Zbog njih djeca iz Slavonije besplatno idu u Nizozemsku

Ermelo je šumovito, turističko mjesto i omiljena lokacija za kampiranje na sjeverozapadu Nizozemske, nedaleko od Amsterdama. Jedan od mnogih kampova Ermela je i De Zandkamp kojeg vode Ton i Tineke. Dvoje Nizozemaca cijele godine skupljaju donacije na razne načine kako bi svako ljeto omogućili djeci iz Slavonije besplatan smještaj, hranu, piće i prijevoz uz mnoge manifestacije i rekreaciju. Slavoniju su odabrali još prije 22 godine, htjeli su pomoći siromašnoj djeci iz ratom-pogođenog područja.

Cilj nam je biti poput velike obitelji

Sve je počelo još 1992. Kad su Ton, Tineke i njen muž vodili djecu iz područja zahvaćenim ratom u Nizozemsku tijekom proljetnih praznika. Do 1995. Ton je shvatio da se novac koji im je vlada dala za putovanja ne troši na najbolji način pa je s Tineke odlučio osnovati vlastitu organizaciju i nazvao je Stichting Vrienden Speciale Kinderhulp (Zaklada prijatelja za posebnu pomoć djeci) ili skraćeno SVSK. Krenuli su skupljati donacije i od 1998. svakog ljeta voditi djecu na kampiranje.

- Svakog mjeseca održavamo Bingo u mjestu u kojem živimo, Tineke također šminka djecu na rođendanskim zabavama, ali uglavnom se oslanjamo na donatore, jedna obitelj nam svake godine uplati nešto. Za sva tri tjedna potrebno nam je 25 000 eura.  – navodi Ton uz podatke koliko plate bus i vozača koji ih vjerno vozi već 17 godina, smještaj u kampu, izlete u zabavni i vodeni park i još puno sadržaja.

Svake godine odaberu drugo selo ili školu iz koje će povesti djecu na tri tjedna besplatnog ljetovanja. Tako su prošle godine vodili djecu iz Mirkovaca, a ove godine djecu iz jedine vukovarske neobnovljene osnovne škole. Osnovnu školu Nikole Andrića odabrali su jer je školska psihologinja Lidija bila u njihovom kampu među prvim generacijama prije dvadesetak godina. Kad je navršila 18, volontirala je u kampu kao jedna od takozvanih baby teacherica, a s Tineke i Tonom je ostala u kontaktu svih ovih godina, kao i mnogi bivši polaznici i volonteri. Osnovna škola Nikole Andrića dvojezična je škola, a razlike među hrvatskom, srpskom i romskom djecom Tineke i Ton nisu nikad pravili pa su poveli svih četrdesetak koji su se prijavili.

- Trudimo se stvoriti jednu veliku obitelj među polaznicima kampa svake godine, a poslije isto održavamo kontakte i mnogi se polaznici vraćaju s 18 kao volonteri pa bi se moglo reći da je cijela organizacija poput obitelji. Jedna od prvih stvari koje im kažem kad dođu u kamp je da se moraju međusobno poštivati, bez obzira na boju kože, vjeru i nacionalnost, također da moraju paziti jedni na druge i pomagati si. Trudimo se izbrisati granice među njima i to nije uvijek lako. – priča nam Ton.

Sadržaja na ljetovanju djeci ne nikad ne manjka. Ton i Tineke se posebno trude po tom pitanju jer su djeci svi elektronički uređaji zabranjeni tijekom kampiranja.

- Ta tri tjedna ispunjena su s aktivnostima i izletima. Plivanje, vodeni park s dupinima, dječji disko, pidžama party uz filmove, penjanje po umjetnoj stijeni, izrada svijeća, izlet u Amsterdam, karaoke, roštiljanje, modna revija od improvizirane odjeće koju morjau izraditi sami i još mnogo toga. Sad se ne mogu ni sjetiti koliko toga ima. Na kraju im ni ne fale mobiteli. – nabraja nam Ton.

Djeca se vraćaju samo s dobrim doživljajima

Antoneli sam dala samo džeparac od tridesetak eura, kad se vratila imala je samo odlične dojmove i bila je presretna, sprijateljila se s Tineke i Tonom  i sudjelovala u raznim radionicama, išla na bazene, zabavni park i izlete, govori nam oduševljena Maja Belović i dodaje kako joj je ovo dobro došlo jer je samohrana majka i ne može kćeri priuštiti ljetovanje u inozemstvu na tri tjedna.

Kamp djeci nudi mnoge igre, sportsku rekreaciju, „tropski“  bazen, razne priredbe i obilazak Amsterdama, a u blizini kampa nalazi se jezero Veluwe i povijesni gradić Hardewijk.

- Djeci ne daju da nose mobitele, tablete i ostalu elektroniku jer žele da se odmore na pravi način, da se maknu od ekrana o kojima su silno ovisni, a isti im nisu ni potrebni jer im je dan od buđenja do spavanja ispunjen aktivnostima i dužnostima pa se tako djeci da neka odgovornost i ljetovanje poprimi smisao. Volonteri, koji su ujedno i bivši polaznici kampa kad navrše 18 godina, javljaju svim roditeljima gdje se djeca nalaze i šalju slike svakog mjesta koje posjete – napominje Maja koja ni u jednom trenutku nije imala razloga za brigu.

Djecu do Nizozemske prevoze busevima, a putovanje traje oko 22 sata, no djeca nikad nisu imala prigovora.

Dobra volja i veliko srce Tineke i Tona nisu prošli neprimijećeni . Odlikovani su od nizozemske kraljice za humanitarni rad u Slavoniji, ali od naše države, nažalost, nisu nikad dobili ni pohvalnicu.

Nizozemci se svake godine vrate u Slavoniju dva mjeseca nakon ljetovanja da posjete djecu i pitaju ih kakvi su im dojmovi i na čemu mogu poraditi za sljedeću godinu, a donacije počinju skupljati već pri povratku s puta.