Veličanstvena zbirka: Opijum, španjolske mušice i afrodizijaci

Španjolska mušica, kurare, košenil, ginsegov korijen i opijum samo su dio Farmakognoške zbirke koja je pohranjena u Zavodu za farmakognoziju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta u samom srcu Zagreba.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:10

Video: 24sata/pixsell

Predstojnica Zavoda, Sanda Vladimir-Knežević (53), ugostila nas je kako bi nam pokazala neke od drevnih uzoraka koje su znanstvenici i profesori sakupljali više od 130 godina. U velikim staklenim ormarima koji se prostiru od poda do stropa, u Zavodu se čuvaju neki od najvrednijih i najstarijih lijekova biljnog i životinjskog podrijetla.     

- Počeci stvaranja zbirke vežu se uz Bohoslava Jiruša, prvog profesora farmakognozije na studiju farmacije koji je utemeljen 1882. u okviru tadašnjeg Mudroslovnog, a današnjeg Filozofskog fakulteta - priča Sanda.

Dodaje da su se obogaćivanjem fonda zbirke nakon Jiruša posebice istaknuli Julije Domac, prvi predstojnik i osnivač Zavoda te Antun Vrgoč, predstojnik Zavoda i prvi dekan Farmaceutsko - biokemijskog fakulteta. Naziv zbirke potječe od riječi farmakognozija što na grčkom jeziku znači ‘znanje o lijekovima’. Predstojnica Vladimir-Knežević je, uz pomoć svojih suradnika, 2016. revitalizirala staru i pomalo zaboravljenu zbirku. Te godine, povodom 120. obljetnice osnivanja Zavoda za farmakognoziju, kao najstarijeg samostalnog zavoda takve vrste u svijetu, zbirka je otvorena. Vladimir-Knežević i suradnice svaki su uzorak posebno oprale, utvrdile njegovu botaničku pripadnost, a potom ih, jedan po jedan, logički sortirale i istaknule. U velikim staklenim ormarima trenutačno je izloženo više od 1200 ljekovitih droga i drevnih lijekova biljnog i životinjskog podrijetla.

Zbirka se dijeli u šest cjelina

- Riječ ‘droga’ pritom ne povezujemo s opijatima, već to na starogermanskom jeziku znači ‘suh’. Naime, svi su se biljni i životinjski uzorci sušili i na taj način konzervirali. Za nas ljekarnike to je prirodna sirovina u kojoj su koncentrirane ljekovite tvari. Uz to, za farmaciju nema razlike između lijeka i otrova, radi se samo o količini - ističe predstojnica. Ogromna, fascinantna zbirka podijeljena je u čak šest cjelina. Prvi dio je velika zbirka tvrtke Merck.

- To nam je vrlo vrijedan dio zbirke koji zauzima i središnje mjesto u ovom prostoru. Svaki uzorak iz te zbirke nalazi se u originalnom staklenom spremniku s originalnom etiketom na kojoj je naziv i porijeklo ljekovite droge. Ovi uzorci datiraju s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće - priča mi Vladimir-Knežević dok mi pogled bježi po brojnim uzorcima, uredno poslaganima duž zidova u Zavodu.

Uzorci iz svih dijelova svijeta

- Nešto stariji dio zbirke su i originalni uzorci uglednog ljekarnika Theodora Schurhardta. Oni također datiraju iz 19. stoljeća. Zatim imamo dva ormara u kojima čuvamo takozvane prekomorske droge, odnosno one uzorke koji su nekada morskim putem stizali iz svih krajeva svijeta - Azije, Afrike, Sjeverne i Južne Amerike. Na njima se čak mogu vidjeti i rukopisi naših prethodnika koji su vrijedno prikupljali uzorke - govori mi predstojnica pa dodaje:

- Nadalje, imamo ormar sa smolama, balzamima, gumama i životinjskim drogama, zatim jednu cjelinu posvećenu opiju te posljednji ormar s uzorcima iz tradicionalne kineske medicine - objašnjava.

Jedan od uzoraka u ormaru prekomorskih droga je i aloj u majmunskoj koži iz Zimbabvea. Predstojnica kaže kako je to jedan vrlo rijedak, vrijedan i više od stoljeća star afrički uzorak. Aloj u majmunskoj koži zapravo je sok iz listova aloja koji se skuplja, zgušnjava, a potom i suši. Nekoć se koristio za zacjeljivanje rana, kod probavnih tegoba, ali i za čišćenje crijeva.

- Danas je mnogo poznatiji, a posebice u kozmetici zbog blagotvornog djelovanja na kožu, Aloe vera gel koji je potpuno drugačijeg sastava i dobiva se iz svježih mladih listova ove biljke. Ovaj drevni uzorak dobiven je iz starijih listova - naglašava naša sugovornica. Napominje kako je Farmakognoška zbirka iznimno vrijedna jer sadrži stoljetne i vrlo rijetke uzorke prirodnih ljekovitih tvari iz gotovo svih krajeva svijeta, primjerice, s Madagaskara, iz Južne Afrike, Brazila, Amerike, Indije i Kine.

1200 uzoraka, 3000 knjiga

- Ti nam uzorci pokazuju čime se nekada liječilo i pomažu nam shvatiti kako je došlo do otkrića modernih lijekova - objašnjava Vladimir-Knežević. Priznaje da ne može izdvojiti najdraži uzorak, no jako joj je zanimljiv upravo aloj u majmunskoj koži.

Farmakognoška zbirka nekoć je služila u edukativne svrhe, a danas, osim što služi novim naraštajima studenata farmacije, predstavlja vrlo važnu hrvatsku baštinu i bitno kulturno dobro.

- I to ne samo za farmaciju kao struku, već općenito za našu baštinu - napominje Vladimir-Knežević.

Uz veličanstvenu zbirku, Zavod za farmakognoziju krije i više od 3.000 drevnih knjiga i časopisa. Tamošnja knjižnica jedna je od najstarijih na tom Sveučilištu. Najveći dio knjiga vezan je za farmaciju, a jedan dio za srodne grane, kemiju te biologiju. U knjigama koje popunjavaju čak tri velike staklene vitrine na tri zida knjižnice, nalaze se recepti protiv brojnih bolesti. Većina knjiga je iz 19. stoljeća, no ima i nešto starijih koje datiraju čak iz 17. stoljeća.

'Imamo povijest za pohvaliti se'

- Nekada se znanje o biljkama temeljilo na iskustvu tradicionalnih travara i liječnika. Vrlo često su se te biljke i ljekoviti biljni dijelovi prikazivali tako da bi se radile ‘biljaruše’, rukom oslikane knjige s njihovim prikazima - kaže predstojnica. Napominje kako su nekada svi lijekovi bili prirodnog podrijetla jer se nije poznavala sinteza, tako da je u knjigama u Zavodu sadržano nekadašnje cjelokupno znanje o lijekovima.

- Uz vrijednu zbirku starih i rijetkih knjiga i rukopisa, u ovih tisuću staklenih posuda čuvamo bogatu povijest hrvatskog ljekarništva - zaključuje.