Pantelija Zec (78) u Kerestinec je odvedena u veljači 1992. godine. Svjedočila je na suđenju bivšem upravitelju Kerestinca Stjepanu Klariću i njegovim suradnicima
''Ženu su stavljali u hladnjaču kada bi dolazila inspekcija''
Uhitili su me u veljači '92 u Sisku gdje sam radila u Komunalcu. Prvo su me odveli u SUP gdje me dvaput ošamario Đuro Brodarac, a nakon 11 dana pritvora u sisačkoj željezari, završila sam u Kerestincu, pričala je Pantelija Zec (78) na suđenju bivšem upravitelju Kerestinca Stjepanu Klariću, njegovu zamjeniku Draženu Pavloviću i trojici bivših čuvara. Sitna, krhka žena kazala je kako su je već na prvom ispitivanju u logoru pretukla četiri muškarca u uniformama. Jedan od njih palio joj je upaljač pred očima uz prijetnje da će je spalit, a drugi joj je pod vrat stavio škare za živicu.
- Tukli su me svuda: po prsima i bubrezima, a potom su me okrenuli prema zidu i nastavili udarati po leđima - ispričala je i dodala kako su postojale dvije grupe čuvara.
- Prva grupa tukla nas je svaki dan u 19 sati. Pojedinačno su nas odvodili u tzv. crnu sobu gdje smo morali gledati u pod dok su nas udarali. Imali su bokser i nekakve tvrde rukavice. Vikali su mi da sam kurva četnička - rekla je svjedokinja. Kao i svjedokinja dan ranije i Pantelija je ispričala da su ih čuvari tjerali da polugoli plešu s drugim zatvorenicima.
'Puštali su nam neku dum-dum muziku i tjerali nas da plešemo'
- Otvorili bi sve prozore i napravili propuh. Žene su bile gole do pasa, a muškarci od pasa nadolje. Puštali su nam neku dum-dum muziku i tjerali nas da plešemo. Sjećam se da mi je bilo jako hladno - ispričala je i napomenula da je u "plesanju" sudjelovala samo jedanput. Prije nego je prva skupina čuvara otišla, zadnju večer, čupali su joj bradavice s prsa. To ju je strašno boljelo. Prisjetila se i kako su jednu zatvorenicu, koja je danas pokojna, Zorku Hrkić svaki put kada bi im u inspekciju dolazio međunarodni crveni križ čuvari zatvarali u hladnjaču.
- Bila je s nama u sobi. Mi zatvorenice morale smo je nakon toga grijati dekama i toplom vodom da ne umre - prisjetila se. U Kerestincu je provela pet mjeseci pakla. Ipak, nakon što je otišla prva skupina čuvara i stigla druga, svakodnevno mlaćenje i mučenje je prestalo.
Na raspravi u četvrtak trebala je svjedočiti još jedna zatvorenica, no vještak je zaključio da ona nije raspravno sposobna. U spis će ući iskaz koji je dala 2009. godine.