nestala je 13. ožujka 2010. godine iz svog stana na zagrebačkom Laništu. Taj su stan dobili ona i brat Boris kao djeca nestalog vukovarskog branitelja. Sljedeći dan na vrata stana je pokucala Martinina prijateljica. Nije bilo odgovora.

Prijateljici se kasnije pridružio Saša Leskovčanin (38), Martinin dečko. Saša je onda nazvao Borisa i rekao mu da Martine nema. Boris je policiji u Vukovaru 16. ožujka prijavio da je Martina nestala. Policiji je postao sumnjiv Saša koji je djevojku zadnji vidio živu pa su ga pozvali na razgovor. U policiju je došao 19. ožujka i zadržan je dva dana. Nakon toga je prebačen u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče jer je u policiji prijetio samoubojstvom. Saša je kasnije pušten jer policija nije imala dokaza protiv njega.

Saša je istupao u medije i tvrdio je da je Martina njemu rekla na dan nestanka kako ide van s prijateljicom. Dodao je i da su se planirali vjenčati i imati djecu. Inače, Saša je iz prvog braka imao sina i kćer. Nagađalo se i da je Martina otputovala, no brat Boris je kasnije pronašao sestrinu putovnicu dok je čistio stan.

Dva mjeseca nakon Martininog nestanka bivša supruga našla je Sašu mrtvog. Objesio se na svom imanju u zagrebačkom Donjem Stupniku. 

- Puno vas volim. Sve što imam ostavljam vama. Ne mogu više živjeti na ovakvom dnu, napisao je Saša Leskovčanin (38) u pismu kćeri (10) i sinu (15). Ostavio je i fotografiju Martine Horvat na kojoj je pisalo "zauvijek". 

Nakon Sašinog samoubojstvo otkriveno je da je Martina nedugo prije smrti otišla na put u Francusku gdje je upoznala bivšeg francuskog nogometnog reprezentativca Franka Leboeufa. Navodno je s  njim bila u vezi. Pojavile su se informacije da je on trebao doći u Split i biti s njom te da su kasnije planirali zajedno živjeti u Parizu. Kada se Martina vratila u Zagreb Saša je navodno vidio poruke koje joj je slao Leboeuf i postao ljubomoran. Navodno su se baš zbog toga i posvađali 13. ožujka. Njezina dva mobitela, prema izlistima mobilnih operatera, isključena su upravo u njezinu stanu te kobne noći kada je nestala. Navodno je Saša Leboeufu poslao prijeteći SMS. Pojavile su se i sumnje da je Saša udario Martinu tijekom svađe i nehotice ju ubio, riješio se tijela, a onda zbog svega počinio samoubojstvo. Ipak, policija ni nakon više od 300 ispitanih ljudi, prekapanja po Jakuševcu i drugdje nije uspjela pronaći dokaz da je ubijena. Djevojka se i dalje vodi kao nestala osoba.

Martina se bavila svim i svačim, a bila je i manekenka i PR agentica. Spominjalo se da je iz stana otišla s laptopom, stickom i mobitelom te se spominjao da je otišla zbog nekog posla s jahtama.

Saša je tijekom rata bio u postrojbama Hrvatskih obrambenih snaga i HV-a. Radio je u Ugandi, Keniji i Sudanu na poslovima razminiranja. Bio je 2010. nepravomoćno osuđen zbog zloporabe droge i nedozvoljenog držanja oružja. 

Gdje je tijelo Đure Šuveljaka?

Đuro Šuveljak nestao je prije 21 godinu. Vrhovni je sud 2015. osudio njegovu ženu i sina za ubojstvo i odredio im po šest godina zatvora.

Prema optužnici Predrag (41) i Katica (67) Šuveljak su 8. veljače 1995. godine u kasnim večernjim satima ubili oca i supruga Đuru Šuveljaka u mjestu Jabučeta, 20-ak kilometara od Bjelovara. Đuro je te večeri došao pijan kući. Susjedi su kasnije potvrdili da se nešto događalo, a Đuri se te večeri gubi svaki trag.

Svjedok Željko Šabarić je u ranijim suđenjima tvrdio kako je kobne večeri, nakon povratka s posla, kombijem na putni most dovezao Đuru, koji je krenuo prema ulazu u dvorište.

- Sud je prihvatio indicije da je u večernjim satima po dolasku Đure u kuću došlo do prepirke između supruge koja je nagle naravi i Đure, koji je bio fizički jak. Sin Predrag je uvijek bio na strani majke te joj je pomogao - pojasnio je u usmenom obrazloženju presude sudac, dodajući kako je Đuro nekim predmetom izudaran na smrt. 

Način na koji je tijelo nestalo sud nije mogao utvrditi. Jednom ranije je već došlo do fizičkog sukoba Đure s jedne, te supruge i sina Predraga s druge strane i to zbog Đurinog pijanstva. 

Tijekom suđenja analizirani su tragovi krvi u hodniku i dnevnom boravku, ali se sa sigurnošću, zbog proteka vremena, nije moglo utvrditi jesu li oni povezani s nekakvim nasilnim činom.

Katica je tada tvrdila da su kapljice krvi koje su našli na tapetama zapravo tragovi njezine menstruacije. Đuru su u međuvremenu proglasili mrtvim jer je od njegovog nestanka prošlo mnogo vremena. Predragu i Katici sudilo se tri puta. Nepravomoćno su 2013. dobili po četiri godine zatvora, a Vrhovni sud je 2015. preinačio presudu.    

Tijelo žene i susjeda nikada nije pronađeno

Ivan Sokolčić (69) zvani Baraba u Lepoglavi služi kaznu od 33 godina zatvora zbog dvostrukog ubojstva. Osuđen je za ubojstvo svoje druge supruge Nataše Sokolčić te svog susjeda  Franje Vrčkovića. Sokolčić, bivši vozač kamiona je osuđen da je 1989. ubio svoju ženu. On je tvrdio da je Nataša otišla u Njemačku.

Tijelo Nataše nije pronađeno pa je Sokolčić nastavio normalno živjeti. Uskoro mu je ljubavnica rodila kćer. S godinama je Sokolčić upao u financijske probleme. Onda je u ožujku 2000. nestao Franjo Vrčković (23), Sokolčićev prvi susjed. Kasnije je utvrđeno da je Sokolčić pokušao iznuditi novac od Franjinog oca. Zbog toga je osuđen na dvije godine zatvora u kojem je bio do početka 2003. Kratko je pušten na slobodu, a onda je policija povjerovala u izjavu Sokolčićevog sina Mladena koji je oca teretio za dva ubojstva, pisao je Večernji list.

Mladen je policiji još 1993. rekao da je otac ubio maćehu, ali mu nisu vjerovali jer je Mladen tada bio teški ovisnik o drogama. Kad mu je policija povjerovala, Mladen je ispričao da se Sokolčić posvađao s Natašom jer ga je optuživala da ju vara. Otišli su u drugu sobu, onda ga je otac pozvao da dođe i da mu pomogne ubiti Natašu. Mladen je vidio kako Nataša leži na podu ljetne kuhinje. Iz potiljka joj je curila krv. Pored je bila metalna šipka. Mladen je rekao da je Sokolčić onda uzeo komad užeta i počeo stezati Natašin vrat. Sokolčić je natjerao Mladena da mu pomogne riješiti se tijela. Mladen je rekao kako ga je Sokolčić tijelo žene zakopao na neutvrđenom mjestu na autocesti u izgradnji Zaprešić - Gubaševo.

Tijelo do danas nije pronađeno. Žene se htio riješiti jer je doznala za njegovu ljubavnicu, a imali su i znatnu imovinu koju je naslijedio. Da ga je napustila, a na crno je radio u njezinu obrtu, ostao bi bez ičega.

Mladen je onda ispričao policiji i kako je Sokolčić ubio Vrčkovića i da ga je tražio da mu pomogne riješiti se tijela. Vrčkovića je Sokolić, prema optužnici, oteo i onda je, jer je bio u financijskim problemima, počeo ucjenjivati njegovog oca. Tražio je 303.000 DEM. Kako Franjo nije nađen, a pozivi su se nastavili, Franjini roditelji sve su prijavili policiji. Sokolčića se teretilo da je susjeda  ubio je s osam hitaca i tijelo bacio u šljunčaru uz Savu kod Jankomira. Tijelo nije dosad pronađeno.  

Pustili ubojicu?

Božica Marić (59) koju su na splitskom Sućidru zvali "teta Boja" nestala je 1986. godine. Ona se i danas nalazi u evidenciji nestalih osoba. Sredinom kolovoza 1986. godine sestra je poslala svoju kćer da teti odnese neke stvari i tada je saznala da Božice u stanu nema već nekoliko dana. Nestanak sestre je prijavila 15. kolovoza.

Među mještanima je počela kružiti priča da je Božicu ubio partner tada 41-godišnji S.H., da ju je raskomadao i komade tijela u vrećama bacio u smeće. Postojala je i druga priča prema kojoj je partner, koji je radio kao građevinski radnik, dijelove tijela u vrećicama zazidao u objekte na kojima je radio.

Slobodna Dalmacija je pisala da je S.H. tada pritvoren. U njegovoj su kupaonici našli tragove krvi. Tragove krvi su našli i  na metalnom ravnalu za gletanje i kitanje te na četki za pod. S.H. je pao na poligrafu, a utvrđeno je i da mu je Božica prije smrti prepisala stan. Ipak, S.H. je negirao da je ubio Božicu. U istrazi je bio šest mjeseci, nakon čega je pušten na slobodu. Dvije i pol godine poslije prekida se postupak zbog nedostatka dokaza.

Najveći je problem navodno tada bio što se nije moglo utvrditi je li krv, čiji su tragovi pronađeni u stanu, ljudska ili životinjska. Svjedoci su kasnije ispričali da su u noći nestanka u stanu čuli svađu, zapomaganje te buku. Božica je inače radila kao čistačica te je prodavala voće i povrće. Bila je udovica. S.H. je upoznala preko prijateljice. Vjenčali su se i rastali pa opet pomirili i nastavili živjeti u izvanbračnoj i navodno vrlo turbulentnoj vezi.