Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Upao u zasjedu četnika: Našeg Dinu tražit ćemo dok smo živi

None Foto: Željko Hladika/24sata/Željko Rukavina/privatan album 4

ZAVJET MAJCI Đurđa Simić, Dinina majka, preminula je 2017. godine. Pred smrt je Marinu Petrin Horvatić zamolila da zadrži uspomenu na njezina sina Dinu

Dinina majka Đurđica teško se nosila sa sinovom pogibijom i nestankom. Bila je ponosna na sina, nije se dala slomiti. Nadala se da će naći barem jednu kost. Vjerovala je, tražila, dolazila u Jasenovac, kontaktirala sa suborcima, kroz udrugu se trudila održati taj dignitet mrtvima.

POGLEDAJTE VIDEO: 

SADRŽAJ SPONZORIRA: ZAGREBAČKA ŽUPANIJA, PLINACRO, KAMGRAD, JANAF

Mislim da nam je svima pokazala put kako se nositi s tim. U trenucima kad se slomila, kad je bilo teško, govorila bi: ‘Samo da mi je jedna kost da je pokopam’, govori nam Zagrepčanka Marina Petrin Horvatić (49).

Foto: Željko Rukavina/24sata

'Bio je nježan, taj dečko uopće nije bio za tu ratnu gužvu'

Majku nestalog Dine Simića upoznala je na zagrebačkom groblju Mirogoj nakon što je pokopala brata. Zajedno su odavali počast svim poginulim i nestalim polaganjem vijenaca. Marina i Dinina obitelj vremenom su se zbližile, a Dinina majka prije smrti zamolila je Marinu da u njezino ime traga za Dinom i promiče istinu.

Dino Simić je poginuo 14. listopada 1991. godine u Jasenovcu, kad je sa suborcima upao u četničku zasjedu.

Na mjestu je poginuo, no njegove posmrtne ostatke nikad nisu pronašli. To nam potvrđuje i Tomislav Čaušić - Jabuka (53) iz Velike Gorice, koji se i 28 godina kasnije još sjeća i Dine i tog paklenog dana kad je položio život.

- Dino je došao u postrojbu HOS-a večer prije napada, između 17 i 18 sati. Odmah sam ga zamijetio jer je djelovao fino, nije brbljao, vikao ni prijetio. Držao se pomalo rezervirano, možda zato što je znao da dolazi na jako teško ratište. Čim sam čuo da je iz Zapruđa, pristupio sam mu da vidim zna li koga od moje obitelji. Razgovarali smo pola sata. Jako mi se svidio taj simpatičan dečko, koji je bio vrlo nježan i uopće nije bio za tu ratnu gužvu - prisjeća se Jabuka prvog i posljednjeg susreta s Dinom.

Foto: Privatan album

Došao, prespavao, poginuo

Već sljedećeg dana u sedam sati postrojba je dobila naređenje za napad. Cijela satnija, njih 130, s tenkom je krenula izvršiti zadaću. Prešli su rječicu Strug. Neprijatelja su očekivali tek kilometar dalje.

No četnici su jako dobro znali da dolaze i gdje dolaze. Satniju je dočekalo njih 2500.

- Tu je nastao pakao. Svi su tukli po nama, a mi nasred ceste. U nekoliko minuta imali smo toliko ranjenih da nismo znali kud bismo s njima. Zapovjednik je naredio povlačenje 400 metara unazad. Trebali smo prijeći rječicu Strug i zaleći u jarak. Dino i još petorica u tom su se trenutku izgubili - govori Jabuka.

Umjesto da se povuku sa svojima, došli su ravno među četnike.

Bili su posvuda, gdje god bi krenuli.

- Nakon više sati povlačenja lijevo-desno, baš kod pružnog prijelaza u Jasenovcu, po njima su počeli pucati. Dino je odmah poginuo, četvorica su bili teško ranjeni. Jedini od njih koji je mogao hodati nije imao puno izbora - morao je zbrinuti četvoricu teško ranjenih, a Dino je na mjestu bio mrtav. Počeli su se povlačiti prema Glini, a mrtvog Dinu su ostavili kako bi spasili svoje živote - svjedoči Jabuka.

Foto: Željko Hladika/24sata

Ušli ravno među četnike

Oko 16 sati ranjenici su uspjeli dopuzati do naše linije. Jabuka i danas pamti taj prizor.

- Ja i sad vidim Dinu. I sad vidim te ranjene dečke, taj razneseni tenk, i vozača tenka kako puzi bez oka. Znam da sve postrojbe imaju bliskost. Ali u našoj postrojbi HOS-a mi smo bili braća. Dino nam fali i danas. Taj dio gdje je on poginuo bio je vraćen tek u Bljesku. Tražilo se, ali ništa se nije našlo. Znate, četnici su mrtvog hrvatskog vojnika smatrali trofejem. Ubijenim ustašom. A Dino to nije bio, kao ni nitko od nas. Dino je u tu zadaću otišao samo u maskirnoj odori, bez ijedne oznake HOS-a. Znam da je među četnicima postojala inicijacija tko će bolje izbosti nožem, ispaliti rafal, iskaliti se na truplu... A onda su ga negdje odvukli i bacili kao psa - govori Jabuka, koji ni danas ne može prežaliti što nije upoznao Dininu majku.

No, kaže, 20 godina je bio potpuno izgubljen i na svaki spomen Jasenovca, Novske i Slavonije satima bi mu se tresli tijelo i utroba.

Dinina obitelj na mjestu pogibije napravila mu je spomenik. Tamo ga i danas posjećuju njegovi suborci, s njima i Marina.

Svi oni tvrde kako Dino nikad neće biti zaboravljen.

- Nisam ga osobno poznavala, ali znam da je bio mlad, osjećao nacionalne vrijednosti i krenuo u rat. I tako ga mi i doživljavamo te želimo sačuvati uspomenu na njega. On je te 1991. godine bio mlad dečko iz Zagreba koji je, kad je trebalo, ostavio Zagreb i došao ovdje na prvu liniju. On je bio dragovoljac i prije službenog priznanja. Majka mu je umrla 2017. godine i pred smrt mi rekla kako samo želi da se priča, čuje i zadrži uspomena na sve, pa i na njezina sina. To nam je ostavila kao zavjet. Koji ispunjavamo. Za Dinom, iako je nema, ima tko tragati. Mi, njegovi suborci i predstavnici Udruge branitelja općine Jasenovac - zaključila je Marina.

Foto: 24sata.hr

Tema: Domovinski rat

Komentari (130)
  • Užasno je vidjeti u što se pretvorila pobjednička država u obrambenom Domovinskom ratu, da obitelji nestalih ostavljaju prijateljima tražiti posmrtne ostatke svojih sinova, kćeri, očeva.... Moralo bi se zabraniti dodjeljivati ikakva priznanja ikom dok se ne formira tim vrhunskih međunarodnih specijalaca, masno ih plati i da odriješene ruke. Bar toliko su zaslužili nestali branitelji i civili od svog hrvatskog naroda. I države koju su stvorili da bi je nakon rata vodili oni koji je nisu branili. A mogli su.

    11. 8. 2019,   11:38
  • Koji smm mi narod,u ratu golim rukama na tenkove,a u miru gori od najgorih za sebe!Držaua nam je gora nego da su četnici pobijedili!

    11. 8. 2019,   15:59
  • Kao zahvalu svim poginulima, kao neki minimum poštovanja, naši su 'vrli vlastodršci" MORALI od ove zemlje zaista i napraviti Švicarsku !!! U glavi imam takve riječi za sve njih, ali ne smijem to pisati...

    11. 8. 2019,   12:16