Isusove ruke su zbog iščašenja bile duže čak 23 centimetra...

Svjetski liječnici su se u većini složili kako je konačni uzrok smrti Isusa Krista na križu vjerojatno bio srčani arest.

Kad je došao do mjesta raspeća, Isus je već bio u vrlo teškom stanju, što može potvrditi i to da su osuđenici nakon razapinjanja umirali i do 24 sata. Isus je umro nakon tri sata na križu.

To je jedna od najbolnijih smrti koju je čovjek osmislio. Koljena su mu bila savijena pod otprilike 45 stupnjeva.

Svoju je težinu morao nositi mišićima bedara što je nakon nekoliko minuta dovelo do jakih grčeva. Isusovu su težinu nosila i čavlima probijena stopala. Zbog iščašenja gornjih udova ruke su mu bile 23 centimetara duže.

Trpio je nepodnošljive bolove. Rebra su mu se izvukla prema van. Morao je jako udisati ne bi li uhvatio trunku zraka. S krunom od trnja je izdahnuo.

Zbog stresa krvavi znoj

Isusova muka počela je još u Getsemanskom vrtu i krvavim znojem. TO stanje zove se hematidroza. Popucale su mu kapilare ispod kože te krv izlazi sa znojem

Čavao razorio kost i živce

Isusa su pribili na križ kroz zapešća. Tim dijelom prolaze važni živci. Veliki čavao morao je razoriti kosti i živce te je postupak bio vrlo bolan.

Bičevanje kao iživljavanje

Vojnici su koristili bič od isprepletenih koža s metalnim vršcima ili tankim oštrim kostima koje su se zabadale u kožu kidajući tkivo.

Još nema dokaza je li autentično

Istraživanje iz 1988. tvrdi da Torisnko platno kao kristov posmrtni pokrov datira iz srednjeg vijeka. Postoji mogućnost da su za analizu uzeli samo dio koji je tadašnji vlasnik popravljao.

Arheološka potvrda raspeća u Jeruzalemu

Arheolozi su u Jeruzalemu 1968. našli posmrtne ostatke pobunjenika. Među njima bio je čovjek u čijem su stopalu pronašli čavao od 17 cm, što potvrđuje razapinjanje. Inače, čavli kojima su Isusa pribili na križ relikvije su koje brižno čuvaju u svetištima diljem svijeta.