Obavijesti

Pametna kuna

Komentari 1

Otkrijte zašto se uvijek isplati imati pozitivni stav

Otkrijte zašto se uvijek isplati imati pozitivni stav
1

Donosimo vam ulomak iz knjige "Egonomija", autora D. Marcuma i S. Smitha, u kojemu otkrivaju kako i kada treba primijeniti bezuvjetno pozitivan stav

VIDEO

Bez obzira na ono što kažu drugi ili kako se ponašaju, autentična razmjena ideja nije moguća sve dok se ljudi ne uvjere da su pod upitom njihove ideje, a ne njihov identitet. Ako nema takve sigurnosti ili je ona pod upitom nema napretka, jer se umovi zatvore za upite, izazove, nove ideje, razlike i slično. 

Naša sposobnost da otvorimo umove velikim je dijelom pokretana onime što drugi misle da osjećamo prema njima.

Carl Rogers je bio jedan od  najutjecajnijih psihologa u američkoj povijesti. Zajedno s Abrahamom Maslowom, Rogers je zaslužan za to što je učinio pomak u odnosu na prvotnu psihologiju, koja je, nerijetko, podcjenjivala ljudski rod. Umjesto toga, prema njegovim teorijama ljudi su zapravo mentalno zdravi. Mentalne bolesti i drugi ljudski problemi smatraju se poremećajima ili izuzecima od prirodnog stanja. U kratkom životopisu što ga je napisala njegova kći Natalie, posljednjih deset godina života Rogers je posvetio primjeni svojih teorija na području nacionalno-socijalnog konflikta i s tim u vezi je putovao širom svijeta. U Irskoj je zbližio utjecajne protestante i katolike; u Južnoj Africi crne i bijele; u Sjedinjenim Američkim Državama primatelje i davatelje zdravstvenih usluga. Što nas dovodi do jednog od najvažnijih praktičnih koristi Rogersovih teorija, do duboko učinkovitog puta prema žestokoj debati s prisutnom poniznošću – bezuvjetno pozitivnom stavu (BPS).

Održavanje bezuvjetno pozitivnog stava 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.

Prema Rogersu, svatko zaslužuje poštovanje i sposoban je dati svoj doprinos, čak i onda kad ne postupa u tom smislu niti uopće sebe ne doživljava takvim/takvom. Rogers je učinkovito primjenjivao BPS sa svojim klijentima, a jednako je dragocjen i u poslovnim odnosima. Bezuvjetno pozitivan stav uvjeri ljude da naš poziv njima za promjenu mišljenja nije i zahtjev da promijene identitet. A onda kad ne osjećaju potrebu da štite vlastiti identitet, tada su ljudi u stanju usredotočiti se na raspravu o idejama. 

Ali, kao što to riječ bezuvjetno i sugerira, nije riječ o privremenom stanju uma koje se mijenja u trenutku kad zaključimo da netko ''ne zaslužuje'' naše poštovanje. Ono je izričito. Mi, uz to, ne možemo umjetno postaviti vremensku granicu na BSP i reći sebi: ''Ok, postupat ću tako deset minuta, a onda je gotovo.'' Mi ne znamo kada će druga osoba reći ''Pa, pretpostavljam da onda moramo razgovarati.'' Ali, onda kad stvar oteža povijest odnosa s nekim ljudima, njihovo doživljavanje bezuvjetno pozitivnim stavom može biti težak zadatak. Možda su više nego jednom prekršili naša očekivanja. Možda su poigrali naše povjerenje. Možda nema razloga za nadu da će se promijeniti. Kakav god razlog bio, koliko god bio legitiman, i dalje pokušavamo.

Kad identitet druge osobe doživljavamo bezuvjetno pozitivnim stavom to ne znači da smo naivni. U svaku raspravu moramo se upustiti široko otvorenih očiju, oprezno analizirajući što se od onoga što uočavamo uistinu događa sada ili se zbilo u prošlosti. Ne moramo se složiti s tuđim vrijednostima, pogledima, strategijama ili idejama kako nešto obaviti. Oni, međutim, ipak zaslužuju naše poštovanje kao ljudska bića. Iako ga je intelektualno lako shvatiti, bezuvjetno pozitivan stav nije jednostavno primijeniti. Od svih njegovih doprinosa psihologiji, Carl Rogers se najviše pouzdao u bezuvjetno pozitivan stav, ukazavši da je to nešto najmoćnije za promjenu momentuma ljudske dinamike.

Uzlet prema bezuvjetno pozitivnom stavu

Čekajući na let iz Houstona u Phoenix, ja (Steve) naučio sam važnu neočekivanu lekciju o moći BSP-a. Osobno imam problema s tim konceptom, iako sam svjestan njegove moći. Dok sam s jednim kolegom razgovarao mobitelom, krajičkom oka uočio sam da se duž šaltera netko približava. Nije bilo teško pogoditi o kome se radi, po samom izgledu. Bio je to tip s kojim se ne biste rado sukobili. Obje ruke i vrat bili su mu istetovirani. Šešir je zabacio visoko , na oba uha je imao piercing, a ispod svakog oka bila je tetovirana jedna suza. Nikad nisam pripadao nikakvoj uličnoj bandi, ali sam o bandama znao dovoljno da bih pogodio kako su te suze značile da je izgubio člana obitelji ili prijatelja iz bande, koji je najvjerojatnije ubijen. Suze su bile njegov način odavanja počasti onome koga je izgubio. Osim izgleda, još je nešto na njemu odavalo da nije osobito prijateljski raspoložen. Kad sam dovoljno podigao pogled već me je bio mimoišao.

Dok sam se probijao prema izlazu, ugledao sam ga kako stoji nasred prolaza prema avionu i pravi balone od žvakače gume. Sa svakim praskom netko bi podigao pogled, a onda ga skrenuo da bi izbjegao njegov pogled. Promatrao sam kako ljudi skreću s puta kako bi izbjegli kontakt s njim ili da ne privuku njegovu pozornost. Osjetio sam da bih mogao s njime komunicirati. Tren poslije, međutim, primio sam poziv mobitelom i bio zaokupljen razgovorom. Dok sam razgovarao, nesvjesno sam krenuo prema kolicima s prtljagom i naslonio se na njih. Kad sam završio razgovor pogledao sam oko sebe da se snađem i uočio kako on stoji tik do mene.

Kvalitetan stav ne prihvaća ignoriranje

Kad su se piloti prijavili, dograbili papire i otputili se niz prolaz prema avionu on je glasno, tjeskobnim glasom, upitao: ''Hoćemo li se sada ukrcati u avion?'' Rekao sam mu da imamo još oko petnaest minuta do ukrcavanja. ''Oh'', rekao je, s vidljivim olakšanjem, ''malo sam napet, ovo mi je prvi let.'' Mogao sam ga jednostavno ignorirati, otići od ulaza i pozabaviti se svojim poslom. Iskreno govoreći, pomislio sam na to. Umjesto toga, zatražio sam da mi pokaže kartu i objasnio mu postupak ukrcavanja. U tom trenutku, bez stvarnog razloga, imao sam prema njemu bezuvjetno pozitivan stav – stav koji nije opravdavao njegov izgled ni na njega upućivalo naše poznanstvo. Nisam ništa imao na umu. Ponajprije, želio sam mu pomoći, a potom sam postao znatiželjan. Upitao sam ga kamo ide. ''Kući'', rekao je, ''poslije šesnaest godina zatvora... izašao sam prije nekoliko sati.''

Rekao mi je kojoj je bandi pripadao te da je bio u zatvoru zbog šverca drogom, krađe automobila i drugih kriminalnih radnji. Opisao mi je svoj život, za čime sve žali, svoja iskustva u zatvoru i promjene koje je zapazio na sebi. Dobar dio vremena u zatvoru proveo je izoliran od drugih. Razgovarali smo i o drugim stvarima. Razgovor je tekao spontano i bio otvoren. Dok su nas promatrali kako razgovaramo, na drugima se vidjela znatiželja i iznenađenje što nas dvoje – dvije očite suprotnosti – razgovaramo. Kad sam se ukrcao na avion potapšali smo jedan drugog po ramenu, pretpostavljam da je to bilo nešto najbliže zagrljaju nakon dugo vremena. 

Ne umišljam si da sam se u ovoj situaciji ponio osobito. Kad je riječ o mom ''prijatelju'' , njegova je osobna povijest bila iscrtana na njegovu licu i nije bila zanemariva. Bezuvjetno pozitivan stav ne poznaje ignoriranje. Ja sam bio svjestan njegove prošlosti, ali ona nije bila važna za kvalitetu našeg sadašnjeg razgovora. Bezuvjetno kvalitetan stav onemogućuje prosudbu u vezi s rasnom ili religijskom pripadnošću, godinama, titulom, položajem i političkim opredjeljenjem, kako bi nam omogućio nešto tako jednostavno i temeljito kao što je otvoren, iskren razgovor, primjeren okolnostima. Dok se prisjećam tog iskustva, velika je ironija što sam zapravo – razgovarajući bezuvjetno pozitivno s njim tek puštenim iz zatvora – bio pušten iz svoje vlastite verzije zatvora.

Predrasude i etiketiranja valja izbjegavati

Jednako kao što smo u iskušenju lijepiti etikete ljudima koje ne poznajemo, lijepimo ih i ljudima koje poznajemo. Donesemo odluku da nam se uopće ne sviđaju, kao ni to što rade, kako izgledaju, kako razgovaraju, za što se zalažu itd. ''Znamo'' kako će reagirati i kakvi su im motivi. Smatramo da znamo hoće li biti otvoreni, kritički nastrojeni, kreativni, skloni osuđivanju ili hoće li biti naporni suradnici. Svoje predrasude opravdavamo. Ali, pristranost utječe na naš pristup i, posljedično, na našu međusobnu otvorenost.

Nije lako prema ljudima održati bezuvjetno pozitivan stav ako imamo zajedničku povijest, ''prtljagu'' ili ako rasprava preblizu dotakne obiteljska pitanja. Ako je slučaj takav, moramo se više truditi da isključimo prosudbu o namjeri koja se krije iza onoga što drugi kažu ili učine. Ali što nam je netko bliži, u većoj se mjeri izgubi linija razgraničenja između identiteta i ideja; doimaju se identično. Bezuvjetno pozitivan stav nikad ne uspijevamo primijeniti  u svim okolnostima, sa svakom osobom. Pribroji li se dovoljno trenutaka, promijenit će se momentum naših zajedničkih razgovora ili tijek rasprave u nekoj organizaciji.                      

U knjizi Egonomija, autori David Marcum i Steven Smith tvrde da su prednosti ega jednako moćne kao i njegove negativne strane, i odgovaraju na takva pitanja o egu koja su većini ljudi nepoznanica. Jim Collins je u svojoj knjizi "Od dobre – sjajna tvrtka" dokazao da je poniznost jedna od dviju ključnih osobina lidera zahvaljujući kojima se od dobre tvrtke reorganizacijom može načiniti sjajna. Ali, ako je poniznost tako moćna, zašto nije svojstvena većem broju ljudi? Zašto nam ego inače omogućuje da postižemo dobre rezultate, ali sjajne samo ako je uravnotežen poniznošću?        

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 1
VIDEO

VIDEO Dragana Mirković: 'Sve sam riskirala. Nije me sramota sad reći da nemam novca...'
EKSKLUZIVNO: ISPOVIJEST IZ DVORCA

VIDEO Dragana Mirković: 'Sve sam riskirala. Nije me sramota sad reći da nemam novca...'

Cijela estrada zna koliko sam radila u braku, ali to sam i htjela. Mogla sam se udati za bogataša da ne radim ništa, ali to me nije privlačilo. Ja sam bila ta 'lokomotiva', rekla nam je Dragana Mirković u svom dvorcu

Prvi put nakon dugo vremena Dinamovi će navijači do Poljuda morati doći u svojim vozilima!
NOVI IZAZOV ZA POLICIJU

Prvi put nakon dugo vremena Dinamovi će navijači do Poljuda morati doći u svojim vozilima!

U Split dolazi više od 1400 gostujućih navijača, koje ovaj put neće prebacivati u autobuse pa tako pratiti do stadiona, jer navodno gradska prijevoznička tvrtka nije htjela ustupiti autobuse
Luka Modrić koristi drevnu metodu liječenja - hidžamu: Evo za što se sve ona primjenjuje
Terapija vakuumskim čašicama

Luka Modrić koristi drevnu metodu liječenja - hidžamu: Evo za što se sve ona primjenjuje

Cupping blagotvorno djeluje na bolove koštano-mišićnog sustava. Vlastite obrambene snage koje tijelo izlučuje u pripremi za ozljedu djeluju lokalno na posljedicu bolesti tako da se tegobe smanje