Prošlo je 28 godina otkako traže svoje najmilije. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje
NESTALI: LICA TUGE
Želim ga naći da ne umrem u grču, da smirim svoju dušu...
Od početka rata i dana kad su u trenu prekinute mnoge mladosti, od dana kad su mnoge obitelji zauvijek zavijene u suze, a tisuće sudbina zauvijek zatočene u pitanjima o kraju, boli i patnji, prošlo je 28 godina. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje. Dvadeset i osam lica tuge. Pokrovitelji akcije Nestali su, uz podršku Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, MUP, MORH, Ministarstvo branitelja, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, HEP, Janaf, Plinacro, Kamgrad i Jadrolinija.
Nastavit ćemo i dalje pričati, pisati i snimati ispovijesti o tim sudbinama, uskoro izlazi i druga knjiga s najvećim neispričanim pričama Domovinskog rata, s potresnim svjedočanstvima koje mnoge obitelji i mnogi u zemlji u sebi nose kao otvorene rane.
Pokretanje videa...
01:28
Bratove najdraže cipele i danas čuvam kao svetinju
Robert i ja bili smo nerazdvojni. Nestao je u Vukovaru 1991., tijekom proboja u koji su krenuli 17. studenog u kasnim večernjim satima. Prije Petrovačke šume otkrili su ih JNA i rezervisti te počeli pucati po njima. Brat je ranjen u kuk i u Petrovačkoj šumi gubi mu se svaki trag. Nedostaju mi njegov smijeh, njegovi izumi, njegovi planovi... Još čuvam njegove cipele. Iako pohabane, bile su mu najdraže. Nedostaje i mojim nećacima koji maštaju o tome da ga upoznaju. A s druge strane, znaju da se to nikad neće dogoditi. Nadam se da Robert čuje sve ono što bismo mu željeli ispričati. A puno je toga...
Ljiljana Alvir (48) iz Samobora, nestao brat Robert (19)
Želim ga naći da ne umrem u grču, da smirim dušu
Moj sin je poginuo na Južnom bojištu 25. lipnja 1992. godine. Granata ga je pogodila u kičmu. Njegovo tijelo do danas nije pronađeno. Bio je nježan, osjećajan, veseli dečko, iznimno pažljiv i brižan sin. Studirao je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Jako mi je teško jer su mi od njega ostali samo ova njegova šalica, fotografije i pismo koje je napisao svojem stanodavcu prije nego što je otišao. Voljela bih da mu nađem posljednje ostatke, da smirim dušu, da ne umrem u grču. Da znam pravu istinu. Jer, najteže mi je što sve ove godine ne znam gdje je, što nemam groba.
Marija Jurić (74) iz Zagreba, nestao sin Marjan (25)
Pokretanje videa...
02:54
Od majke su mi ostali samo goblen i naočale
Moja majka Dragica i brat Dražen nestali su u Vukovaru 1991. godine. Saznao sam da su završili u vukovarskoj bolnici. Nakon pada grada moja mama je već bila u autobusu za evakuaciju. I tada je u dvorištu bolnice ugledala mojeg brata. Htjela mu je pomoći, izašla je iz autobusa i više se u njega nije vratila. Odvezli su ih na Ovčaru. Bilo je ekshumacija, no mojega brata i majku nisu našli. Žao mi je što nije bilo prilike da moja majka vidi unuke kako rastu. Osim fotografije, od nje imam još samo goblen i dioptrijske naočale. Žao mi je i što nisam imamo više vremena provesti s bratom. Ovo što smo proveli zajedno bilo je premalo.
Tomislav Tuškan (59) iz Zagreba, nestali majka Dragica (59) i brat Dražen (25)
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
