Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Znao sam plakati od onog što bih vidio, doživjeli su strahote'

None Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Tvrtko Barun na čelu je Isusovačke službe za izbjeglice koja pomaže i zagovara prava izbjeglica. Ovaj mladi isusovac čini sve kako bi ne samo izbjeglicama nego svima oko sebe život učinio sretnijim i veselijim

Kad bi takvih svećenika barem više bilo, komentirao je kolega nakon susreta i razgovora sa mladim isusovcem Tvrtkom Barunom (34),  ravnateljem Isusovačke službe za izbjeglice. Pristupačan, nasmiješen, neposredan, u njegovu društvu čovjek se osjeća ugodno i opušteno. Ima osjećaj da mu sve može reći, povjeriti se, a on neće docirati ili osuđivati. On voli ljude, prihvaća ih sa svim manama, razumije, silno je empatičan. Službu koja mu je dodijeljena prije tri godine prihvatio je bez oklijevanja i čini sve kako bi ne samo izbjeglicama nego svima oko sebe život učinio sretnijim i veselijim.

Foto: Privatna arhiva/pixsell

Isusovačka služba za izbjeglice je na čijem je čelu je katolička nevladina organizacija koja u Hrvatskoj postoji od 1993. godine, a upravo su oni uvelike pomogli izbjeglicama u jeku izbjegličke krize, a i danas pomaže u njihovoj integraciji. Kao što su pomagali izbjeglima i prognanima za vrijeme i nakon Domovinskog rata. Oni prate, pomažu i zagovaraju prava izbjeglica. Najviše djeluju u prihvatilištu za tražitelje azila, u Prihvatnom centru za strance Ježevo te pomažu osobama koje su dobile azil u njihovoj integraciji.

'Dopustiti drugima da nas obogate svojom različitošću'

- Oni su ljudi u potrebi, ranjivi, prisiljeni doživjeti bijedu, ljudi koji su bili primorani pobjeći od progona i rata i doći u nepoznato. A svima kojima je potrebna pomoć treba pomoći. Naš rad utemeljen je na vrijednostima Evanđelja. Mislim da je biti otvoren drugima i drugačijima izazov za sve ljude bez obzira na vjeru. Kristov život, njegove riječi mogu nama kršćanima samo pomoći da se lakše odlučimo za otvorenost, prihvaćanje stranca, prepoznavanje dobroga u drugome. Treba dopustiti drugima da nas obogate svojom različitošću - kaže ovaj svećenik koji je nakon završene Nadbiskupske  klasične gimnazije i završene filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove godinu dana proveo u Bruxellesu radeći u regionalnom europskom uredu 'Isusovačke službe za izbjeglice'. Zatim je završio trogodišnji studij teologije u Parizu nakon čega je zaređen. Dvije godine bio je studentski kapelan, a nakon toga je magistrirao duhovnost, također u Parizu.

barun | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

Tvrtko je rođen u mnogobrojnoj obitelji u Rakitju kraj Zagreba. Roditelji su mu srednjoškolski profesori a on je sedmo od dvanaestero djece. Ima osmero braće i tri sestre, 27 nećaka i još troje 'na putu'. Njih devetero pjeva u obiteljskoj 'Klapi Barun'. Osim gitare na kojoj najčešće svira pop i rock sada je počeo svirati saksofon. Bavi se slobodnim penjanjem, jako je aktivan na društvenim mrežama.

Dobitnik je prestižne nagrade Europskog parlamenta – ‘Europski građanin’ koja se dodjeljuje za iznimna dostignuća u promicanju europskih vrijednosti. Od prošle godine Isusovačka službe za izbjeglice pokrenula je akciju 'Ručak sa izbjeglicom'. Prošle godine 20 ljudi otvorilo je vrata svog doma, a ove godine to je napravilo duplo više kako bi osobno susreli izbjeglice.

Nitko im ne želi iznajmiti stanove

U Hrvatskoj nemamo velik broj izbjeglica i tražitelja azila. U Hrvatskoj je od 2004. do danas 450 ljudi dobilo azil, a ima 500 tražitelja azila. Najčešće dolaze iz Sirije, Afganistana, Iraka. Tvrtko smatra da baš zbog toga moramo sada, s obzirom da imamo mogućnosti, izgraditi sustav kako bi integracija tih ljudi bila što učinkovitija.

  Foto: Borna Filic/PIXSELL

- Država treba na principu supsidijarnosti podijeliti odgovornost sa nevladinim sektorom koji će isti posao učiniti jeftinije, kvalitetnije i učinkovitije. Novaca za to ima u Europi, Vlada ima pristup tom novcu, samo treba iskoristit te novce, i to bi trebalo pomoći da se izgradi sustav integracije kao dugoročni cilj za Hrvatsku. Konkretno, tu je pitanje jezika kao pretpostavke bilo kakve integracije. Ministarstvo obrazovanja je zadnjih pet godina organiziralo tečajeve samo 7 mjeseci. To je premalo. Znači treba napraviti sustav koji će biti pristupačniji i prilagođeniji tim ljudima. Zatim stanodavci nisu baš voljni iznajmiti izbjeglicama stanove. Nažalost, u pitanju je neprihvaćanje izbjeglica i isključivost. I tu je konačno pitanje zapošljavanja. Eto to su tri najveća koraka integracije - smatra Tvrtko koja sa svojom ekipom potpuno posvećen pomoći izbjeglicama.

Na raspolaganju su im non stop

- Nas je u timu 14-ero i, unatoč običnom radnom vremenu, na raspolaganju smo im u biti 24 sata na dan. Izgradili smo jedan odnos povjerenja, kad imaju problem jave se. To povjerenje zahvaljujemo ponajprije našim četiri kulturnih medijatora i prevoditelja: dvojica azilanata iz Sudana i Irana te dvojica Sirijaca, otac i sin s tim da je otac došao iz Sirije u Hrvatsku prije 30-tak godina. Bez njih bi sve to vrlo teško funkcioniralo. Ima puno obitelji koji ne govore nijedan jezik osim arapskog. Ima različitih ljudi, a sve to zavisi i o njihovoj motivaciji, ima onih s kojima se nakon tri mjeseca u Hrvatskoj može razgovarati hrvatski, ne perfektno ali sporazumijevamo se. Ima i onih koji u godinu dana nisu naučili puno toga. Jer su u stanju depresije ili nesigurnosti što će biti s njima ako dobiju negativnu odluku na svoj zahtjev. Uz to, u prihvatilištu nema profesionalnih tečajeva nego mi i druge organizacije nudimo tečajeve, a to nije idealna varijanta učenja hrvatskog. Zakon ne obvezuje državu da osobama koje su u postupku traženja azila daju tečaj hrvatskog - kaže nam Barun te ističe kako su, unatoč svemu, velika većina njih vrlo motivirani da nauče hrvatski, nađu posao i žele se uključiti u društvo kao ravnopravni članovi istog, da svojim rukama zarađuju svoj kruh.

barun | Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL Foto: Tomislav Miletic/PIXSELL

- Razni su profili ljudi tu, od zanatlija do liječnika. Evo trenutno u prihvatilištu imamo trojicu liječnika i nekoliko medicinskih sestara - kaže Tvrtko kojem su dani koje je proveo u Opatovcu u jeku izbjegličke krize, ističe, bili potresno, ali iskustvo koje ga je obogatilo.

'Znao sam zaplakati od onoga što sam vidio'

- Rad na terenu i izbjeglička kriza, prvi dani, tjedni u kampu Opatovac, tisuće ljudi dnevno su prolazili kampom, s kolegicama i kolegama i volonterima sam bio tamo i svjedočio tom jadu i bijedi ljudi koji su morali pobjeći, koji su tražili neku sigurnost i zaštitu, bolji život pod uvjetima koji nisu bili lagani. Previše patnje. Hladnoća, kiša, gubili su se, dijelile su se članovi obitelji, djeca bi izgubila roditelje i obrnuto, tek rođene bebe, trudnice koje moraju sutra roditi, starci, bolesni. Smjene od osam sati, osam odmora, osam rada, u kampu. Znao sam i ja i kolege u samoći zaplakati od onoga što sam vidio. Jer nije bilo vrijeme za plakanje u akciji kad treba pomoći ljudima. Ti ljudi su doživjeli strašne stvari, od svih mogućih vrsta nasilja i to je ono što većina njih nosi sa sobom i što im je označilo život. Nešto s čim se bore i onda smo mi tu. Trudimo se pomoći im koliko god možemo kako bi imali budućnost kad već nisu imali lijepu prošlost - objašnjava Tvrtko koji sebe opisuje kao čovjeka kojem je teško stajati na mjestu i biti miran.

Marko Mrkonjić/PIXSELL | Autor: Marko Mrkonjić/PIXSELL Foto: Marko Mrkonjić/PIXSELL

'Više otvorenosti za druge i drugačije'

-  Imam ja puno ideja, želja i projekata, ali trudim se i živjeti ono što mi je sada aktualno - službe koji su mi povjerene. Da što više dam sebe u to poslanje. Što se mojih osobnih želja tiče, ono što želim drugima želim i sebi: više otvorenosti za druge i drugačije, više razumijevanja za one koji drugačije misle i s kime se toliko ne slažem. Da mogu na taj način osobno rasti, za vlastito dobro i onih s kojima živim i radim - ističe Tvrtko kojeg najviše kao svećenika u radu veseli sljedeće: 
Bilo to u radu s izbjeglicama, dajući duhovne vježbe ili nešto drugo, osobno mi je veliko zadovoljstvo i poticaj susresti ljude koji su iskreni tražitelji, koji se cijelim svojim srcem i svom snagom trude mijenjati na dobro sebe i svijet oko sebe. Divim se njihovoj autentičnosti i hrabrosti. Takvi ljudi su mi utjeha i radost  - zaključuje Tvrtko

Komentari (45)
  • prvo se pobrini za svoje, npr, idi onima na žumberak odnesi nešto za pojest........ a još me zanima i koliko si izbjeglica uzeo sebi doma!

    25. 12. 2017,   12:05
  • Umjesto da pomažeš našoj sirotinji,ti pomažeš teroriste koji će ti jednog dana otkinut glavu...ti si dokaz da je vatikan u službi sotone!

    25. 12. 2017,   12:06
  • oprosti nisam mogao citati do kraja....ta tvoja slijepoca je produkt tvoje slijepoce ili su te drugi ucinili slijepim...

    25. 12. 2017,   12:26