Vidioci: Gospa je rekla da je ne zatajimo kao Petar Isusa..

Draga djeco, ja sad odlazim, ali ću se vratiti. Proći će mnogo vremena, ali u Međugorju ću se i dalje ukazivati. Vi molite, radite pokoru, a na ovom mjestu ja ću biti prisutna, ali me nećete vidjeti. Onaj tko bude dolazio s vjerom, dobivat će milosti i bit će mu uslišane poruke, posljednje su riječi Majke Božje vidjelici Aniti Tomašević u lipnju 1986. Anitu je tada Gospa, kao i svakog puta, blagoslovila. 

Nakon prestanka ukazanja vidjelica je nastavila živjeti vjeru, a preko nje su uslišane mnoge molitve. Dva ozdravljenja, za koja Anita kaže da se mogu dokazati, dogodila su se upravo na njen zagovor.

 - Gospa mi je povjerila poseban zadatak, a to je da se trebam moliti za duše u čistilištu. Naime, jedne večeri spavala sam u sobi s dva brata. Ugasili smo svjetlo, kad odjednom čujem uzdahe. Pomislila sam da netko od moje braće jako diše, ali kad sam im se približila, vidjela sam da oni normalno dišu. Uzdasi su bili sve jači i teži. Jako sam se prestrašila. Potrčala sam upaliti svjetlo. Kad sam ga upalila, uzdasi su prestali. Sutradan sam pitala Gospu što je to bilo, a ona je odgovorila da su to bile duše u čistilištu - rekla je Anita Tomašević koja je, kad joj se Majka Božja ukazala, imala 9,5 godina.

 Prvi dan ukazanja, poput ostalih vidioca, samo ju je vidjela, a tek je deveti dan Gospa progovorila. Tada je rekla tko je i zašto dolazi. No prije njezinih riječi vidioci su prošli iskušenje sotone. Prema riječima Anite, na mjestu ukazanja vidjeli su patuljka koji skakuće na zidiću. Patuljak je radio razne gluposti te ih nasmijavao. 

- To je zapravo bio sotona. Odjednom je nestao, a pored stabla na mjestu ukazanja vidjeli smo Gospu koja nam je objasnila da se to sotona preobrazio u nju. Pitali smo je kako mi možemo znati da je sotona uzeo njezin oblik, a Majka nam je rekla da pogledamo uvijek u noge. Sotonine noge su magareće, dok su njezine ljudske - rekla je Anita kojoj je Gospa dala šest tajni i jednu privatnu poruku za nju. O njima ne smije govoriti, ali smije o znaku koji je Gospa obećala ostaviti u Gali. Riječ je o izvoru vode na mjestu ukazanja. Anita je imala viđenje tog izvora, no ne zna kad će se znak pojaviti. Može i ne mora biti u našem vremenu.

 - Kad nam je govorila o znaku, Gospa je rekla da se za njega moramo puno moliti i da na tome mjestu posadimo tri ruže- rekla je Anita kojoj se Gospa uglavnom ukazivala odjevena u bijelo. Znala je doći, kaže, i cijela u plavom ili u plavoj haljini s crvenim plaštom. Kad se bližio neki blagdan, bila bi svečanije odjevena. 

Gospina je ruka topla kao ljudska, ali i posebno blaga

Anita je, poput ostalih, bila blagoslovljena time što joj je Gospa dopustila da je dotakne. Ona je tada osjetila ljudsku ruku, ali i posebnu nježnost te toplinu. 

- Osjetila sam da je živa dušom i tijelom, da je poput nas - rekla je Anita, koja je Gospu čula i kako pjeva. To je bilo na počecima ukazanja. Narod je, kaže, bio podno mjesta ukazanja, a vidioci su stajali na vinogradu. Odjednom su se ljudi upaničili i počeli se pitati gdje su djeca. Nitko iz naroda vidioce nije vidio, iako su oni, kaže Anita, bili tamo i vikali: “Evo nas, tu smo!”. Tada se pred vidiocima ukazao bijeli put, cesta od oblaka. Krenuli su po tom putu, a vodio ih je glas Gospe koja je svirala klavir i pjevala “Kraljice neba raduj se”. 

- To je bio predivan glas, nježan, prelijep. Takvoga glasa nema na Zemlji - govori Anita i dodaje kako im je poslije narod govorio kako je ta cesta išla kroz trnje, ali nitko od vidioca nije bio izgreban. Vidioci su neko vrijeme hodali cestom te su tako došli na ledinu između Gale i Gljeva. Stali su u krug, a Gospa je došla do njih. Lebdjela je pola metra iznad tla, stala je između njih i okrenula se na sve četiri strane svijeta. 

- Moj brat Jurica upitao ju je zašto se okrenula na sve četiri strane svijeta. Gospa je tada rekla: ‘Draga djeco, da svjedočite za mene, da me nikad ne zatajite i da se ne bojite reći da ste me vidjeli’. Anita kaže da je idućeg dana u šumi čula pijetla kako kukuriče tri puta. Pitala se što to znači. Gospa joj je rekla: “Drago dijete, sveti Petar je zatajio Isusa, to je znak da me vi nikad ne zatajite, da svjedočite o ovome što ste vidjeli i čuli”. Anita kaže da je Gospa, kroz tri godine ukazanja, bila često tužna te da je uvijek pozivala na molitvu i post. Prvih tjedana ukazanja nikome od vidioca nije bilo lako, pa tako ni danas 41-godišnjoj vidjelici Aniti.

 Njezine roditelje bilo je strah za nju i brata Juricu. Svašta se tada govorilo, neki su pričali da je sve podmetnuto, a neki da nije s Božje strane. 

- Nismo osjećali strah. Jedva smo čekali kad ćemo moći ići u vinograd i vidjeti lijepu gospođu. Pola noći ne bismo spavali jer smo razmišljali o lijepoj gospođi. Glas o Gali sve se više širio pa je počelo dolaziti mnoštvo naroda. No došla je i milicija. To je razdoblje bilo teško za nas djecu, ali i za naše roditelje. Milicija je branila odlazak na mjesto ukazanja. U to vrijeme, kad nisam mogla doći na mjesto ukazanja, Gospa mi se ukazivala u kući. Bogu ništa nije nemoguće - kaže Anita koju je milicija, kao i druge vidioce, često ispitivala. 

Milicija zaustavlja ljude, ali to Gospu nije zaustavilo

Govorili su im da odu na mjesto ukazanja i narodu kažu da su sve lagali. No djeca su policajcima odgovorila: ‘Radite s nama što hoćete, ali ne možemo reći da nismo vidjeli i čuli ono što jesmo’. 

Anita je, osim od policije, neugodnosti doživljavala i od nekih drugih ljudi. Sjeća se da su joj, kad je išla kroz selo, neki znali prići i pitati je: “Jesi li ti vidjela Gospu?”. Kad bi odgovorila potvrdno, oni bi se rugali smijući se i vičući: ‘Evo Gospine’. I u školi je od nastavnika bila često izrugivana, a čak su ona i brat Jurica znali dobiti i batine. Pitali bi nas tada: ‘Gdje vam je sad vaša Gospa?’. Kući sam u to vrijeme iz škole dolazila često uplakana, a puno puta me ne bi nitko ni dočekao kući jer bi policija odvela moju majku i strinu u postaju na ispitivanje. Policajci bi svaku pojedinačno uspitivali, a držali bi ih cijeli dan. Zato kažem da je početak ukazivanja bio jako težak. Bilo je pritisaka sa svih strana, ali u svemu tome nikad se nisam bojala - rekla je Anita. Osvrnula se i na pokojnog biskupa Franu Franića koji je, kaže, osnovao komisiju teologa da ispitaju što se događa u Gali i da članovi komisije razgovaraju s djecom koja su vidjela Gospu. Anita govori kako su vidioci tada bili ispitivani u župnom uredu i svaki razgovor je zapisivan. Nakon tih razgovora i svećenici i policija tražili su da djeca odu na liječnički pregled kako bi se utvrdilo jesu li zdravi, odnosno imaju li kakvih psihičkih problema.

Mene je na pregled pratio tadašnji župnik fra Mile Marović. Sve preglede smo obavili i zaključeno je da sam zdrava,odnosno da je samnom sve u redu kao i sa ostalim vidiocima- rekla je Anita koja te dane opisuje teškima. Ljudi su u velikom broju dolazili u Galu na mjesto ukazanja, ali kako ističe, malo je bilo onih koji su vjerovali u ukazanje. 

- Činjenica je da su mnogi vidjeli znakove, ali nisu povjerovali. Majka Božja zbog toga je bila jako tužna. Uvijek je pozivala na molitvu i post. Njene poruke bile su kratke i jednostavne. Ona je došla zbog nas da nam prenese poruku mira, obraćenja i ljubavi Božje. No, mnogi su se oglušili na njene riječi. 

Gospa mi je rekla da ću patiti ali da me neće napustitit

Proteklih 30 godina mnoge su se čudesne stvari dogodile na ovom mjestu. Ima mnogo svjedočanstava ljudi koji su osjetili smirenost, posebnu ljepotu ovog mjesta kaže Anita. I ona je, kao i ostali vidioci, vidjela raj, čistilište i pakao, ali ona nije išla u nebo nego joj je to prikazano na mjestu ukazanja. 

Raj joj je prikazan kao mjesto mira, sreće, blagostanja. Nakon raja vidjela je čistilište. Ono joj je prikazano kao gusta magla, a čula je jake uzdahe i jauke. Bilo je to strašno iskustvo.

 - Treba na zemlji puno moliti za duše u čistilištu. One se ne mogu za sebe moliti. No, one se zato mole za nas na zemlji objasnila je. Nakon čistilišta prikazan joj je pakao. Kaže da Bog tada nije bio uz nje, to iskustvo ne bi mogla podnijeti. Vidjela je veliku rupu, a njoj veliku vatru kako plamsa. Tamo nema ljudi, već neki polu ljudi, polu životinje. Imaju magareće noge, a glave svih životinja. Vrište i bacaju se u oganj. Gospa joj je rekla da joj je tim viđenjima htjela pokazati gdje idemo nakon smrti. Anita je imala ukazanje i Isusa Krista, a od njega je primila i privatnu poruku. 

- Takvu ljepotu nisam vidjela na zemlji. Njegove plave oči nisu poput naših, to je jedna skroz drugačija plava boja. Lice mu je toliko blago, takvog nema na zemlji- opisala je susret s Isusom Kristom. Tijekom te tri godine ukazanja Anita nije svakog dana imala viđenje već bi ponekad imala nutarnje govore. Čula bi, naime, glas Majke Božje kako joj govori poruke. Jednom joj je rekla ‘ Drago dijete, veliko zlo hoda po svijetu. Pazite se doći će vrijeme lažnih proroka, mnoge sekte bit će osnovane, a duše izgubljene. Samo onoj tko bude molio i radio pokoru ne mora se bojati’. 

Isto tako, Anita je idući na mjesto ukazanja jednom vidjela brda kukuruza. Pitala je Gospu što to znači, a Gospa joj je odgovorila: Drago dijete doći će vrijeme kada će mnogi umirati od gladi i bolesti. Molite, mnogo molite. Mnogi će trpjeti’. Potom je dodala ‘ I ti ćeš drago dijete dosta trpjeti i biti kušana. Ali ne boj se, uvijek ću biti s tobom’. 

- Ja već godinama prolazim kušnju i nosim križ koji nije lak. U svom životu sam uvijek osjećala Božju prisutnost. To mi je davalo snage da idem naprijed. Hvala Isusu i Mariji- zaključila je Anita koja na početku ukazanja, kao devetogodišnja djevojčica nije bila čula za Međugorje gdje se Majka Božja ukazala samo dvije godine ranije. 

Poruke Djevice Marije gotovo su jednake i u Međugorju i u Gali. Gospa poziva na molitvu, post, pokoru i obraćenje, ali Gala nikada nije dostigla ni približan status Međugorja. No, Majka Božja na neki je način u Međugorju 4. prosinca 1981. godine najavila ukazanje u Gali. Vidiocima u Međugorju tada je rekla da će biti još ukazanja i poruka svijetu. 

Nema problema koji se nebi mogao riješiti molitvom

U Gali je Gospa, pak, potvrdila Međugorje više puta, a neki su vidioci iz Gale tijekom boravka u Međugorju vidjeli Gospu. Upravo u posljednjoj poruci Blažene Djevice Marije Aniti Tomašević stoji kako se Gospa prestaje njoj ukazivati, ali da će se u Međugorju, vidiocima i dalje prikazivati. 

U Gali je Gospino ukazanje obilježeno postavljanem brončanog kipa kojeg su mjestu poklonili Talijani. Na obljetnicu ukazanja 27. kolovoza održava se i sveta misa. U svim krajevima svijeta javljaju se vidioci koji pozivaju svijet na molitvu i obraćenje. Svijet, prema riječima svih vidioca, nikad nije bio toliko pokvaren kao danas. Presveta Djevica daje nam sebe u svojoj osobi, svoja brojna ukazanja, svoje suze, svoje poruke kako bi nam naši grijesi bili oprošteni. Gospa ne želi strašiti duše, nego je to hitan poziv na molitvu krunice i žrtve. 

Nema materijalnog ni spritualnog, nacionalnog ni internacionalnog problema koji se, prema riječima vidioca, ne bi mogao rješiti molitvom krunice i žrtvom. U jednom od ukazanja Majka Božja rekla je da u Hrvatskoj ne gleda na one koji je sada ostavljaju već na one koji su je prihvatili i za nju dali život. Marija, tvrde vidioci, odlazi gdje god je neka nesreća, ako bi tonuo brod, otišla bi tamo. Kad su u Mariji Bistrici velika proštenja otišla bi tamo...U svijetu se u budućnosti može očekivati još jedno ukazanje Blažene Djevice Marije. Ono je upravo u Gali Gospa najavila...