Vatrogaskinje iz Novske: 'Svaki dan vježbamo da budemo bolje'

Ako tornado ikad više pohara Novsku, kao što je to bilo 31. svibnja 1892., počupa 150.000 stabala, podigne i baci željeznički vagon težak 13 tona i ozlijedi ljude, možete biti sigurni da će vam u pomoć pohitati i dvije profesionalne vatrogaskinje Javne vatrogasne postrojbe Grada Novske.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:44

One su vatrene djevojke: Hrabre Dijana i Ivana s kolegama jure na intervencija, gase požare, spašavaju životinje... | Video: 24sata/pixsell

Dijana Vanjek i Ivana Herceg počele su ondje raditi 1. lipnja, 127 godina nakon te ekstremne nepogode. Uspjele su se izboriti za posao među 13 zaposlenih, uključujući zapovjednika Zlatka Pješa. Ravnopravne su s kolegama i radit će apsolutno sve što posao od njih nalaže, od gašenja požara, spašavanja ljudi iz prometnih nesreća, spašavanja životinja, prijevoza pitke vode, pomaganja u poplavama i ostalog.

- Ja sam prva iz svoje obitelji postala vatrogasac. Odgajana sam tako da pomažem drugima i da sam timski igrač. Privukla me ta želja da pomognem ljudima. Kad sam to rekla prijateljima i obitelji, nikog nije iznenadilo osim oca. On se jedini prepao jer sam njegova ljubimica - rekla je kroz smijeh Ivana prisjećajući se očeve reakcije. Svi su je pitali je li spremna na težak i požrtvovan rad jer znaju da je posao vatrogasca sve samo ne lagan. Rekla im je da svaki dan vježba kako bi postala bolja.

Šukundjed vatrogasac 

Dijanina priča je drukčija jer njezina obitelj kroz povijest doslovno živi vatrogastvo te je ona samo nastavila dobru tradiciju koju je počeo još njezin šukundjed u Češkoj.

- Kad su se doselili u Hrvatsku, nastavio je biti dobrovoljac i pomagati. To se nastavilo sve do mene. Vatrogasci su bili i najbliži članovi obitelji s majčine strane, pa tu nije bilo nikakvog iznenađenja. Živim preko puta vatrogasnog doma i svaki dan sam gledala kako vatrogasci idu pomoći - prisjetila se Dijana. Za nju to nije posao nego kaže da je to odabralo nju. Prije pomaganja u JVP-u Novska radila je u postrojbi u Sisku. Osim posla vatrogasca vozi kamion, bila to cisterna, navalno vozilo ili autoljestve.

- Ljudi čudno gledaju kad me vide za volanom. Neki trube, no ne doživljavam ih kad idem na intervenciju. Kad idemo nekamo bez žurbe, otvore i prozor i viču. Nedavno u Zagrebu vozila sam službeno vozilo. Stajala sam na crvenom kad je do prozora došao stariji gospodin. Mislila sam prvo da će nešto tražiti, no on je samo rekao: ‘To! Svaka ti čast! Bravo!’ - ispričala je Dijana. Unatoč percepciji da je vatrogastvo više muški posao, djevojke kažu da takvo što ne postoji. Jednake su sa svojim kolegama te kažu da nije bitno tko je veći ili manji, muško ili žensko.

Kaos na autocesti 

- Kad idemo na intervenciju, svi smo jednako odjeveni i cilj nam je pomoći. Moramo jedni drugima pomagati i biti dio tima - kažu djevojke. Ljudi obično ni ne shvate tko im pomaže jer su u šoku i pod stresom. Priznaju da se neki ipak iznenade čim skinu kacigu nakon neke teške i zahtjevne intervencije.

- Obuka je za sve ista, kao i provjere. Svi moraju moći jednako napraviti i tu nema nikakve poštede da mi možemo pretrčati manje od muških kolega - napominju vatrogaskinje. Da je to tako i da nemaju pravo na lagan početak i greške, pokazala je i prva velika intervencija samo drugi dan postojanja postrojbe. Na autocesti A3, između čvorova Okučani i Novska, sudarili su se kamion i autobus. Vozač kamiona je poginuo, a osam putnika busa bilo je ozlijeđeno. Pukom srećom nitko nije ostao zarobljen. S obzirom na količinu stresa koji posao nosi, pomažu im hobiji. Ivana trči polumaratone, a Dijana sudjeluje na vatrogasnim natjecanjima – Fire combatima - diljem države.