Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Zaspala mi je na ruci. Odveli su je i više je nikad nisam vidjela

None Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL 55

Prošlo je 28 godina otkako traže svoje najmilije. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje

None Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL 55

Od početka rata i dana kad su u trenu prekinute mnoge mladosti, od dana kad su mnoge obitelji zauvijek zavijene u suze, a tisuće sudbina zauvijek zatočene u pitanjima o kraju, boli i patnji, prošlo je 28 godina. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje. Dvadeset i osam lica tuge. Danas donosimo šest priča, a u sljedećim danima objavljujemo i ostale ispovijesti. Pokrovitelji akcije Nestali su, uz podršku Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, MUP, MORH, Ministarstvo branitelja, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, HEP, Janaf, Plinacro, Kamgrad i Jadrolinija.

Nastavit ćemo i dalje pričati, pisati i snimati ispovijesti o tim sudbinama, uskoro izlazi i druga knjiga s najvećim neispričanim pričama Domovinskog rata, s potresnim svjedočanstvima koje mnoge obitelji i mnogi u zemlji u sebi nose kao otvorene rane.

Pitao sam ga: Što ti je to Ivice? Što će tebi puška...   

Bio je listopad 1991. kad je 17-godišnji Ivica došao kući s automatskom puškom. Pomalo sa strahopoštovanjem stavio ju je na stol. Tata Ilija gledao ga je širom otvorenih očiju. ‘Pa što je to Ivice? Što će to tebi? Pa ti ne znaš ni što je to ni kako se koristi?’, povikao je tata sinu. Ivica se nije dao smesti. ‘To je automatska puška. Ne znam raditi s njom još sad, ali će mi dečki iz postrojbe pokazati’, odgovorio je. Tati se srce steglo. ‘Pa rekao sam ti da ne možeš u vojsku, ti si premlad, nemaš još ni 18. Pojma nemaš ni o ratovanju ni o puškama’, pokušavao je uplašiti sina. Otac nije znao da njegov Ivica u džepu već ima iskaznicu Hrvatske vojske i da već nekoliko mjeseci u tajnosti stražari u selu, s lovačkom puškom u rukama. Ivica je bio jedan od nekolicine malodobnih mladića koji su se prijavili u obranu Antunovca još dok rat nije bio ni na pomolu, dok se o njemu samo potiho pričalo. Većina tih još golobradih mladića u ratu je ranjena, nestala ili ubijena.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Ilija Lovrić (78) iz Antunovca, nestao sin Ivica (18)

Dolazi mi noću u san i kaže: Ja ću doći...     

Imao sam lijepu mladost, s pjesmama i uz radost, išao sam ja u školu, u ljubavi i slobodi. Moj narode, vidi sada, ove frke, ovog jada. Od bijede mi vlasi sijede, od gorčine i od rata. Uz gorčinu i uz rat nest’a, Bože mili, brat. Što to čini, Bože, rat, kad će doći kući brat. Prolaze godine. Brat mi u snovima. Mili Zdenko reci što ću, ti dolaziš u san noću, obećavaš ‘ja ću doći’, reci, Bože, hoće l’ moći kući doći. Hoće doći, mora doći, vidi pogled što govori, još su živi tvoji snovi tamo negdje u visini, blagi pogled u daljini, teče ljubav ta bratska, živjela nam Hrvatska”, napisao je nestalom bratu Mirko Iličić (52), invalid u kolicima o kojemu danas brine majka.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Antonija (73) i Mirko Iličić (52) iz Vrbanje, traže sina i brata Zdenka (25)

Tata je govorio: Tko će mi što učiniti, ništa nisam skrivio...   

Govorio je: ‘Nikome nisam ništa kriv, ni s kim se nisam posvađao, tko će mi što učiniti’. Htio je ostati na svome. Imali smo stoke, punu kuću svega. Brat i ja smo otišli braniti Vukovar, mama je otišla, a on je ostao sam. Kad je jako pucalo, obično bi otišao kod bratića u susjedstvo, tamo je i spavao. Kući je dolazio nahraniti životinje. A onda je u kuću po njega došao komšija. Tražio je od tate novac za koji je znao da ga ima. Kad ga je dobio, odveo je tatu nekamo i ubio ga. Ubojica i danas živi u Novom Sadu. Jedino što mi je od oca ostalo je njegova zgužvana osobna iskaznica koja je tamo pronađena godinama poslije.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Biserka Ljubić (68) iz Sotina, nestao otac Tomislav (66)

Zamišljam da pričam s njim: Gdje si, nema te...

Kad sam ga rodila, to je bilo veliko veselje. Muž je bio presretan što je konačno dobio sina kojeg je tako želio nakon tri kćeri. Bio je tako dobro dijete, dobar čovjek. Svi su ga u selu voljeli. Nedostaje mi sve ove godine. Uvijek mi je u mislima. Najgore mi je kad se okupe sva djeca, sjednu oko stola, a njega nema. Od njega samo slika na zidu, gledam je i plačem. Nekad zamišljam da pričam s njim. ‘Gdje si, nema te, sad moram tu sama biti’, korim ga. Nema dana kad mu nešto ne kažem. To mi je barem neka utjeha. Sto puta sam rekla: ‘Da mi barem dođeš, odmah bih umrla samo da te još jedanput vidim’. Neću valjda umrijeti a da ga ne nađem, da me barem pored njega pokopaju.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Jaga Kruhoberec (85) iz Cerića, traži sina Ivicu (23)

Zaspala mi je na ruci. Dan poslije su je odveli i više je nikad nisam vidjela...   

Pala je noć i svi smo krenuli iz kuća jer smo morali bježati. Tumarali smo po mraku, osvjetljavala nas je jedino svjetlost sa zgrada koje su oko nas gorjele. Hodali smo preko granja, preko ruševina. Došli smo u Obućaru, tamo je već bilo ljudi. Nakon dva dana došla je i Jelena. Plakala sam kad sam je vidjela. Tih je dana imala 19. rođendan, a provela ga je sa suborcima na položaju. Te je noći ostala sa mnom u Obućari. Bila je iscrpljena i umorna, zaspala mi je na ruci. Ja nisam spavala. Gledala sam je, trzala se u snu. Njezina mladost je već tad bila uništena. Dan nakon toga odveli su je od mene iz autobusa kojim smo izlazile iz Vukovara. I više je nikad nisam vidjela.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Milka Pančić (72) iz Vukovara, nestala kći Jelena (19)   

Tri su dana njihova tijela ležala u parku. Zakopali su ih u polju...     

Ne volim ovaj park. Svaki put kad kroz njega prođem uhvati me jeza. Sjetim se najgorega. Tu je završio moj sin. Ranjen, naslonjen na neko od ovih stabala. Nije bilo nikoga da mu pomogne. Tri je dana ležao u tom parku s još nekoliko poginulih dečki. Padale su jake kiše i nitko ih nije došao pokopati. Rečeno mi je da su ih na kraju odvezli traktorom u neko polje i tamo zakopali. Našla sam i čovjeka koji ih je vozio. Rekao mi je da on nije ništa kriv, da su ga samo probudili jedno jutro te mu rekli da odveze tijela u polje i ostavi ih tamo. Čak me je pristao i odvesti na to mjesto. Prijavila sam to nadležnim službama, rađena su probna iskapanja, ali ništa nije pronađeno.

Foto: Sandra Simunovic/PIXSELL

Marija Jambreković (64) iz Čepina, nestao sin Damir (19)

Foto: 24 sata

 

 

 

     

Tema: Nestali u Domovinskom ratu

Komentari (23)
  • Jesu možda imali petokrake ti koji su ih odveli ?

    31. 5. 2019,   08:47
  • Jugoslavenska "natodna" armija -skj-skH

    31. 5. 2019,   07:08
  • bravo za portal što objavljujete ove priče. žao mi je što niste dobili onu nagradu, ali unatoč tome nastavite sa ovom serijom, ove događaje ne smijemo prepustiti zaboravu

    31. 5. 2019,   11:03