Spasili oca i posinka iz hladne i nabujale Drave

Stjepan Posavac lovio je ribu na Dravi 26. srpnja prošle godine. Ribički mir poremetio mu je neobičan prizor.
Dvoje je ljudi s mađarske strane u rijeci dozivalo pomoć. Odmah je nazvao Policijsku postaju Đurđevac da im se pomogne.
Policija je oko 11.30 sati prema predjelu "Poljic" kraj Ferdinandovca uputila Alana Dergeza i Željka Priliku u ophodnju. Također je pozvala službenika Milana Lakliju (47), voditelja graničnoga ophodnog čamca.
Laklija je bio i prvi policajac koji je došao do ribiča Posavca u Ferdinandovcu. On je od svoje obližnje kuće dovezao privatni čamac te uz pomoć dvojice građana zaplovio prema mjestu gdje su smatrali da se nalaze ljudi koji su se borili protiv virovite rijeke.
U matici Drave, koja je na tome mjestu izuzetno snažna i brza, uočio je dvojicu muškaraca kako se grčevito drže za granje srušene vrbe na mađarskom dijelu rijeke.
- Prijatelj Zdravko Hrvojić (42) svojim je čamcem krenuo s mjesta nekoliko kilometara uzvodno, a ja odavde jer nismo znali točnu lokaciju gdje se nalaze te osobe.
Trebali smo se naći negdje na polovici puta, a tek smo kasnije saznali da je riječ o muškarcu koji se s posinkom navodno išao čamcem spuštati niz rijeku. Nas dvojica smo se našli tek kad smo na kraju već iskrcavali Mađare.
Oni su krenuli niz rijeku oko 11, tako da je već prošlo dosta vremena kad smo mi došli na vodu - rekao je Milan Laklija. Od mnoštva srušenih vrba na tom dijelu Drave nije mogao odmah vidjeti nesretnike. Konačno ih je spazio. Cijelo je vrijeme morao paziti da se njegov čamac ne prevrne zbog granja i drva u vodi.
- Kad sam došao, taj dječak i njegov očuh držali su se za granje na mađarskoj strani rijeke, a voda ih je uporno nosila dalje.
Došao sam čamcem bliže njima. Htio sam maloga povući gore, ali se zbog straha i šoka nije dao. Sigurno su sat i pol, a možda i dulje, bili u toj vodi i držali se za grane, što je bilo prilično naporno jer je voda dosta hladna i ljeti. Samo je meni trebalo pola sata od dojave pa da dođem po svoj čamac i uđem u vodu. Izvukli smo ih van. Obojica su bili pothlađeni - dodao je Laklija.
Nakon što je policajac Laklija uz pomoć Krunoslava Šoštara i Ivana Žibrega, koji su s njime bili u čamcu, izvukao dječaka i njegova očuha iz hladne vode u čamac, prevezli su ih do mađarske obale. Tamo su ih ubrzo prihvatili djelatnici mađarske granične straže i gradonačelnik Vizvara.
I oni su čitavo vrijeme pokušavali doći do svojih građana, ali zbog konfiguracije terena nisu uspijevali.
- Nije bilo toliko bitno što prelazimo na mađarsku obalu u tom trenu i kršimo neke propise, nego smo mislili kako se mora spasiti te ljude. Nismo mnogo pričali s njima, a mislim da su čak i neka rodbina mađarskoga policijskog načelnika iz njihova mjesta. Najvažnije je bilo što smo ih žive i zdrave spasili iz vode i vratili na sigurno u Mađarsku. Nakon nekog vremena svi su zahvalili, a najvjerojatnije su iz mjesta Bolho koje je tu najbliže nama - dodaje Milan Laklija prisjećajući se te srijede prošle godine.
Nakon što su Mađari spašeni, Laklija je saznao kako je bila riječ o Lajosu Szabi, koji je s posinkom Rolandom Banjoliom krenuo veslati čamcem nizvodno po Dravi.
Njih je na lijevoj, mađarskoj strani rijeke matica odvukla među drva, gdje su se prevrnuli. Oni su se tada uspjeli uhvatiti za granje i više od sat i pol držali za vrbe dok nije došla pomoć.
Nakon toga nikad se nisu uspjeli susresti s ljudima kojima su, ugrožavajući svoje, spasili živote.