Zadnja britva na kolodvoru u Kninu: Bez rada bih se pogubio

Nekad je ovuda prolazilo more vlakova, danas tu i tamo pokoji, kaže nam Ante Belakušić (73) dok stoji prekriženih ruku gledajući puste perone kninskog željezničkoga kolodvora.

On ima ključeve kolodvora te ga i ujutro otključava i navečer zaključava. A on niti prodaje karte niti vozi vlak. Ante je - brijač.

Ovaj Šibenčanin je prije 51 godinu došao u Knin, odakle mu je žena. Tamo su 1970-ih otvorili dvije radionice - jednu za žene, drugu za muškarce. I radili su tako, imali stalne mušterije, dobili kćer, gradili kuću, te je na kraju i sagradili. A onda je došla 1991. godina. Trojica su mu banula u radionicu kraj crkve sv. Ante te ga pretukla. Voda je došla do grla. Nakon što su samo šest godina živjeli u kući koju su izgradili, Ante ju je zamijenio za kuću u Biogradu. Rat je bio pauza za sve, osim za goli život. Uslijedile su godina u Prkosu kraj Zadra i tri godine na Dinari. Zdravlje je sačuvao. Nakon rata došao je u Knin i prelomio – ostat će ovdje. Dok su se drugi useljavali bez pitanja, Ante je sebi kupio stan. I otvorio radionicu na željezničkom kolodvoru i od tada je tamo.

Jedna grijalica na struju je upaljena, ona nasuprot nje nije. U radionici se čuju ravnomjerno striženje finih frizerskih škara i Antini koraci po linoleumu. Trag koji je nastao na podu oko srednjeg od ukupno tri stolca govori više nego ijedan vremenski rok o dugotrajnosti rada i njegovu neslomljivu duhu. Ovaj čovjek nikad ne odustaje.

- Da prestanem raditi, pogubio bih se. Da mrzim, ostario bih. Pa mene su pretukla tri Srbina, a ne cijeli narod. I danas su mi mušterije i Hrvati, i Srbi, i Bošnjaci. Svaki čovjek kod mene će dobiti jednako poštovanje. Mušterije su mu u dobi od 20 do 85 godina.

- Nakon dvi minute ‘pročitam’ čovika ako mi je doša prvi put. Odma znam oću li s njim nadugo i naširoko ili samo šišaj i vozi. To vam je tako, godine iskustva - opisuje nam Ante svoj posao. Ipak, Antu boli nešto još teže od zdravlja. U tri godine pet su mu puta u radionicu provalili.

- Znam i tko. Zna i policija. Ali to su mulci bez odgoja i srama. Nemaju ovdje što uzeti, a meni štetu rade. Boli me to više nego kad su me pretukli - razočaran je Ante. Nikome nije dužan, nikad nije bio na godišnjem, nikad na bolovanju. Šišanje mu je 35, a brijanje 28 kuna, i tako pune 22 godine otkad je na željezničkom kolodvoru. Pa dokle tako, pitamo sad već nasmijanog Antu.

- Dok sam zdrav. Dosad sam bio, pa se nadam da ću i dalje - kaže. I svako jutro u radionici je u 7.30, radi do podne pa se vraća popodne, od 15.30 do 18.30. Ili produlji do 19, ovisi ako mu netko u zadnji tren bane. Zaključa radionicu, zaključa kolodvor i ide doma. Posljednji “stanar” nekadašnje kninske žile kucavice.