Velika Gospa: Svete molitve najvećih zaštitnika Hrvatske

Hrvatska ima velik broj svetaca zaštitnika raširenih među narodom, ali samo jednog službenog. Svetog Josipa, Marijina zaštitnika i Isusova hranitelja, Hrvatski sabor izglasao je 9. i 10. lipnja 1687. godine za zaštitnika Hrvatskoga Kraljevstva i hrvatskog naroda. U Protokolu Hrvatskog sabora od 9. i 10. lipnja 1687. godine na latinskom jeziku piše: “Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran”.

Štovanju sv. Josipa u gornjoj Hrvatskoj u 17. stoljeću najviše su pridonijeli isusovci preko Sjemeništa svetog Josipa za siromašne đake, na Griču u Zagrebu, a osobito Antun Puntigam. On je, naime, bio vrstan odgojitelj mladeži, odličan vođa duhovnih vježbi, tražen ispovjednik i osnivač Euharistijskog saveza naroda. Taj isusovac bio je velik štovatelj svetog Josipa, kojeg je štovao svim srcem. Od svetog Josipa primio je mnogo izvanrednih milosti i dokaza pažnje. Na više od jedne stranice ispisao je mnoge pothvate i poslove koje je preporučio svetom Josipu. To je pisao samo na lijevoj polovici stranice, dok je desnu ostavio praznu da unese kad njegove molbe budu uslišane. Na kraju života priznao je da mu sveti Josip nije ostavio neispunjenu ni jednu jedinu molbu. Ta je uslišanja bilježio u svoju bilježnicu koju je nazivao “St. Josefsbüchlein” – Knjižica sv. Josipa. Dva najodličnija Puntigamova učenika u travničkom sjemeništu bili su Božji sluga Petar Barbarić i pjesnik naših najraširenijih i najviše pjevanih pučkih pobožnih pjesama “Do nebesa nek se ori” i “Zdravo Djevo” - isusovac Petar Perica. Obojica su također bili veliki štovatelji svetog Josipa. U pismenoj ostavštini Puntigamova gojenca i Barbarićeva školskoga kolege Petra Perice našla se također mala bilježnica, upravo minijaturna, zvana “Josipovka”, u koju je i on bilježio svoje preporuke sv. Josipu. Kardinal Franjo Kuharić 19. ožujka 1987. proglasio je godinu svetog Josipa. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu 19. ožujka 1988. tom prigodom sastavio je Molitvu svetom Josipu.

Molitva Svetom Josipu za Domovinu kardinala Franje Kuharića

Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Tebi povjeravamo sve obitelji  hrvatskoga naroda, da dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom.

U ovim teškim vremenima izmoli hrvatskom narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! Zagovaraj nas pred Presvetim Srcem Isusovim da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj crkvi te prolazimo zemljom čineći dobro! Amen!

Ovu molitvu sastavio je kardinal Franjo Kuharić povodom obilježavanja 300. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom hrvatskog naroda.

Josipova zaručnica, Blažena Djevica Marija, iako nije službena zaštitnica, zaista je jedna od najvjernijih zagovarateljica hrvatskog naroda. Njoj se Hrvati oduvijek utječu za zagovor. U prošlosti su je zvali “fidelissima advocata Croatiae”, odnosno najvjernijom odvjetnicom Hrvatske, kao i kraljicom Hrvata. Mariji u čast pišu se mnoge pjesme. Kod prvih hrvatskih knezova i kraljeva ističe se već posebno poštovanje prema Djevici Mariji (u selu Biskupija kraj Knina nađen je Pralik Gospe Velikoga Zavjeta iz oko 1050. godine). 
Štovanje Majke Božje kasnije su širili svećenički redovi - pavlini, franjevci, dominikanci, isusovci. S pavlinima je, pak, vezan razvoj Marijinih svetišta u Remetama i Mariji Bistrici. Franjevci su podigli svetišta na Trsatu, u Sinju i Iloku. Dominikanci su u hrvatske obitelji uveli moljenje svete krunice. Isusovci su odgojili mnoge mladiće i djevojke pomoću Marijinih kongregacija. Antun Bauer, zagrebački nadbiskup, 1935. okrunio je u Mariji Bistrici čudotvorni kip Marijin i Malog Isusa zlatnim krunama te proglasio Majku Božju kraljicom Hrvata.

U Hrvatskoj su čak 1162 vjerska objekta i osam katedrala posvećeni Djevici Mariji.

Stepinčeva molitva Majci Božjoj za Hrvatsku 

Molitva blaženog Alojzija Stepinca Djevici Mariji za Hrvatsku (Iz časopisa Ljubite jedni druge 2009.)

Zdravo Presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske!

Premda nevrijedni da Ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našega naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.

Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si Kraljica i Majka milosrđa, Pomoćnica kršćana i Tješiteljica žalosnih.

Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetove poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja.

 Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednoć do vječnog života da slavimo ondje trojedinog Boga uvijeke. Amen. 

Sveti Leopold Bogdan Mandić iako nije službeni zaštitnik Republike Hrvatske, poput svetog Josipa, njemu se također može moliti za domovinu. Inače, Leopold Mandić hrvatski je svetac koji uslišuje molitve za poboljšanje materijalne situacije i rješavanje dugova. Kao franjevac kapucin i obični svećenik ispovjednik živio je tako jednostavno i skromno da su se mnogi iznenadili što je vrlo kratko nakon smrti proglašen blaženim i svetim. Na njemu su se ispunile Isusove riječi da je Otac nebeski objavio "malenima" svoj božanski naum. U svečevoj malenosti očitovalo se veliko Božje milosrđe i ljubav prema čovjeku.

Otac Leopold bio je poslan u Padovu 1909. Tu će ostati sve do smrti, osim onog vremena koje je proboravio u zatočeništvu za vrijeme Prvog svjetskog rata i kratkog boravka u Rijeci. Padova mu je odmah zadala mnogo posla, prijatelje kojima će se posvetiti u ispovjedaonici. Bile su to osobe raznih društvenih staleža: bogati, siromašni, školovani i neuki, dobre duše koje su imale samo potrebu da se s njih skine prašina i one duše koje su ogrezle u blato do vrata. On je imao za svakoga prikladnu riječ: redovito blagu, a samo u potrebi prodornu. Trajno je primjenjivao ljubav prema Bogu i prema dušama. Doista, on nije bio uvjeren – osim kad je u pitanju vrijednost sakramenta po kojemu Bog daje oproštenje – da on može dati mnogo. Naprotiv, bili su oni, prijatelji-pokornici, koji su mu davali priliku da učini nešto malo dobra za otkup svojih grijeha i da mu omoguće, uzajamno, zaraditi kruh što ga jede u samostanu, kao i za mjestance, koje bi mu imao dati "Gospodar" u nebu.

Za života otac Leopold nije mogao davati – barem ne izravno – svojim prijateljima materijalnu pomoć. Kao što nas podsjećaju njegove osobne stvari koje su sačuvane i izložene, on sam je bio revni sljedbenik "Gospe Siromaštine".

Sad više nije tako. Svetom Leopoldu obraćaju se za duhovne milosti, a često, možda još više za materijalna uslišanja. "Padre Leopoldo" uskladio je svoj redovnički i svećenički život. No njegovo ispovjedničko djelovanje bilo je posebno zapaženo, pa ga se po njemu i cijenilo. S vremenom je stario, zdravlje je slabilo, ali revnost za duše nije. Tako je djelovao 40 godina služeći ljudima, ali je vodio i ozbiljni osobni duhovni život.

Molitva svetom Leopoldu za hrvatski narod 

Gospodine Isuse Kriste, ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po tvom je primjeru sveti Leopold, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio svoj hrvatski narod.

I ja te, zajedno sa svetim Leopoldom Bogdanom, molim da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne gase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde i sreće, te da živimo i umiremo u tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije, vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.

Josip Lang, zaštitnik siromašnih i potrebitih 

Sluga Božji Josip Lang bio je pomoćni biskup zagrebački, veliki dobročinitelj zagrebačkih siromaha. Rodio se 1857. godine u selu Lepšić blizu Ivanić Grada. Njegova se obitelj preselila u Jastrebarsko. Za svećenika je zaređen 1883. godine u Zagrebu. Vlč. Josip Lang već se potvrdio kao revan i krepostan svećenik te ga je nadbiskup zagrebački imenovao duhovnikom u bogoslovnom sjemeništu. Budućim svećenicima više je primjerom nego riječima u srca unosio ljubav prema svećeničkom zvanju, a to znači ljubav prema Kristu, otajstvu euharistije, Majci Božjoj, Crkvi i prema bližnjima. Imenovan je kanonikom prvostolnoga kaptola, a potom župnikom župe sv. Marije na Dolcu. Sav taj plodni svećenički život bio je vrednovan, pa je imenovan pomoćnim zagrebačkim biskupom. Vršeći te brojne i odgovorne službe, u njemu se nije umanjila zauzetost oko vlastitog duhovnog života. Odan je molitvi, srcem je usmjeren na Božju prisutnost, a ljubav su mu bili bližnji koji su trpjeli siromaštvo i druge nevolje.

Njegov plodni život završio je 1. studenog 1924. godine. Glas svetosti koji se o njemu širio potaknuo je odgovorne u Zagrebačkoj nadbiskupiji te je pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Grob mu se nalazi u crkvi sv. Marije, u kojoj je kao župnik revno djelovao.

Molitve za hrvatsku domovinu 

Bože, Svevišnji Vladaru sviju naroda i država, tebe ponizno molimo, pogledaj milostivim okom na domovinu i na narod naš. Daj, Bože, kao što si ti jedan, jedan nam Spasitelj i Učitelj i jedna Istina, da se tako i cijeli naš narod složi u jednoj pravoj vjeri da tako složni služimo tebi na slavu, sebi na spasenje, domovini u korist. Iskorijeni stoga krive nauke i opačine. Daj svim poglavarima bistru pamet i dobro srce, da nas vode putem istine i pravice; daj njihovim savjetnicima plemenite i sretne misli, sucima pravičnost, da se kod nas i posvuda zlo kara i kazni, dobrota hvali i plaća, rugoba i sramota zatire, red i skladnost uzdrži i da svaki bude vjeran u svojoj službi. Nadahni i ravnaj podanike, da ljube poglavare, da štuju njihovu vlast, da drže zakone, a kad zatreba da imetak svoj i život dadu za vjeru i domovinu. Daj našoj domovini sreću, umnoži joj stanovnike, blagoslovi poljodjelstvo i trgovinu; unaprijedi u njoj pravu znanost, umjetnost, obrt i svaki rad, svaki plemeniti duševni i tvarni pothvat. Čuvaj joj polja od nepogode, nadari nas dobrom ljetinom i napretkom u svakom dobru. Čuvaj nas, Bože, od neprijatelja i rata; od kužnih bolesti i gladi; čuvaj nas mržnje, nesloge, svađe i nemira. Sve nas, Bože, zadahni Duhom istine i ljubavi, da tebi vjerno služeći i međusobno se bratski ljubeći slavimo tebe, Svevišnjega Vladara, sada i u nebeskoj domovini do vijeka. Po Kristu Gospodinu našem. Amen

Veliki hrvatski blaženik Ivan Merz 

Blaženi Ivan Merz hrvatski je blaženik koji na samrti prikazuje svoj život kao žrtvu Bogu za hrvatsku mladež. Koliko je ova žrtva bila draga i Bogu ugodna, pokazale su godine koje su slijedile: tisućama mladih postao je uzor i ideal kršćanskog života. Molitve upućenu njemu za dobrobit hrvatske mladeži i cijelog naroda sigurno neće ostati neuslišane. Bio je istaknuti katolički laik, primjer mladima i pokretač mnogih inicijativa u kojima su mladi imali svoje poslanje u Crkvi. Rodio se u Banjoj Luci 1896. Studira u Parizu na Sorbonnei i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: “Katolička vjera je moje životno zvanje”. Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskog jezika i književnosti u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Živi svetačkim životom prožetim štovanjem euharistije. Premda mlad i kao laik smatran je “stupom Crkve” u Hrvatskoj. Postao je angažirani katolički intelektualac, životom i pisanjem oduševljava mladež za istinski kršćanski život. Svakodnevno slavi svetu misu i pričešćuje se. Promicao je liturgiju osobnim životom te u katoličkom tisku i djelovanjem među mladima. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. Blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II., relikvije mu se čuvaju u bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

Molitva blagoslova za Hrvatsku 

Gospodine Isuse, neka Tvoja ljubav kojom si otišao na križ, mir, praštanje i otkupljenje tvoga križa, ljubav i poslušnost prema Bogu Ocu natopi našu Domovinu Hrvatsku, svakog stanovnika naše Domovine.

Neka svakog stanovnika Hrvatske Tvoja Predragocjena Krv oslobodi od svih predrasuda, mržnje, razdora zla i zloga.

Neka među svim ljudima u našoj Domovini zavlada Mir i Ljubav da možemo živjeti u pravednosti i svetosti.

Neka Tvoja otkupiteljska sila s križa, Gospodine Isuse, pomiri sve zavađene u našoj Domovini Hrvatskoj.

Neka Tvoja Predragocjena Krv učini sve sretnima i Neka Tvoja Predragocjena Krv zaštiti Hrvatsku od utjecaja i napada svakog zla.

Amen.