Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Židovi mu nisu toliko smetali, no pustio je da likvidiraju Srbe'

None Foto: Screenshot/youtube 5

Iako je od Pavelićeve smrti prošlo više od pola stoljeća, on u dobroj mjeri i danas dijeli hrvatsko društvo. U novoj knjizi Ispovijed iz pakla, donosimo zatajenu ispovijed zapovjednika šefa Pavelićeva osiguranja, posljednji, peti nastavak

5.


Prvi kojeg je Pavelić pozvao k sebi, mislim još 1939. godine, bio je Dido Kvaternik i on postaje od toga časa nerazdruživ s Pavelićem sve do par tjedana prije smjenjivanja sa zapovjedništva zapovjedništva RAVSIGUR-a. (1942. op. a)

- Jedan od prvih zakona donesenih u NDH, bio je zakon protiv Židova, a sa strane Dide Kvaternika i osnivanje koncentracionih logora. Nije mi poznato koliko je Dido Kvaternik osobno imao udjela u donošenju zakona protiv Židova, ali je čitav postupak bio provođen s njegove strane i pod njegovom kontrolom, dok je organiziranje logora imao preko sebe Mijo Babić. Dido Kvaternik je tvrdio (prema navodima Ivice Šarića, odnosno Cvitkovića), da su ne samo upute o općem postupku i hapšenju Židova i njihovo odašiljanje u logor, nego i upute i poticaji za postupak u logoru, dobivali i on i Babić osobno od Pavelića, te da je on Pavelića o svemu točno izvještavao.

Očitost da je Pavelić ovakav antižidovski stav zauzeo (ili odobrio), iako je o Židovima ranije u emigraciji, bar koliko se moglo zaključiti po njegovim riječima, imao sasvim drugačije mišljenje, samo da uđe što više u volju Nijemcima, proizlazi također i iz Didinog kasnijeg istovjetnog tvrđenja. Ipak, nema dvojbe da je ovakvo Pavelićevo rješavanje židovskog pitanja bila od velikog značenja antižidovska propaganda, koja se u doratno vrijeme razvijala u Zagrebu. Povezanost Pavelićevih osobnih interesa s interesom izvjesnih konkurentskih krugova u financijsko-ekonomskom pogledu vis-a-vis Židova, koliko u Zagrebu, toliko i u provinciji, i njihov utjecaj na Pavelićevo držanje i davanje uputa po ovoj stvari Didi Kvaterniku i Miji Babiću, također su imale izvjestan uteg (tvrdilo se da je predstavnik ove grupe bio trgovac Leo Grivičić), a mišljenje Mare Pavelić o Židovima poklapalo se s njihovom sudbinom u NDH. Izgleda da je doista stari Kvaternik pokušavao ublažiti sudbinu Židova (Ivica Šarić), ali tu je Pavelić protiv njega postavio sina mu Didu.

FELJTON: USPON I PAD ANTE PAVELIĆA (1) Šef Pavelićeve straže: 'Hitleru smo poklonili šah od slonovače'

Ne znam – nastavlja Moškov - je li istinita glasina koju sam čuo da je Mara Pavelić po materi Židovka, ali je sigurno da je ona u drugoj emigraciji jednom američkom oficiru govorila - tumačeći kao ona nije protiv Židova - da u Americi ima rođake Židove. Navodno joj je sestra u Americi udana za Židova (Dora Werner i Balenica).

U čitavom ovom pitanju Židova, izgleda da je Pavelić na vrlo rafiniran način iskorištavao činjenicu da je majka Dide Kvaternika bila iz židovske obitelji (Frank), tako da je Dido sigurno, da bi pokazao da ga ne veže nikakva "rasna" veza, sve Pavelićeve upute i migove zdušno izvršavao i najodlučnije se otvoreno i javno isticao neprijateljski prema svakom Židovu. Baš radi ovog njegovog napadno odlučnog isticanja – uzrokovanog psihičkim kompleksom osobnih odnosa i veza – mnogi su zaključili kako je Dido postupao na svoju ruku, mimo Pavelića, što je ovome vrlo dobro došlo, koliko radi ostajanja tobože u pozadini po tom židovskom pitanju, toliko i radi njegovih planova u pogledu svog stava prema Slavku Kvaterniku i prema njemu.

Foto: Twitter/Elisheva Avital Ako je istina da je Mara Pavelić rođena polužidovka, onda se još bolje može razumjeti ne samo njeno nego i Pavelićevo držanje (polazeći s osobnog stajališta, kao i Dido Kvaternik). Prema svemu je jasno da je postojalo više motiva koji su rukovodili Pavelićevom antižidovskom aktivnošću i koji su se samo poklapali s njegovom osobnom beskrupuloznošću. Čuo sam da je jedinu iznimku u Pavelić napravio iz vlastite inicijative s vlasnikom vile na Tuškancu u kojoj se Pavelić naselio, naredivši da se ovome omogući da otputuje navodno u Italiju ili preko Italije u Švicarsku. Ukoliko je to istina, onda se može raditi opet samo o Pavelićevom pokušaju da unaprijed spriječi ogovaranje što se njega osobno tiče.

FELJTON: USPON I PAD ANTE PAVELIĆA (2) 'Odveo nas je u Bleiburg na pokolj, a mi smo mu se divili'

Ovo bi se moglo uzeti kao primjer "Pavelićeve skrupuloznosti". Još mi je poznat jedan slučaj gdje se Pavelić blagonaklono ponio prema jednom drugom Židovu. To je bio Aleksandar Klein, šef konfekcijske radnje "Albeka", preko kojeg je Servatzy nabavljao uniforme za ustaše, a isti je putovao u Mađarsku po poslovima nabavke sukna, kao i u vezi s Pavelićevom stolnom srebrninom. Kleina je vrlo i stalno protežirao Servatzy i isti je dobio od Pavelića odluku o tzv. arijskom pravu 1944. godine. Četiri do pet dana nakon što je dobio taj dokument, Klein je iz svoga ureda u Preradovićevoj ulici na neobjašnjiv način nestao. Servatzy je uporno vodio istragu kako bi doznao što je bilo s istim i posve točno ustanovio kako je ovaj ugrabljen ili odveden prevarom, jer mu je u otvorenom uredu ostao šešir i kaput, pa je potpuno isključeno da je ovaj pobjegao. Osim toga, nije se moglo ništa doznati i ustanoviti, jedino je Servatzy sumnjao, ali ne znam na temelju čega, da je u Kleinovo odvođenje navodno bio umiješan i ministar Košak. Je li u tom doista misterioznom Kleinovom nestanku trag vodio možda i do Pavelića ne mogu reći, a to pitanje postavljam jer ga ne isključujem radi toga što je Klein bio upućen u makinacije Mare Pavelić sa srebrom i srebrninom, kao što je za nju i Pavelića obavljao i neke druge nabavke. Svakako je upadljiv njegov nestanak, par dana nakon što mu je Pavelić potpisao dokument o arijskom pravu.

Foto: Twitter/Elisheva Avital Osim majke Dide Kvaternika, bilo je u ustaškom okružju više Židova. Braća Kremzir (nepokršteni) bili su fanatični frankovci, kao i ranije opisani Vlado Singer (pokršteni Židov). Pitanje Židova nije se posebno kao takvo nikada u logoru, a ni u novinama postavljalo prije rata, pripovijeda Moškov.

- Naprotiv, moglo se primijetiti ne samo radi prisutnosti nego i radi veće povjerljivosti prema Židovima-ustašama u logoru, kao i inače, da Pavelić na taj posebno i kao rasni problem ne gleda. O Židovima je govorio samo Budak, opet u vezi s tumačenjem ustaških načela, lučeći ih (Židove) među sobom: s jedne strane, oni koji su bili povezani s Beogradom i uz njih druge koje je nazivao gulikože, profitere i izrabljivače, a s druge strane oni Židovi o kojima je govorio kao o poštenim Židovima, koji su se osjećali Hrvatima i pomagali hrvatsku borbu. Štoviše, kad su se u logoru neki ustaše (Srđanović, Olujić, Mustapi i neki drugi) koji su došli iz Njemačke, gdje su radili kao torbari ili pokućarci, počeli pod utjecajem njemačke propagande koju su tamo doživjeli, govoriti protiv Židova, protiv njih je odmah vrlo oštro reagirao u ime Pavelića Babić (još u Borgotaro), a kasnije i Budak. Tom prilikom su i jedan i drugi isticali staru tvrdnju da "jedino Poglavnik imade pravo voditi politiku, a mi ga samo slijediti" i da "svakome može biti jedan stav Poglavnika u pogledu Židova iz činjenice da imade među samim ustašama Židova"

FELJTON: USPON I PAD ANTE PAVELIĆA (3) 'Znao je manipulirati ljudima, tako je pridobio i četnike'

U vezi s Didom Kvaternikom je svakako i Pavelićev stav i njegova uredba po pitanju masovnih likvidacija Srba na području NDH. To pitanje, koliko god danas izgledalo manje ili više jasno, ipak, ako se promatra od njegovog početka kroz čitav razvoj, u sebi naoko krije toliko zapletenosti i nelogičnosti, da ga se ne može tako jednostavno obrazložiti i rastumačiti. Prema onome što je Pavelić govorio i pisao u prvoj emigraciji (kao i Budak) mogao bi se dovesti ovakav postupak prema srpskom življu u Hrvatskoj jedino u vezu s onim objašnjenjima da je "Srbima koji budu i dalje htjeli srbovati širok put preko Drine", te pretpostaviti da se istim htjelo izazvati što veće bježanje Srba iz Hrvatske u Srbiju. S ovim bi se manje poklapalo prekrštavanje iz pravoslavne u katoličku vjeru, a još manje kasnije stvaranje po Paveliću Hrvatske pravoslavne crkve, ali se ono dvoje potpuno slaže s Budakovim riječima "rezanjem pupkovine" tj. Srpske pravoslavne crkve kao veze Srbijom i srpstvom. Sve to pak dolazi u logični sukob s pretpostavkom plana o totalnom fizičkom istrebljenju Srba u Hrvatskoj. Posebno je pitanje, od kolikog je značaja na Pavelićevu osobu stvaranje Hrvatske pravoslavne crkve bila pojava partizana.

Foto: Twitter/Elisheva Avital U pitanju likvidacije Srba ovdje iskače posebno pitanje osobne Pavelićeve odgovornosti tj. ne samo pitanje je li se sve odvijalo prema njegovim posrednim ili neposrednim nalozima, nego je li on (ako bi se i ti nalozi u bilo kojem obliku isključili) za iste likvidacije znao i ako jest, je li ih odobravao ili sprječavao, odnosno bar pokušao spriječiti, kao i je li ih on mogao spriječiti. Prvo i apsolutno pozitivno se može odgovoriti na posljednje pitanje u kojem leži ključ za odgovore na sve ostalo:

Pavelić je u svakom času mogao spriječiti svaku masovnu likvidaciju, a isto tako gotovo svako pojedinačno političko ubojstvo u ime NDH, ne samo u logorima, nego i izvan logora po selima. Razumljiva stvar, ako je htio što je najbolje mogao učiniti odmah u prvim časovima sa svom odlučnosti dok isto nije uhvatilo većeg maha i to s jednog principijelnog stajališta'

Koliko je meni poznato, početne pojave političkih masovnih osveta i to sa strane četnika, nastale su takorekuć spontano uslijed ranijeg šovinističkog odgoja masa, izbile su bile samo u jednom dijelu Hercegovine i to još prije nego je Pavelić stigao u Zagreb. Ne ulazeći u ispitivanje točnosti ovoga moga navoda kojeg iznosim samo prema saznanju onoga doba, i bez obzira na točnost istoga prema ondašnjim vijestima, ova pojava je odmah završila i nastao je mir (iako u svakom slučaju relativan) izvjesno kraće razdoblje.

Međutim, uskoro su započele s raznih strana u Zagreb stizati vijesti o četnicima, čišćenju Srba, otpremanju u logor, likvidiranju i slično, o čemu su govorili i građani. Pavelić je, prema izjavi Dide Kvaternika, dnevno i detaljno bio o svemu izvještavan, te sve što se događalo odobravao dozvoljavajući da se i dalje sve nesmetano odvija. Ne samo da bi prema ovoj Didinoj izjavi bila isključena sumnja i priča da Pavelić za sve što se događalo nije znao, kako je on to pokušao, krijući se iza leđa Dide Kvaternika, a kasnije Luburića, ubaciti i prikazati kao da mu to nije poznato, nego je posve sigurno da su mu o tome što se događa u Zagrebu javno prepričavalo, bili javljeni s više strana, a i ja sam jednom prilikom o tome govorio. Radilo se baš o glasovima ubijanja i mučenja u vezi s Jasenovcem, a Pavelić je odgovorio da zna za te glasove i da su to izmišljotine.

Međutim, stvar stoji drugačije.

Knjigu Ispovijed iz pakla: Uspon i pad Ante Pavelića od srijede možete kupiti po cijeni od 49,90 kuna na svim kioscima i u svim boljim knjižarama u Hrvatskoj.

 

Tema: Feljtoni

Komentari (50)
  • I nazalost sami pravite raskol objavljujuci aveti proslosti, hude jame jasenovce, blajburge, i tko je vise koga! da sa tim prekinete i zabrnite vec bi se zaboravilo! ali to je jedino sta se ima kao adut u rukavu za kavge, svade zmjerke i raspirivanje, ognja! sa time se ne moze stvarati ni drzava i meduljudki odnosi, narociro jasenovac svake godne sve vise pobijeni logorasa, narocito srba!

    17. 8. 2019,   09:38
  • Zamoran i loš stil pisanja.

    17. 8. 2019,   07:18
  • Mene zanima brojka. Do kad će Srbi manipulirati brojkama, a negirati svoje zločine!? Ne podržavam ni u ludilu te likvidacije, ali istina se mora saznati. Pa ako je bilo milijun žrtava neka daju imena i prezimema i sve dokaze. Ovo što oni rade skoro 80 godina je gnjusno već.

    17. 8. 2019,   08:36