U 150 godina morski psi su u Hrvatskoj pobili 9 kupača

Prije dvije godine National Geographic istraživao je uzroke zbog kojih je 2012. zabilježen nagli porast smrtonosnih napada morskih pasa. Te je godine diljem svijeta u raljama skončalo 12 ljudi, a iste godine neke od procjena stručnjaka navodile su da su ljudi pobili i do 273 milijuna morskih pasa. Toliko o tome tko za koga predstavlja koliku opasnost. Ipak, svaka nova smrt od ugriza morskog psa je zastrašujuća. Svodi se na iznenadni udarac ili ugriz, kojim zubata ribetina prvo provjerava svoj plijen, a odmah zatim, ali ne uvijek, slijedi i drugi napad koji je često smrtonosan.

Podaci organizacije Shark Research Institute navode da su, otkako se vode službene statistike, morski psi u Jadranskom moru pobili 11 kupača, od čega je na hrvatskom dijelu Jadrana stradalo devet ljudi. Prvi napad morskog psa na čovjeka kojem se može ući u trag dogodio se u Trstu 1. rujna 1868. Bila je riječ o kupačici na koju je naletio veliki bijeli. Lokalne vlasti su potom izdale prvo takvo upozorenje kupačima. Sljedeća dva napada uslijedila su tek 1907. Prvo su američki mediji 12. kolovoza izrazito senzacionalistički izvijestili da je morski pas u Krčkom zaljevu rastrgao izvjesnog Josefa ili možda Josipa Šljivovića i neimenovanu školsku učiteljicu. Samo dva dana poslije pisali su i da je u Sućuraju na Hvaru, daleko od obale, morski pas neutvrđene vrste ubio plivačicu. Ostalo je nejasno je li bila riječ o istoj ribi.

U Kraljevici je pak 21. kolovoza 1934. 17-godišnja Verica Novak iz Ljubljane plivala daleko od obale. Ribari su joj stali dovikivati da joj se približava peraja, ali ih ona nije čula. Nestala je u moru i tijelo joj nikada nisu našli. Sumnjalo se na velikog bijelog. Krvavi niz se nastavio tek 1955., ali s dvije pogibije u jednom ljetu. Izvjesni student Romašević iz Beograda plivao je 15. srpnja kod Budve s dvojicom prijatelja kad je na njih nasrnuo veliki bijeli dužine čak 6,5 metara. Morski pas je mladića pregrizao napola, a iako je obalna straža čak i pronašla ribu i stala je progoniti, uloviti je nije uspjela.

Uslijedio je 26. kolovoza u Opatiji. 32-godišnja Njemica Carla Podzun iz Augsburga plivala samo nekoliko metara od obale, dok su njen suprug, dvojica sinova i desetak drugih kupača ležali na plaži. Iznenada je stala zapomagati kad ju je morski pas napao prvi put. Do sljedećeg napada nitko nije stigao reagirati, pa ju je morski pas odvukao u dubinu. Opet u Opatiji, 24. rujna 1961., i opet student iz Beograda 19-godišnji Sabit Plana plivao je rano poslijepodne s još sedmoricom prijatelja nekih 100 metara od obale. Imao je nesreću da veliki bijeli zgrabi baš njega i otrgne mu obje noge i dio ruke.

Kod Bakra se 33-godišnji češki turist Josef Treliac čak umalo i izvukao. On je 16. kolovoza 1966. plivao uz mreže za tune, kad ga napao veliki bijeli kojem su tune prirodni plijen. Treliac je umro u riječkoj bolnici. Još jedan turist, 34-godišnji Poljak Stanislav Klepa, plivao je s prijateljem Ryzardom Spartinskym kod Ike u Istri 5. rujna 1971. Veliki bijeli ga je napao i odgrizao mu dio noge. Netko im je čamcem brzo priskočio u pomoć, no Klepa je iskrvario. I, konačno, 10. kolovoza 1974. u 15 sati u Lokvi Rogoznici kod Omiša, veliki bijeli od pet metara zgrabio je 21-godišnjeg Nijemca Rolfa Schneidera. U pomoć mu je priskočio Talijan Vittorio Solinghi, hrabro napao psinu i čak izvukao mladića na obalu. Schneider je ostao bez dijela noge te je na plaži umro od iskrvarenja.

Uglavnom je bila riječ o velikim bijelim morskim psima, a sudeći po nizu novinskih izvještaja, sve do jednog stradalog bili su turisti. Otkako se, dakle, vode službene evidencije, morski psi u Jadranu nisu na smrt rastrgali ni jednog jedinog Istrijana, Kvarnerca ili Dalmatinca. Kako nije logično pretpostaviti da bi ove zubate ribetine bile nacionalno isključive, razlozi koji su doveli do jezivih pogibija očito se moraju kriti u rizičnom ponašanju kupača u moru. Drugim riječima, nije kriva priroda nego ljudi. Čovjek nije prirodan plijen morskom psu, a nije im ni nešto ukusan, kažu stručnjaci.

Napadi morskih pasa uvelike nalikuju onima iz filma "Ralje" Stevena Spielberga iz 1975. Ipak, koliko god je film u onom krvoločnom dijelu činjenično točan, vremenom je došao na zao glas zato što je raspirio fobiju od morskih pasa. Opasnost je realna, ali je veliki bijeli koji manijakalno ubija isključivo ljude u uskom priobalnom pojasu čista fantazija kako bi natukao zaradu od dvije milijarde dolara u današnjoj protuvrijednosti. U nešto manje histeričnom obliku fobija je postojala i ranije. Još 1887. tadašnja carska vlast objavila je da će svakome tko uhvati veliku bijelu psinu isplatiti 20 florina za primjerke do jednog metra, 100 florina za one do četiri metra i 500 za veće od toga.

Zapisi iz novina s kraja 19. i početka 20. stoljeća svjedoče da je ranije na našoj obali morskih pasa bilo puno više nego danas. Osim njihovog izlova, smatra se da ih je uništio i izlov tuna kojima se hrane. Posebno nakon 1940. Posljednji smrtonosni napad zbio se još 1974. Otada je zabilježen još samo napad na slovenskog ronioca Damjana Peseka kod Visa 2008. Ronilac je preživio, pa su se tada ne u jednoj redakciji vodile teške etičke rasprave bi li bilo neukusno poigrati se s ironijom sudbine i nasloviti članak o jezivom događaju sa "Pesek preživio napad morskog psa".

Tijekom 2009. i 2010. zaredali su susreti s gorostasnom psinom koja može narasti i do 12 metara. Riječ je, međutim, o ribi koja se hrani isključivo planktonom i savršeno je bezopasna.

U svijetu danas ima oko 400 vrsta morskih pasa. Intenzivno ih se izlovljava, uništavaju im se staništa, a istrebljuju se i ribe kojima se hrane, pa je danas više od 100 vrsta zakonom zaštićeno jer su pred istrebljenjem. Prema konzervativnim procjenama svakog sata u svijetu se izlovi oko 17.000 morskih pasa, čega su sve više svjesni i ljudi. Tako je u lipnju 2010. novinske stupce nakratko ispunio Dušan Jovanovič iz Celja koji je na kupalištu Puntižela kod Pule jednog jutra naišao na morskog psa dužine oko dva metra izokrenutog na leđa. Bilo mu je žao ribe koja se očito gušila, pa joj je pomogao da se vrati u normalan položaj i otpliva.

Robert Vulić je pak u veljači 2011. bio hit na Youtubeu nakon što na kočarici kod Palagruže nije mogao spasiti život jednog bezopasnoj ženki morskog psa koju su ulovili, ali je iz njene utrobe izvukao njene mladunce koje je nosila i pustio ih u more. Statistike su neumitne. U SAD-u su od 2001. do 2013. morski psi pobili 11 ljudi, a oni kopneni, kućni ljubimci, pobili su ih 364.  Više od polovice svih napada morskih pasa na ljude otpada na velike bijele, tigraste i morske pse bikove. Potencijalno opasan za ljude, a da ga ima u Jadranu, je i modrulj. Statistika kaže da je 25 puta veća šansa da će vas ove godine ubiti grom nego morski pas. Kokosovi orasi godišnje ubiju 15 puta više ljudi nego morski psi. Šanse da će vas napasti morski pas su jedan prema 11,5 milijuna, a da će vas pritom i ubiti su jedan prema 264 milijuna. To znači da je 25 puta vjerojatnije da ćete poginuti u padu aviona, a još vjerojatnije je da ćete poginuti u terorističkom napadu. Smrt u kadi prijeti vam 385 puta većom opasnošću nego morski psi.

Utvrđeno je također da je čovjek u tri četvrtine svih smrtonosnih napada sam isprovocirao tragediju rizičnim ponašanjem. A to znači da nema mjesta panici, ali ima zdravom oprezu. Držite se plićaka ukoliko je proglašeno upozorenje zbog uočavanja psine opasne po čovjeka. Nastojte se držati ograđenih prostora za plivače. Ne udaljavajte se daleko od obale plivajući na zračnom madracu, jer iz perspektive morskog psa to je prizor koji podsjeća na tuljana koji mu je također prirodan plijen. Radoznalost morskih pasa iz nekog razloga pobuđuju i svjetlucavi predmeti, što znači oprez s blještećim nakitom u moru. Uz slične zdravorazumske mjere uživajte u bezbrižnom ljetu.