Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Tito o Jovanki: Ona je nezrela ličnost, a primio ju je i klimaks

None Foto: VecernjiList

6. DIO U šest nastavaka donosimo priču o Titovoj udovici Jovanki Broz, rođenoj Budisavljević, ženi po čijoj su volji “vrapci na Dedinju unaprijeđeni u prepelice, a Pepeljuga u Princezu “

Ja sam bila okružena velikom pažnjom s njegove strane, velikom ljubavlju. Ne mogu se požaliti na Titovo ponašanje prema meni, tih zadnjih dana. Bio je vrlo korektan. On je mene jako volio, onako zbilja iskreno...

On je znao biti tako pažljiv... Onako, na primjer, nekad kada nešto uspije prirediti i donijeti. Puno sam puta pričala o tome kako je dvadeset i više godina svako jutro kuhao kavu meni i sebi. Mi smo imali poslugu, konobare, sve to. Ali ne, on je to napravio i meni donio. Ja sam voljela ujutro spavati i on je to svaki dan uradio. Rano se dizao, uzimao novine i dok on čita, imao je jedan espresso aparat, svaki bi mi dan skuhao kavu. Dvadeset godina to je činio za mene. 

Jovanka u izjavi novinarki Miri Adanja Polak

Opasna za Tita

U odnosu na zdravstveno stanje Jovanke Broz, dr. Mioljub Kušić iznosi da je “sredinom 1975. godine psihičko stanje Jovanke Brozbilo posebno izmijenjeno i karakterizirano povećanom agresivnošću. Procijenili smo da je zdravstveno stanje Predsjednika Republike ovim ozbiljno ugroženo, a postoji objektivna i realna opasnost za nekontrolirano nasrtanje i izravno ugrožavanja njegovog života. Ovo je bio razlog da se u ekipi osobnih liječnika ovaj problem prodiskutira i donesu određeni zaključci s odgovarajućim prijedlozima. O našoj diskusiji i mišljenju upoznali smo ađutanta Vrhovnog zapovjednika generala Rapu i načelnika Kabineta Predsjednika Republike Šokorca”.

Dr. Kušić dalje kaže da je on, kao najstariji među osobnim liječnicima Predsjednika Republike, o tome razgovarao s E. Kardeljom, a zatim i s Predsjednikom Republike. Iznosi da se Kardelj složio sa iznesenom ocjenom i svim ostalim, ali je zamolio da se on u ovo ne miješa. Također, iznosi da ga je Predsjednik Republike - kome je iznio čitav sustav bolesnih ideja kod Jovanke Broz (ideje veličine, porijekla, povijesnog zadatka i posebno naglašene ideje progona) - pažljivo saslušao i pri tome navodio primjere koji su govorili u prilog iznijetih zapažanja.

Dr. Kušić ukazuje da se Predsjednik Republike nije složio s njegovim zaključkom da se radi o tipičnim paranoidnim idejama i o paranoidnoj ličnosti. Dodaje da je pri tome Predsjednik Republike iznio mišljenje da su iznijeta zapažanja točna, ali da razlog za takvo ponašanje Jovanke Broz leži u njenoj nezreloj osobnosti koja nije dorasla situaciji u kojoj se našla, uz napomenu da vjerojatno i klimaks u znatnoj mjeri utječe na to.

24sata | Autor: 24sata Foto: 24sata

Na kraju, dr. Kušić napominje da je svoju ocjenu o zdravstvenom stanju Jovanke Broz i o opasnosti njenog prisustva po zdravstveno stanje predsjednika Republike iznio na sastanku najviših državnih i političkih rukovodilaca i dodaje da je – obzirom da je Jovanka Broz došla do njegove pisane zabilješke o njenom zdravstvenom stanju - “najprije otišao s dužnosti šefa Kabineta Predsjednika Republike Aleksandar Šokorac, a zatim i on i ostali članovi liječničke ekipe”.

U svojoj izjavi Mirko Milutinović kaže da je do kulminacije u lošim odnosima između Predsjednika Republike i Jovanke Broz došlo za vrijeme boravka Predsjednika na Brijunima u prvoj polovici siječnja 1975. godine, zbog čega je Predsjednik Republike odlučio napustiti Brijune i otići u rezidenciju u Igalu, dok se Jovanka Broz vratila za Beograd.

Nakon kraćeg vremena Jovanka Broz je došla kod Predsjednika Republike u Igalo i prema izjavi Aleksandra Šokorca, tada je došlo do daljnjeg zaoštravanja odnosa između Predsjednika Republike i Jovanke Broz. U vezi s tim, u bilješci koju je uputio državnom i partijskom rukovodstvu zemlje, Aleksandar Šokorac, šef Kabineta Predsjednika Republike, iznosi da su 10. veljače 1975. godine, kada je došao na referiranje kod Predsjednika Republike u Rezidenciju u Igalo, zatražili s njim sastanak ađutant Vrhovnog zapovjednika general - major Marko Rapo i osobni liječnici Predsjednika Republike dr. Mioljub Kušić, dr. Slavko Krstić, dr. Miroslav Mihailović i dr. Ranislav Lazić.

Šokorac navodi da su ga navedeni drugovi tom prilikom detaljno upoznali s nastalim odnosima između Predsjednika Republike i Jovanke Broz i zatražili od njega da o tome obavijesti najviše državne i partijske rukovodioce: drugove E. Kardelja, S. Dolanca, P. Stambolića, Dž. Bijedića i N. Ljubičića. Istakli su da je, zbog ponašanja Jovanke Broz, stanje tih odnosa tako kritično da oni, ako se nešto hitno ne poduzme, ne mogu više ni jednog trenutka snositi odgovornost za zdravlje i život Predsjednika Republike. Zajednički su se usuglasili da su, zbog mogućih postupaka Jovanke Broz, život i zdravlje Predsjednika Republike izravno ugroženi. Potkrepljujući primjerima iz razgovora s Jovankom Broz posljednjih dana, iznijeli su da postoji realna opasnost da ona učini nešto Predsjedniku Republike što bi izravno ugrozilo njegov život - konkretno pucati u njega, da ga napadne nekim tupim predmetom ili nečim drugim, a nisu sigurni da ona pri sebi, u torbici ili negdje drugdje, nema i pištolj.

24sata FELJTON: JOVANKA BROZ 'Njezino ponašanje je razorno, pa ona nama kroji izaslanstva!'

Šokorac u bilješci dalje navodi da su drugovi koji su tražili sastanak s njim posebno ukazali da čitava atmosfera koju je Jovanka Broz stvorila od svog dolaska u Igalo, kao i njezini svakodnevni postupci, izazivaju konstantnu živčanu napetost, neraspoloženje i potištenost kod Predsjednika Republike što, zajedno s poremećenim iznenadnim nastupima jakog uzbuđenja, narušava njegovo zdravstveno stanje i u određenim trenucima može izazvati fatalne posljedice. Svi su tvrdili da oni više nisu u stanju fizički zaštititi Predsjednika Republike od postupaka Jovanke Broz i da je zbog toga potrebna hitna intervencija najviših državnih i partijskih rukovodilaca.

Također su iznijeli svoja zapažanja da je Jovanka Broz najviše opsjednuta idejom da joj prijeti opasnost da će biti odbačena kao supruga Predsjednika Republike, pogotovo zbog prisustva fizioterapeutkinja Radojke i Darijane Grbić. Uvredljivo je govorila o fizioterapeutkinjama i isticala da su one kod Predsjednika Republike podmetnute od strane UDB - e, “koja pomoću njih hoće mene likvidirati i odstraniti od Tita”; da su one iz Hrvatske, pa da iza toga vjerojatno stoji i hrvatsko rukovodstvo; i slično. Uvredljivo se izražavala i o Predsjedniku Republike: “Ja znam da on s njima, s obzirom na njegove godine, ne može ništa, osim da ih pljeska po dupetu, ali se za njih vezao psihički i to me najviše pogađa”.

Jovanka Broz je dalje iznosila: “Ja se osjećam odbačena kao žena i supruga i ja to ne mogu dozvoliti, jer sam mnogo dala za ovu borbu, za ovu zemlju, Partiju i Tita, i ja imam udjela u tome što je Tito to što jeste... Molim Vas, pomozite mi da se ova situacija riješi i da se ove djevojčure odstrane, a umjesto njih nađe neki muškarac... Ova situacija mora se riješiti tijekom ovog tjedna, a ako se ne riješi - bit će pokolj! Ja sam u stanju da napravim svašta... Ja ga imam u rukama (Predsjednika Republike - podvukao A. Š.)... Ja imam dokumente kojima mogu dokazati kakvo je držanje imao u vrijeme euforije u Hrvatskoj. Osim toga, on je loš i kao čovjek. To više nije onaj Tito od ranije... Tito nema više svojih starih drugova, a ovi novi ne vode računa o njemu... Tito mi je jako zamjerio zbog Miškovića koji me je htio likvidirati, a iza Miškovića je stajalo hrvatsko rukovodstvo... Hrvatsko rukovodstvo hoće da razne skupocjene poklone koje smo dobivali i dragocjene dokumente o Titu prebaci iz Beograda u Zagreb i Kumrovec... i Tito je htio otići iz Beograda, ali sam ja to spriječila“.

Šokorac u bilješci dalje iznosi da su svi osobni liječnici Predsjednika Republike - kao i profesor dr. Brecelj s kojim je posebno razgovarao - smatrali da kod Jovanke Broz dolazi do izražaja tipične paranoidne manifestacije, ali da oni, obzirom da nisu stručnjaci za te oblasti, ne mogu utvrditi stupanj oboljenja kao ni kakvo bi liječenje bilo potrebno, pa su zahtijevali da se Jovanka Broz, bez odlaganja, podvrgne pregledu od strane stručnjaka - psihijatra. Međutim, iznijeli su jedinstveno mišljenje (i dr. Brecelj) da u ovom trenutku Jovanku Broz treba hitno odvojiti od Predsjednika Republike.

Predložili su da drugovi iz državnog i partijskog rukovodstva dođu što prije kod Predsjednika Republike, da ga upoznaju sa zapažanjima i saznanjima koja su iznijeli i da, zajedno s njim, razmotre na koji se način Predsjednik Republike može najučinkovitije zaštititi.

Iz Bilješke P. Stambolića, S. Dolanca, Dž. Bijedića i N. Ljubičića proizlazi da je, u vezi s pitanjima koja je u svojoj bilješci pokrenuo A. Šokorac 11. veljače 1975. godine, održan sastanak u CK SKJ, na kome su, kraj drugova Petra Stambolića (potpredsjednika Predsjedništva SFRJ), Staneta Dolanca (tajnika Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ), Džemala Bijedića (predsjednika Saveznog izvršnog vijeća) i Nikole Ljubičića (saveznog sekretara za narodnu obranu), nazočili šef Kabineta Predsjednika Republike, osobni liječnici Predsjednika Republike, ađutant Vrhovnog zapovjednika i drugi. Šef Kabineta Predsjednika Republike Aleksandar Šokorac upoznao je najviše državne i političke rukovodioce s njegovim razgovorom s ađutant Vrhovnog zapovjednika i osobnim liječnicima Predsjednika Republike održanim dan ranije u Igalu.

Na tom sastanku je odlučeno da svi spomenuti drugovi iz državnog i partijskog rukovodstva zemlje već sutradan, 12. veljače 1975. godine, otputuju u Igalo na razgovor s Predsjednikom Republike.

Sastanak s Predsjednikom Republike, prema istoj bilješci, održan je 12. veljače 1975. godine na brodu “Galeb” u Zeleniki. Tom prilikom P. Stambolić, S. Dolanc, Dž. Bijedić i N. Ljubičić upoznali su Predsjednika Republike s nastalim stanjem u odnosima između njega i Jovanke Broz i posebno ukazali na problem njegove osobne sigurnosti. Predsjednik Republike se zahvalio na brizi za njega i složio se s iznesenim ocjenama i prijedlozima. Dogovoreno je da se određena pitanja rasprave kasnije, a da drugovi P. Stambolić i Dž. Bijedić odmah poslije sastanka razgovaraju s Jovankom Broz i da joj priopće odluku da se vrati za Beograd. Razgovor s Jovankom Broz obavljen je istog dana i ona je prihvatila donesenu odluku i sutradan, zajedno s P. Stambolićem i N. Ljubičićem, vratila se za Beograd.

Foto: Wikipedia Petar Stambolić

Po povratku državnih i partijskih dužnosnika koji su sudjelovali u razgovoru s Predsjednikom republike u Igalu, izrađen je novi prijedlog organizacije Kabineta Predsjednika Republike, uključujući i Rezidenciju u Beogradu, kojim je trebao osigurati najučinkovitije funkcioniranje službi koje su opsluživale Predsjednika Republike. Istovremeno, pronađeno je i odgovarajuće osoblje za rad u Rezidenciji. Prijedlog ove organizacije razmotrili su E. Kardelj, P. Stambolić, S. Dolanc, Dž. Bijedić i N. Ljubičić, a Predsjednik Republike je 19. veljače 1975. godine dao suglasnost na predloženu organizaciju službi.

Dana 19. veljače 1975. godine drugovi P. Stambolić, S. Dolanc i Dž. Bijedić vodili su razgovor s Jovankom Broz u Užičkoj 15. U tom razgovoru, koji je trajao dva sata, oni su, u ime partijskog i državnog rukovodstva, upoznali Jovanku Broz s ozbiljnošću problema koji su nastali u odnosima između nje i Predsjednika Republike i s odlukom Predsjednika Republike da se izvrši reorganizacija službi u Kabinetu i rezidencijama predsjednika Republike.

Jovanka Broz je prihvatila odluke s obzirom na odlučan stav drugova koji su je s tim odlukama upoznali. Međutim, ona se u toku razgovora vraćala na prošlost i izražavala uobičajene rezerve na neka rješenja.

Iz materijala s kojima se raspolaže nedvosmisleno proizlazi da se destruktivno ponašanje i djelovanje Jovanke Broz, i poslije više razgovora s njom koje su obavili članovi Povjerenstva SKJ, Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ i najviši državni i politički rukovodioci, nije mijenjalo. Štoviše, može se jasno zaključiti da je to ponašanje i djelovanje vremenom postajalo sve neprihvatljivije, ne samo prema osoblju na radu u službama koje su osiguravale Predsjednika Republike i prema najbližim suradnicima, nego i u cjelokupnom odnosu i ponašanju prema Predsjedniku Republike, kao i u pokušaju njenog uplitanja u poslove i odluke koje je Predsjednik Republike donosio.

U vezi s tim, Aleksandar Šokorac, u svojoj izjavi iznosi da je Predsjednik Republike, zbog nezadovoljstva stanjem u “kući” prouzrokovanog postupcima Jovanke Broz, u travnju 1975. godine, odlučio napustiti Rezidenciju u Užičkoj 15 i da sam boravi u Bijelom dvoru na Dedinju. Dalje navodi da je Predsjednik Republike od rukovodilaca službi zahtijevao da se, pomoću partijskog i državnog rukovodstva, stanje u Rezidenciji sredi, da su oni o tome obavještavali odgovorne rukovoditelje koji su razgovarali s Jovankom Broz o tim pitanjima i da je ona, “iako ponekad taktički popuštajući”, i dalje uporno ostajala pri svojim stavovima u praksi.

Bijeg u papučama

Stane Dolanc je, u raspravi na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka, 23. svibnja 1980. godine, između ostalog, rekao da je, zajedno s Petrom Stambolićem (tadašnjim potpredsjednikom Predsjedništva SFRJ), bio prisutan kada je Predsjednik Republike “u kućnim papučama pobjegao iz Užičke 15 u Bijeli dvor”. Te noći Predsjednik Republike ih je pozvao i zamolio da osiguraju da Jovanka Broz ne dolazi kod njega, “jer on ne može živjeti od nje”. Dodao je da su on i Petar Stambolić iste noći razgovarali s Jovankom Broz, da su joj “rekli sve” i da poslije tog razgovora počinje vrlo nekorektan odnos Jovanke Broz prema njemu.

U vezi s tim razgovorom, njega i Petra Stambolića, Stane Dolanc je, u raspravi na zajedničkoj sjednici Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ od 8. srpnja 1980. godine, iznio da je Jovanka Broz tvrdila da Tito nije otišao od nje nego da je, kako je ona rekla “otet“, da je on tu žrtva... Iznio je, također, da je tom prilikom rekao Jovanki Broz sve o intrigama koje je pravila protiv E. Kardelja, V. Bakarića, R. Dugonjića, S. Doronjskog, N. Ljubičića i njega. Na to je Jovanka Broz rekla da su to poluistine i počela je, “kako se P. Stambolić tada izrazio, ‘servirati’, jer nam je govorila da mi ne znamo tko je Tito, da Tito nije to što mi mislimo, da je Tito htio odvesti sve stvari iz Beograda u Zagreb, ali je ona to u posljednjem momentu spriječila, da joj je Tito prokleo srpsku majku.”

Govoreći o tome da neće dozvoliti da Jovanka Broz blati njegovo ime, Stane Dolanc je napomenuo da je i Rato Dugonjić jednom prilikom tražio od njega da službeno priopći drugu Titu da će on Jovanku Broz preko redovnog suda tužiti za klevetu, a zatim je Dolanc dodao: “Učinit ću to i ja, jer mi je dosta toga. Sve što sam radio u vezi s njom radio sam po naređenju druga Tita, zatim po stavovima Predsjedništva, a sad sam ‘ prljav’ i ne znam što.”

Također, Stane Dolanc je u svojoj diskusiji na sjednici Predsjedništva CK SKJ, od 6. svibnja 1981. godine, između ostalog, rekao da je drugo Tito, svjesno i svojevoljno, sam odlučio da posljednje dvije godine ne živi s Jovankom Broz, što može potvrditi više osoba - od osobnih liječnika pa preko ordonansa i osobnih tajnika, do šefova službi i Kabineta Predsjednika.

Na istoj sjednici, Dolanc je govorio i o slučaju kada je Jovanka Broz odbila putovati s Predsjednikom Republike u Sovjetski Savez, Sjevernu Koreju i Kinu (svibanj 1978. godine), poslije čega je Predsjednik Republike definitivno odlučio živjeti odvojeno od Jovanke Broz. Ističe da je, u prisustvu Predsjednika Republike, jedan sat uvjeravao Jovanku Broz da putuje s Predsjednikom Republike, ali je ona to odlučno odbijala i svoje putovanje uvjetovala da se Predsjednikom Republike ne putuju neke osobe koja su bile predviđene. Na to je Predsjednik Republike rekao: “Nikakvih uvjeta, ti ne putuješ”.

Foto: express.hr

Na istoj sjednici Predsjedništva CK SKJ i Branko Mikulić je, između ostalog, iznio da je Predsjednik Republike sam donio odluku da se preseli iz rezidencije u Užičkoj 15 u Bijeli dvor na Dedinju.

U raspravi na zajedničkoj sjednici Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ od 8. srpnja 1980. godine, Lazar Koliševski je, između ostalog, rekao da je drug Tito htio da se razvede od Jovanke Broz, ali pod uvjetom da podnese ostavku na položaju Predsjednika Republike i Predsjednika SKJ. U vezi s tim, Koliševski je rekao: “Dobro je što je nagovoren da to ne čini. Tako je došlo do njegovog statusa s Jovankom - da nisu razvedeni, a nisu u braku.”

U vezi s udajom Jovanke Broz za druga Tita, Lazar Koliševski je, na istoj sjednici, rekao da mu je, za vrijeme puta po Indiji, pokojni Vlado Simić, koji je bio jako iskusan političar i stabilna ličnost, rekao: “Lazo, nije dobro to što ste dozvolili. Takav brak ne može biti uspješan i imat će posljedice za cijelu zemlju. Nije samo razlika u godinama starosti, nego i u intelektu i doći će jednog dana do naše sramote”, dodavši pri tome “i došlo je”.

Nikola Ljubičić, u pismu koje je kao predsjednik predsjedništva SR Srbije uputio tadašnjem saveznom sekretaru za unutarnje poslove Stanetu Dolancu, 27. ožujka 1984. godine, povodom određenih brojeva “Specijalnih informacija SSUP”, između ostalog, iznosi da je imao jedan razgovor s Jovankom Broz na njen zahtjev, da je o tome obavijestio Predsjednika Republike prije i poslije tih razgovora. Ljubičić dalje kaže da je Jovanka Broz tom prilikom govorila da je Tito ostario, da to više nije onaj stari Tito, da Tito ne bi bio ono što jeste da nije ona iza njega i da je pri tome često ponavljala “kako je u bespuću”. Iz tog razgovora je shvatio da Jovanka Broz zaključuje da je Tito star, da može umrijeti i što će biti s njom, kao i to da ona traži njegovu potporu u slučaju smrti Predsjednika Republike, odnosno preko njega - kao saveznog sekretara za narodnu obranu - i podršku JNA. Pošto joj nije dao podršku, već samo istaknuo da je cijeni kao suprugu Predsjednika Republike, ona nije bila zadovoljna, tako da od tog razgovora i počinju napadi Jovanke Broz na njegovu osobnost.

Ljubičić, također, iznosi da mu se Vrhovni zapovjednik u nekoliko navrata žalio, u početku općenito, na postupke Jovanke Broz, da je nepodnošljiva, da je svadljiva, da je od seljačke čobanice postala supruga Predsjednika Republike i da je sve to njoj “udarilo u glavu”. Pri tome je govorio kako razmišlja da napusti sve funkcije i da se razvede, ali su položaj i godine smetnja da to učini. Ističe, također, da mu se Predsjednik Republike u nekoliko navrata žalio kako ga Jovanka Broz noću maltretira, kako je dolazila u njegovu spavaću sobu i cijelu noć vršila pritisak na njega u pogledu kadrovskih i drugih pitanja, ne dopuštajući mu da spava, da je povremeno izravno vrijeđala i njega, da je često bio prisiljen zaključati se u kupaonicu i tako pričekati jutro.

U vezi s tim, Ljubičić dalje kaže da je Predsjednik Republike očekivao da će vrijeme, i to što nije zajedno s Jovankom Broz, utjecati da ona promijeni svoje držanje i da je zato povremeno dolazio u Užičku 15. Jednom prilikom kada je došao, Jovanka Broz je toliko vikala i grdila da je Predsjednik Republike bio primoran - kada je ona popodne zaspala - pozvati ađutanta general - majora Marka Rapu i liječnika da ga, obzirom da je bio bolestan, u pidžami izvedu iz kuće i prebace u Bijeli dvor.

U odnosu na pritužbe Jovanke Broz da su pojedine ličnosti spriječile njeno putovanje s Predsjednikom Republike u Kinu (svibanj 1978. godine) i Koreju, N. Ljubičić u istom pismu navodi da je Predsjednik došao pozvati Jovanku Broz, ali je ona postavljala uvjete koje nije mogao prihvatiti, pa je otišao na put bez nje. Kada se vratio s tog puta donio joj je poklon, koji je ona bacila na njega. Poslije toga, Predsjednik Republike je izabrao srednje rješenje - ne razvod, ne napuštanje funkcija, nego je otišao da se odmori izvan Užičke 15 i od tada do svoje smrti Predsjednik Republike se s njom gotovo nije ni vidio. Napominje da se samo na temelju ovih nekoliko detalja koje je iznio, kao i od svega onog što mu je drug Tito pričao, vidi uzrok odvajanja Predsjednika Republike od Jovanke Broz - a taj razlog leži jedino u postupcima Jovanke Broz prema Titu.

POGLEDAJTE VIDEO

Iz materijala s kojima se raspolagalo, proizlazi da je Jovanka Broz, u nastojanju da prikrije prave uzroke odvajanja Predsjednika Republike od nje, za to optuživala i još uvijek optužuje pojedine najbliže suradnike Predsjednika Republike.

Ivo Dolničar, generalni sekretar Predsjedništva SFRJ u bilješci o razgovoru koji su on i generalni tajnik Saveznog izvršnog vijeća Ivica Čačić vodili s Jovankom Broz, između ostalog, iznosi da je Jovanka Broz - kada su joj pokušali uručiti neka rješenja o njenim statusnim pitanjima - pitala “tko joj garantira da će se rješenja koja joj se nude poštovati”. Na njegov odgovor da joj to jamči rukovodstvo zemlje, ona je, s izrazom omalovažavanja, odmahnula rukom i rekla: “Kakvo rukovodstvo, danas jedno, sutra drugo. Rukovodstvo će se svake godine mijenjati, a time i rješenja koja mi sada nudite. Nemam ja nikakva povjerenja, mnogo sam iskusila na svojoj koži, posebno zadnje tri godine. Kada se sa mnom tako postupalo dok je Tito bio živ, što mogu očekivati ubuduće. Mene su htjeli fizički likvidirati. Titu su stavili injekciju pod grlo, a mene su izolirali radi postupne likvidacije i onda proglasili da je to sukob između mene i Tita, a, ustvari, između nas nije bilo nikakvog sukoba. Vi govorite o rukovodstvu, a to rukovodstvo ima mnogo prljavog na sebi”.

Dolničar dalje kaže da se Jovanka Broz, kada joj je rekao da oni (I. Čačić i on) za sve to ne znaju i kada ju je upozorio da se prestane tako izražava o rukovodstvu zemlje, korigirala i rekla da se to što je rekla ne odnosi na cijelo rukovodstvo, već na pojedince u njemu i nastavila: “Svi govorite da ne znate ništa i da ne želite znati, a morali biste znati. Vi Slovenci biste morali znati tko je Stane Dolanc i morali biste raščistiti s njim. Ja nisam htjela da govorim i da pokrećem to što je meni učinjeno dok je Tito bio živ, ali sada stvari moraju doći na vidjelo. Prije ili poslije, narod mora doznati istinu što se s nama dogodilo i koji su zlotvori za to krivi.”

VecernjiList FELJTON: JOVANKA BROZ Bijesnila na poslugu: 'Tko joj je kriv što se udala za starca...'

Stane Dolanc je u raspravi na sjednici Saveznog savjeta za zaštitu ustavnog poretka, 23. svibnja 1980. godine, između ostalog, iznio da mu je Sergej Krajger - u vezi s razgovorom koji je kao predsjednik Predsjedništva SFRJ vodio s Jovankom Broz - rekao da je Jovanka Broz govorila da je, zbog toga što je ona bila odvojena od Predsjednika Republike i to “mračnim snagama i prljavim rabotama”, uz spominjanje N. Ljubičića, S. Dolanca, F. Herljevića, P. Stambolića, S. Doronjskog i R. Dugonjića, došlo do liječenja Predsjednika Republike koje mu nije odgovaralo i što je dovelo do tako fatalnog kraja.

Nikola Ljubičić, u pismu koje je 27. ožujka 1984. godine uputio Stanetu Dolancu, iznosi da Jovanka Broz, napadajući pojedine suradnike Predsjednika Republike, omalovažava i ulogu Josipa Broza Tita. Napadajući te ličnosti, ona ustvari pravda sebe i svoje postupke.

U vezi s optužbama Jovanke Broz da su pojedine ličnosti iz najvišeg državnog i političkog rukovodstva zemlje krive za raskid zajedničkog života Predsjednika Republike s njom, Ljubičić ističe da je svim rukovodećim ljudima u zemlji poznato da je drug Tito, sve do svoje smrti - kao Predsjednik Republike, Predsjednik SKJ i Vrhovni zapovjednik oružanih snaga - donosio odluke koje mu Ustav i zakon daju. Dodaje da je istina da je Predsjednik Republike uvijek želio čuti i druga mišljenja, ali je na kraju donosio svoju izvornu odluku. Priče Jovanke Broz da se na Predsjednika Republike utjecalo da donese odluku da prekine zajednički život s njom ne odgovaraju stvarnosti i besmislene su za sve koji znaju Tita, jer: “Nitko ne može, čak i da hoće, odvojiti muža od žene, pogotovo kada je u pitanju ličnost kakva je bio Tito”.

Fadilj Hodža, na zajedničkoj sjednici Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ, od 8. srpnja 1980. godine, između ostalog, iznio je da je sve što je poduzimano u vezi s Jovankom Broz, poduzeo osobno Predsjednik Republike ili po njegovom nalogu tadašnjem i sadašnjem rukovodstvu, dodajući da nikada nije čuo da Predsjednik Republike “za nijansu misli drukčije”.

Foto: Wikipedia Fadilj Hodža

Cvijetin Mijatović je, na istoj sjednici, između ostalog, rekao da je očito da Jovanka Broz na cijelo rukovodstvo jednako gleda i dodao: “Svi smo mi na tapeti. Jedno vrijeme spominje jednog, drugi put drugog - ne znam tko nije ‘lojalan’ s njene strane više ili manje. Prema tome, dijelimo istu sudbinu”.

Stevan Doronjski je, također na istoj sjednici, između ostalog, rekao: da, ako Jovanka Broz nastavi intrigirati, harangirati i voditi frakcionaške borbu protiv rukovodstva, treba formirati partijsku komisiju i provesti cijeli partijski postupak koji se primjenjuje prema članovima Saveza komunista.

Potpukovnik dr. Mihajlović Miroslav, u vezi razgovora s dežurnim ordonans pukovnikom Kostom Jeličić, u svojoj izjavi od 16. svibnja 1975. godine, između ostalog, iznosi da je pukovniku Jeličiću izjavio da osobni liječnici nisu odvezli Predsjednika Republike u Bijeli dvor, već da je Predsjednik Republike sam odlučio da tamo ode, a da “smo mi samo izvršavali njegova naređenja”.

Ponašanje i djelovanje Jovanke Broz za vrijeme bolesti Predsjednika Republike nije se ni u čemu mijenjalo kako prema osoblju na radu u rezidencijama, tako i prema najbližim suradnicima Predsjedniku Republike.

Na zajedničkom sastanku Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ, od 15. siječnja 1980. godine, Stane Dolanc je rekao da su jučer (14. siječnja 1980. godine) Predsjednika Republike u bolnici posjetili njegovi sinovi i da je Predsjednik Republike “poželio da vidi samo sinove”.

Na istom sastanku, govoreći o mogućoj posjeti Jovanke Broz Predsjedniku Republike, Vladimir Bakarić je rekao da se o tome treba dogovoriti i dodao: “Tito je očito nije pozvao, niti je imao namjeru da je rehabilitira.”

FELJTON: JOVANKA BROZ Tito je zbog nje u papučama i pidžami bježao iz vlastite kuće

Prema raspoloživoj dokumentaciji, Jovanka Broz se, u vezi s bolešću Predsjednika Republike, prvi put obratila članu Predsjedništva CK SKJ Dušanu Dragosavca, pismo 16. siječnja 1980. godine, u kome ga moli da je potpunije obavijesti o stanju zdravlja Predsjednika Republike. U vezi s tim, na zajedničkom sastanku Predsjedništva SFRJ i Predsjedništva CK SKJ, od 18. siječnja 1980. godine, odlučeno je da Dušan Dragosavac obavi razgovor s Jovankom Broz i da je upozna sa stanjem zdravlja Predsjednika Republike i načinom kako će se moći dalje informirati o bolesti Predsjednika Republike.

U materijalima s kojima se raspolaže nema podataka o tome je li Jovanka Broz posjećivala Predsjednika Republike za vrijeme bolesti.

Za vrijeme sahrane Predsjednika Republike, ili neposredno poslije toga, Jovanka Broz je primila više stranih gostiju. U razgovorima s njima ona je opravdavala sebe za odvajanje od Predsjednika Republike, a za to okrivljavala državno i partijsko rukovodstvo zemlje. Tako je u razgovoru s Indirom Gandhi, kada se ona interesirala za njezin razilazak od Predsjednika Republike, njeno osiguranje i uopće njezin položaj nakon smrti Predsjednika Republike, Jovanka Broz rekla da joj je drug Tito “još ranije” spominjao pritiske koji su, u vezi s njom, na njega vršeni, ali u novije vrijeme ne, da su “iz njega govorili drugi”.

Jovanka Broz je dalje tvrdila Indiri Gandhi da je ona predstavljena “kao osoba koja škodi Predsjedniku Republike, zbog koje se on umara i koja je opasna po njegovo zdravlje”. Iznijela je i da joj nije bilo dopušteno da vidi svoga muža za vrijeme posljednjih mjeseci njegove bolesti, da je mogla samo dva puta dnevno telefonom zanimati za njegovo zdravlje, dodavši da se “zbog situacije u koju je stavljena” sama povukla “uviđajući da je to jedino moguće”.

Wikipedia | Autor: Wikipedia Foto: Wikipedia Indira Gandhi

Na pitanje Indire Gandhi: “Kakav je stav novog rukovodstva prema njoj?”, Jovanka Broz je odgovorila da su je “posjetili samo dva puta” - da joj priopće da će Tito biti operiran i, drugi put da joj se priopći da može sudjelovati na sahrani.

Na pitanje Indire Gandhi: “Je li nju Predsjednik Republike na bilo koji način osigurao?”, Jovanka Broz je, plačući, rekla: “Ne”, a na daljnje pitanje: “Što će sada biti s vama?”, Jovanka Broz je, i dalje plačući, odgovorila: “Ne znam”. U daljnjem razgovoru Indira Gandhi je govorila kako je i ona imala teškoća posljednjih godina, rekavši: “Meni je bio oduzeo putovnicu i bila sam tretirana kao običan kriminalac”.

U razgovoru s kćerkom i sinom Gamala Abdela Nasera, Jovanka Broz je, pored ostalog, govorila kako je imala sretan i bogat život uz druga Tita - “trideset i pet godina zajedničkog života i skladan brak” koji je ona željela “nekako zaokruži” da do posljednjeg Titovog dana bude uz njega i da mu do kraja pruži ono što je cijelog života. Dalje je rekla: “Ja nisam znala za drugog muškarca, a mislim ni Tito za drugu ženu. No, posljednjih godina naši su odnosi poremećeni, a razlog je borba za vlast u visokim krugovima rukovodstva naše zemlje. Ja sam udaljena od Tita pod izgovorom da loše utječem na njegovo zdravlje, da ga umaram”.

Na komentar Naserove kćeri da je to “cijena položaja” koji je imala, Jovanka Broz je rekla: “Jeste, i samo sam je ja platila skupo”.

U tom razgovoru Jovanka Broz je dalje govorila kako su Tito i Naser za sobom ostavili veliki kapital i pri tome rekla: “To mnogo znači, a još je značajnije ako se taj kapital može sačuvati i dalje obogaćivati”. Pri tome je spomenula ostavštinu Lenjina, koju je također nazvala kapitalom i istaknula kako se ona i dalje čuva i na kojoj se još uvijek radi.

MUP-Srbije FELJTON: JOVANKA BROZ Ostala je bez svega, ali nikada nije prežalila što nema dijete

U razgovoru sa Safijom Gadafi Jovanka Broz je govorila o zajedničkom životu s Predsjednikom Titom, kao i o sukobu koji je između njih postojao posljednje tri godine. Pri tome je rekla da to nije njihov osobni sukob “... da je ona jednostavno nekome smetala” i da je taj “uspio ukloniti “, da ona ne zna tko je ta osoba, ali da je u “svakom slučaju uspjela” da Predsjedniku Republike i njoj “nanese mnogo bola”.

U vezi s pozivom koji joj je uputila Sofija Gadafi da je ponovno posjeti, Jovanka Broz se zahvalila na pozivu i rekla da “momentalno nije u stanju da joj bilo šta odgovori u vezi toga, jer ni sama ne zna što će biti s njom”.

U razgovoru sa Sirimavo Bandanaraike, Jovanka Broz je na primjedbu Sirimavo Bandanaraike da je u njihovoj štampi bilo dosta napisa o prekidu zajedničkog života između Predsjednika Republike i nje, iznijela da je cijeli svoj život posvetila Predsjedniku Republike, da je njezina jedina ambicija bila briga o Predsjedniku i da drugih ambicija nije imala, ali da je ona bila žrtva intriga raznih grupa” koje su vršile pritisak na Predsjednika Republike “i da je u interesu jedinstva zemlje ona morala biti žrtvovana”.

Zaboravljeni Pećani

Pećani, lički zaseok pored Korenice, u kojemu se Jovanka rodila 1922. godine, danas je skoro pust. Naselje spaljeno 1942. pa obnovljeno 1946. danas nastanjuje svega par staraca.

Svi, dakako, znaju sve o Jovanki koju, čini se, baš ne obožavaju.

- Kuća Budisavljevića je obnovljena, ali nije to Jovanka obnovila, kaže Dušanka Svilar, susjeda, koja dodaje:

- Ona vam je tu u selu bila poslije onoga rada jedanput i nikad više. Nije nju to zanimalo. To je bilo negdje pedesetih godina. Kasnije je prolazila kroz Korenicu, ali nije se ovdje zaustavljala. Otkako se udala za Broza, na nas je zaboravila. Nikakve mi koristi od nje nismo imali.

Wikimedia Commons | Autor: Wikimedia Commons Foto: Wikimedia Commons

Jovankina kuća obnovljena je 1946. Na mjestu pored njene rodne kuće. Od nje su danas ostali samo temelji.

- Bila je golema, veli Nikola Svilar, koji nas je vodio po selu.

- Vidite koliki su joj temelji. Tu su u prizemlju bile krave, a kuća je išla sve do gore (tlocrtno to je mogla biti zgrada od kojih 12 puta 12 metara, Jovankin je otac bio na radu u Americi pa je obitelj bila bogata). Samo, dodaje, nije ona marila za to, nije ju bila briga. A, jok. A ovo kamenje, od njene rodne kuće, raznijelo, pokralo, valjda su ljudi od tog kuće sebi gradili...

- Mislim da je Jovankina sestra, Mara, nešto brinula o tome, dok je živjela u Zadru. Kasnije je otišla u Beograd, i nije dolazila, kaže Rada Masnikosa.

- Mislim da je otišla u Moskvu. A Jovanka, nju nisam ovdje nikad vidjela, vele da je jednom bila, ali je baš nije vukla želja za rodnim krajem... 

>>> Kraj posljednjeg nastavka

Tema: Feljtoni

Komentari (111)
  • Mislim da i autoricu ovog teksta primio klimaks, čim može uopće pisati o ovoj zločinačkoj obitelji.

    13. 9. 2018,   08:54
  • Vratit će se Valter

    13. 9. 2018,   08:02
  • Lako mi je za par bolesnika koji je vodio umjetnu tvorevinu, ali što reći za one koji ih i danas veličaju?

    13. 9. 2018,   07:45