Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Urnebesne anegdote iz Hitne: 'Sad se baš neću baciti. Neću'

None Foto: Screenshot

Većina nas ne boravi svakodnevno po ambulantama i bolnicama, ali ima onih koji su tamo svaki dan u svako doba - liječnici. Maloševac i Berecki daju vam da pogled iz njihove perspektive

Svi smo imali neugodnih, bizarnih, ali i smiješnih situacija kod liječnika. Većina nas ne boravi svakodnevno po ambulantama i bolnicama, ali ima onih koji su tamo svaki dan u svako doba - liječnici. 

Kako stvari izgledaju iz njihove perspektive možete saznati na Facebook stranici Kolega hitnjak koju su pokrenuli dr. med. Dragan Maloševac, specijalizant hitne medicine na Hitnom prijemu Kliničkog bolničkog centra Osijek, koji piše tekstove i dr. med. Igor Berecki, spec. pedijatar, voditelj Odjela intenzivne njege na Klinici za pedijatriju KBC-a Osijek, koji je odgovoran za ilustracije. 

Jedan od komičnih statusa prenosimo u cjelosti:

KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE

Kakav ludi dan sa još luđim završetkom.

Intervencija do intervencije, psihijatrija do jaja.

Sve je počelo odvoženjem starog djeda na psihijatriju u bolnicu jer nam je njegov sin, pukovnik HV-a s PTSP-om prijetio bacanjem bombe ako to ne učinimo! Što je definitivno ozbiljna medicinska indikacija kojom sam spasio jedan život. Svoj, naravno.

A onda šećer na kraju.

- Ekipa 63 imate prvi stupanj. Susjed javlja kako njegova prijateljica iz zgrade prijeti skokom s drugog kata! Policija je već tamo.

Jurnjava kroz grad. Stižemo za tri minute!

Ulazim uspuhan, znojan i beskrajno nadrndan u stan.

- Dobro veče, gospođo!

- Dobro veče. Tko ste vi i tko je vas zvao!?

- Mi smo hitna pomoć. Javljeno nam je da želite skočiti s drugog kata.

- Da, i što onda!?

- Ma ništa, ali me nešto muči.

- Što sad vas muči?

- Ovo je treći kat!

- Da, ovo je treći kat!

- Pa, kako ćete onda s trećeg kata skočiti s drugog kata!?

- Što kako ću skočiti? I kave sad to ima veze koji je kat?

- Ima, ima! Vaš je susjed lijepo prijavio da ćete skočiti s drugog kata. Aha! Da vas sad čujem!

- Što mene briga što je moj susjed prijavio! Valjda ja znam s kojeg ću kata skočiti.

- Znam, znam, ali u našem listu za intervenciju lijepo piše drugi kat. A ovo je treći. Hoćete li možda otići do susjede?

- Koje sad susjede?

- Pa, one ispod vas. One na drugom katu!

- Ne, neću ići do te susjede jer me baš briga što je javio moj susjed. Valjda ja znam na kojem katu živim. Ja sam za vrijeme rata bila…

- Čekajte, čekajte, stanite! Nismo još do kraja definirali ovo s katom.

- S katom!? Kakvim katom? Vi niste normalni!

- Ja nisam normalan!? A ovdje lijepo piše da ćete skočiti s drugog…

- Dosta! Dosta više, vi zaista niste normalni!

- U redu, smirite se, molim vas!

- Ja da se smirim!? Ja? Pa, ja sam bila smirena dok vi niste došli. SMI RE NA! Bila sam smirena! I znate što? Sad se neću baciti. Neću!

- A s kojeg kata?

- Što s kojeg kata!?

- Pa, s kojeg se kata nećete baciti? S drugog, s trećeg ili sa svih?

- Neću ni s drugog ni s trećeg. Sad se neću baciti ni da me molite!

- Nećete!?

- Nema šanse! I gubite se van.

- Dobro, dobro! Idemo mi, ali me zanima…

- Van!

Završetak intervencije. U evidencijski list upisano: „Pacijentica blago uznemirena, normalnog toka misli, nema suicidalnih namjera.“

Kažu dečki iz policije koji su ostali sastavljati zapisnik kako je uporno tvrdila da neće skočiti. Čak je rekla da će živjeti vječno i nikada neće umrijeti i to samo zbog one budale iz hitne pomoći!

Eto, a kažu kako komunikacijske vještine nisu bitne. Svašta…

Ovo je i druga priča:

Koje montipajtonovsko dežurstvo!

Opservacija. 

Dvije alkoholne intoksikacije, krevet do kreveta.

Lik s 4,20 promila alkohola u krvi zajebava ovog drugog s 3,85 kojem je loše i stalno povraća. I viče mu da je obični pijanac!?
A onda se obrati i meni pa kaže: "Doktore, tiho budite! Nemojte vi laprdati dok ja laprdam!"

Da bi čovjek riječ rekao.

Svi su tražili još i još...

Nakon objave prvih anegoda u Liječničkim novinama u veljači, redakcija je bila zatrpana mailovima i komentarima u kojima ljudi nisu skrivali oduševljenje, a pritom su tražili još i još i još... U dogovoru sa svojim kolegom i prijateljem Igorom Bereckim, specijalistom pedijatrije i voditeljem intenzivne njege na Klinici za pedijatriju KBC-a Osijek, koji crta ilustracije za moje priče, odlučio sam da do kraja godine objavim i knjigu čija prodaja bi išla u humanitarne svrhe, kao i sve drugo što radim, priča Dragan Maloševac.

Prema njegovim riječima, "priče iz hitne pomoći" nastaju već tri godine i dosad ih je napisao više od 80!

- S obzirom na zanimanje za takve anegdote, dogovorili smo se s redakcijom Liječničkih novina da u svakom broju objavimo po tri priče, kako bi ih Igor stigao ilustrirati svojim karikaturama. No, upravo je on predložio da zbog suženog dosega Liječničkih novina, koje čita samo određena publika, neke od tih priča stavimo i na facebook i vidimo kakve će biti reakcije na tekstove koji ovako problematiziraju Hitnu pomoć. Kad sam to stavio na facebook, samo u nekoliko sati sam dobio oko tisuću lajkova! To nam je samo dalo vjetar u leđa za ideju o objavljivanju knjige, rekao je Dragan Maloševac.

Ovaj liječnik je inače široj javnosti poznat po svojim brojnim humanitarnim akcijama i silnom broju istrčanih planinskih utrka, maratona, polumaratona... Nedavno je istrčao ultramaraton od Osijeka do Apatina u dužini od 52 kilometra, a sve svoje prijatelje je pozvao da se uključe u taj njegov podvig na način da za svaki istrčani kilometar daruju po jednu kunu jednoj mladoj Osječanki i njezinom tromjesečnom sinu. Kad je to spomenuo kolegama na poslu, svi su se počeli šaliti na njegov račun tvrdeći da nema šanse da uspije istrčati 52 kilometra. Jedna kolegica mu je obećala platiti pizzu ako uspije u nakani, a on joj je uzvratio da mu uz to plati i pivo.

Dakle, to bi ju sve koštalo oko 50 kuna ili, u konačnici, kuna po kilometru! Tako se rodila ta ideja "Kuna jedna kilometra vrijedna". Koliko je svijet pun slučajnosti neka ilustrira i podatak da je majica, koju sam prigodno naručio za ovu utrku, koštala – 52 kune. Slogan ove moje male akcije trebao je biti u stilu Ježeve kućice - "Uplatit ću s vama, jer volim šalu, želim vidjeti Geca budalu", ali to mi ne bi stalo na majicu pa je radni slogan ipak "Kuna jedna, kilometra vrijedna", priča Dragan.

Komentari (36)
  • meni je ovo cak dobro ahhahha samo triba zamislit taj dijalog

    16. 3. 2016,   14:42
  • Haha... Jadni ljudi Šta sve vidu u životu. Ovo je ko policijska patrola u Splitu. hahaha

    16. 3. 2016,   14:54
  • Meni je bas zanimljivo ostali očito nemaju smisla za humor.

    16. 3. 2016,   14:32