Zbog epidemija je ponestajalo lijesova: Evo zašto strahujemo

Tema cijepljenja je već duže vrijeme u našem društvu aktualna, no s pojavom ospica posljednjih se tjedana ozbiljno zahuktala. Oko teme koji ima izravni utjecaj na ljudsko zdravlje i zdravlje ljudi oko nas, vrijedi se prisjetiti kako je svijet izgledao kada cjepiva nije bilo.

Činjenica je da danas na svijetu živi oko 7,6 milijardi ljudi. Na internetskoj stranici worldometers može se pratiti kako se ta brojka iz sekunde u sekundu povećava. Broj umrlih ove je godine upola je manji od broja rođenih, a jedan od ključnih razloga zašto je tome tako su upravo cjepiva.

Prije nešto manje od sto godina godina, 1900. godine, na Zemlji je živjelo 1,6 milijardi ljudi. Nakon dva svjetska rata, 1952. godine, broj Zemljana je iznosio nešto manje od 2,6 milijarde. Dakle, u samo šezdesetak godina, i uz ratove koji su međuvremenu vođeni ili i dalje traju, ukupna populacija je narasla za 5 milijardi.

Veća stopa smrtnosti nego kod svjetskih ratova

Uz goleme brojke poginulih u Prvom svjetskom ratu (nešto manje od 20 milijuna ljudi) i Drugom svjetskom ratu (preko 60 milijuna ljudi), u međuvremenu je između 50.000 i 100.000 ljudi umrlo od Španjolske gripe, jedne od najgorih pandemija u povijesti.

Početkom 1918. godine počeo je harati podtip ptičje gripe, izazvana virusom H1N1 ili kolokvijalno nazvana Španjolska gripa, a pandemija je završila krajem sredinom 1919. Ili 1920. godine. Ponovno za usporedbu, oba svjetska rata trajala su dvostruko odnosno trostruko duže, što znači da su oba rata imala manju stopu smrtnosti od ove zarazne bolesti. 

Virus Španjolske gripe širio se u tri vala i to nevjerojatnom brzinom. Zahvatio je obje hemisfere i stigao čak i u i neke od najudaljenijih dijelova svijeta, poput pacifičkih otoka. Ukupan broj zaraženih procjenjuje se na oko 500 milijuna ljudi.

Ponestajalo je lijesova

Bolest je počinjala visokom temperaturom, umorom i glavoboljom, praćena bolovima u mišićima i zglobovima. No napredovala jako brzo, a nije bilo rijetkost da ljudi umru nekoliko sati od trenutka kada shvate da su bolesni.

Razbolijevali su se i kraljevi, vojnici i seljaci, normalno funkcioniranje života je zbog toliko bolesnih ljudi paralizirano, a zbog velike smrtnosti ponestajalo je lijesova za ukop preminulih. 

Širenje virusa počne kada zaražena osoba kihne ili kašlje.

Kapljičnim putem prenose se i ospice, bolest koja je gotovo iskorijenjena. No zbog sve manjeg broja procijepljene djece, ponovno se počela širiti.

Lijeka nema, jedina zaštita je cjepivo

U Hrvatskoj su ove godine do sada potvrđena tri slučaja, u sva tri slučaja zaražene osobe nisu bile cijepljene. Prošle ih je godine bilo sedam, a u svim sedam slučajeva, virus je bio uvezen u Hrvatsku, i zaražena su ljudi koji nisu bili cijepljeni.

POTVRĐENO 'Stjuardesa ima ospice, a to je treći slučaj ove godine kod nas'

Susjedna BiH proglasila je epidemiju i počela kažnjavati ljude ako ne cijepe djecu. Ospice su se pojavile i u Italiji, Albaniji i Grčkoj.

Lijeka za ospice nema, a jedini je dokazani način zaštite od zaraze – cjepivo.

Iako se stopa zaraženih i stopa smrtnosti upravo zbog cijepljenja ne može uspoređivati s onom od Španjolske gripe, kod ospica se komplikacije pojavljuju kod otprilike 17 posto oboljelih i to najčešće u obliku upale pluća, koja je i vodeći uzrok smrti.

Stručnjaci u nevjerici

Akademik prof.dr. Igor Rudan, koji radi kao profesor na Sveučilištu u Edinburgu i direktor je sveučilišnog Centra za globalno zdravlje, na Facebooku je objavio post u kojem izražava nevjericu trendom necijepljenja koji se razmahao u Hrvatskoj. Ovdje prenosimo dio posta: 

- Pišete mi i pitate me razne stvari o epidemiji ospica. Evo, tu sam svima sve napisao, a imate i film od 20 minuta čiji je ovo tekst u podlozi. Nisam mislio da ću se, nakon nastojanja za unaprjeđenje zdravlja djece u Africi, jugoistočnoj Aziji i Južnoj Americi, ikada morati brinuti i za zdravlje djece u Hrvatskoj, ali evo, prilično je teško shvatiti ovo što se zbiva. Profesori Andrija Štampar, Branko Cvjetanović, Branko Richter i drugi naši velikani javnog zdravstva, koji su svojedobno predvodili rješavanje ovakvih problema u zaostalim zemljama svijeta, ne bi vjerovali što se danas u Hrvatskoj događa...

Ostatak teksta u kojem je iznio svoje viđenje situacije možete pogledati u originalnoj objavi.

Rudan je u istoj objavi podijelio i film Survival: The Story of Global Health. Episode 4: Keeping Our Enemies Closer (u prijevodu: Preživljavanje: Priča o globalnom zdravlju. Epizoda 4: Neprijatelje držite bliže). U postu je napisan prijevod teksta koji je u podlozi filma. 

Njegov se film bavi nekim od najsmrtonosnijih epidemija koje su harale kroz povijest, kada medicina razvijena kao danas, kada nije bilo cjepiva, i ljudi se nisu znali obraniti od zaraznih bolesti. 

PRIJETI NAM EPIDEMIJA OSPICA 'Imamo na tisuće necijepljene djece. Naravno da strahujemo'

Ako se vratimo u daleku povijest, epidemije virusnih bolesti ubijale su milijune ljudi i bitno utjecale na razvoj čovječanstva.

U znanosti se uglavnom svi slažu da je i jedan od razloga nestajanja civilizacija i masovna umiranja domorodačkog stanovništva upravo virusi koje su osvajači iz starog svijeta donijeli u Novi svijet, a imunološki sistem domorodaca nije imao nikakvu otpornost na nove viruse.

Iako je teško dokazati, vjeruje se da su epidemije bolesti znatno doprinijele propasti civilizacija Asteka i Inki. Slično vrijedi i za civilizaciju Maja, koju je nestala ubrzo nakon dolaska španjolskih konkvistadora. 

 Jedna od hipoteza tvrdila je kako su španjolski osvajači sa sobom donijeli virus ospica, drugi su pak tvrdili da je bila riječ o boginjama, treći da je pomor domorodačkog stanovništva izazvala hemoragijska groznica.

No jedino DNK istraživanje, ono njemačkoga Prirodoslovnog instituta Maxa Plancka, provedeno je na zubima 29 astečkih pokojnika. Testiranja su pokazala kako je kako je nekoliko pokojnika bilo zaraženo salmonelom. U jednoj od svojih mutacija, ta bakterija izaziva trbušni tifus. 

Simptomi trbušnog tifusa su visoka temperatura, glavobolje, zatvor i osjetljivost u trbuhu. Oboljeli danima ima povišenu temperaturu, koja postupno počne padati nakon nekoliko tjedana. Ako se ne liječi, trbušni tifus kod oboljelih dovodi do komplikacija poput rupture crijeva te krvarenja iz crijeva, upale pluća, infekcije mjehura ili jetre. 

VIRUS NIPAH Indijom se širi smronosni virus: Umrlo je 10 ljudi, lijeka nema

Velike i male boginje

Jedna od najkatastrofalnijih epidemija koja se nekoliko puta javljala kroz povijest čovječanstva su i boginje, koje su se širile u dva oblika – Velike i Male boginje.

Velike boginje (Variola Vera), smrtonosniji oblik bolesti, povremeno su se pojavljivale kroz 10.000 godina, poznavali su ih stari Grci, a viđene su na mumijama u Egiptu. Mumificirano tijelo faraona Ramzesa V, koji je preminuo 1142. godine prije nove ere, imao je ožiljke karakteristične za velike boginje. 

U 2. i 3. stoljeću nove ere, Antoninova i Ciprijanova kuga - vjerojatno izazvane velikim boginjama - ubile su milijune ljudi u Rimskom Carstvu.

Bolest se periodično vraćala pa je tako prema nekim procjenama, u 18. stoljeću u Europi od boginja umiralo oko 400 tisuća ljudi godišnje. Zaraze nisu bile pošteđeni ni kraljevi, pa je od boginja umro i francuski kralj Luj IV. , španjolski kralj Louis te ruski car Petar II. Stopa smrtnosti iznosila je i do 60 posto, no najugroženija su ipak bila djeca, kod koje se stopa smrtnosti kretala oko 80 posto.

Velike boginje u Jugoslaviji

Kod velikih boginja zaraza se širila kroz respiratorni sustav. Počinjala je visokom temperaturom, putovala kroz limfe i ubrzo se manifestirala kao velike gnojne nakupine po cijelom tijelu. U posljednjoj fazi bolest je napadala srce i mozak i oboljeli su u 20 do 40 posto umirali. Kod preživjelih su bile uobičajene trajne posljedice poput ožiljaka, gubitka vida ili sluha. 

U ožujku 1972. velike boginje pojavile su se u Jugoslaviji, u roku od desetak dana provedena su masovna cijepljenja. Od boginja je u Jugoslaviji oboljelo 175 i umrlo 35 ljudi, no vjerojatno ih je bilo više nego što to govore službene brojke. 

Zadnje prirodno pojavljivanje velikih boginja dogodilo se 1977. godine u Somaliji, kada je cijepljeno 54.777 ljudi. Danas se smatra da je virus variola vera iskorijenjen pa se cijepljenje više ne provodi, ali virus postoji dalje izoliran u laboratorijima SAD i Rusije.

Jedan od četiri jahača apokalipse

Priča o ubojitim epidemijama ne bi bila potpuna bez jednog od četiri jahača apokalipse - kugom. 

I kuga se kao boginje, periodično pojavljivala od pamtivijeka. No, vremena su se i dalje pogoršavala: u 6. stoljeću, Justinianova kuga, za koju se pretpostavljalo da je bila uzrokovana prvom pravom, bubonskom kugom, odnijela je i do 30 milijuna, ističe Rudan.

O ovoj opakoj bolesti postoje zapisi i u drevnoj Kini i ponovno se pojavljuje u srednjovjekovnoj Europi, a nije u potpunosti iskorijenjena do danas. Razlog tome su česte mutacije, pa ljudski rod ni danas ne može biti siguran da se neka varijacija ove bolesti može ponovno pojaviti i odnijeti desetke tisuća života. 

U svojem najgorem obliku, bubonskoj kugi izazvanoj bakterijom Yersinia pestis, koja je od glodavaca preko zaraženih buha prelazila na ljude, u srednjem je vijeku umrlo pola od ukupnog europskog stanovništva. Prema službenim procjenama, bubonska kuga je u 14. stoljeću smanjila ukupni broj svjetske populacije s 450 milijuna na nešto više od 350 milijuna ljudi. 

Kuga u Hrvatskoj

Kuga se u pojavila i u našim krajevima, prvenstveno u priobalnim krajevima koji su živjeli od pomorske trgovine. U Dubrovniku je između 12. i 13. stoljeća zbog zaraze kugom preživjelo samo jedna četvrtina stanovništva. U Splitu se pojavljivala i do 19. stoljeća, kada je zbog visoke smrtnosti grad ostao na svega 8.200 stanovnika.  

Kolera se pojavila nešto kasnije i potječe iz Indije, a rijeka Ganges se smatra izvorištem infekcije. Od 19. stoljeća zabilježeno je sedam pandemija, jer se kolera trgovačkim putem iz Indije širila po drugim dijelovima svijeta.

Riječ je o crijevnoj zarazi koja počinje kao proljev, no bez adekvatnog liječenja od dehidracije i drugih komplikacija velikom postotku može nastupiti smrt, čak i u roku od nekoliko sati.

Iako je u razvijenom zapadnom svijetu nema, u područjima s niskim higijenskim standardom i bez pristupa cjepivu i lijekovima, primjerice Africi, Meksiku, jugoistočnoj Aziji i dalje je prisutna. Prema procjenama stručnjaka World Health Organisation, diljem svijeta i dalje se bilježi između 1,3 do 4 milijuna slučajeva kolere, od kojih 21.000 do 143.000 završi smrću.

Bilo je toga i ne tako davno

Iako to se nakon svega nabrojanog zvuči kao daleka povijest ili nešto što postoji još samo u zemljama trećeg svijeta, čovječanstvo ni danas nije sigurno od neke nove epidemije i masovnog umiranja od širenja novih zaraznih bolesti. 

Dovoljno je samo sjetiti se SARS-a, od kojeg se prije petnaestak godina u kratkom roku razboljelo nekoliko tisuća ljudi, a umrlo 12 ljudi.

Nedavna panika nastala je i brzim širenjem ZIKA virusa kojeg su prenosili komarci. Ovaj virus prvi je put izoliran pedesetih godina prošlog stoljeća, no najveća epidemija dogodila se 2015. godine. Iako se infekcija relativno jednostavno liječi, znanstvenici ističu da zaraza ovim virusom može rezultirati neurološkim komplikacijama kao i poremećaje u novorođenčadi, a osobito mikrocefalije, u slučaju da se virusom zarazi trudnica. 

Sve to trebalo bi poslužiti kao upozorenje da se zarazne bolesti i posljedice njihovog širenja trebaju shvaćati ozbiljno i suzbijati ih danas dostupnim sredstvima, jer ako se počnemo više pouzdati u nadriliječništvo nego u znanost koja iza sebe ima egzaktne brojke i rezultate, nova epidemija s ozbiljnim masovnim posljedicama mogla bi nam zakucati na vrata i prije nego što mislimo.