Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Saznajte zašto sve više mladih odlazi raditi u Kanadu

None Foto: Thinkstock

Većina mladih sanja o boljoj budućnosti, a mnogi su se uputili u Kanadu. Kroz iskustva onih koji su otišli tamo raditi, saznajte što vam ta zemlja pruža

Oni gotovo da ne znaju za riječ kriza. U svojim medijima pišu o ponovnom pojeftinjenu goriva, novim radnim mjestima u Walmartu i gradnji novog tvorničkog pogona. Posao pronalaze dok trepnu. Ne jedan, više njih! Ovisno o apetitima za zaradom. Radom u restoranu u središtu Toronta prosječan konobar može zaraditi dnevno i 200 dolara (kanadskih, koji su trenutačno i jači od američkih) isključivo na napojnicama, dok mjesečno može uštedjeti i tri tisuće dolara (preračunato oko 18.000 kuna)! Mesari ili frizerke, primjerice, žive standardom koji im omogućuje da do mirovine steknu dvokatnicu pozicioniranu u širem centru grada i dvaput si godišnje priušte putovanje u bilo koji dio svijeta. Riječ je o Kanadi! Novoj obećanoj zemlji u koju je odnedavno pohrlio mladi hrvatski obrazovani kadar. Temeljem Memoranduma o mobilnosti mladih, kanadska i hrvatska ambasada potpisale su 2009. sporazum o dodjeli 300 dozvola godišnje za osobe između 18 i 35 godina, koje im omogućavaju da u Kanadi putuju, borave i rade na godinu dana, kako donosi Večernji list

Ni blizu branši

Za ovu su godinu dozvole za koje je potrebna uplata od 800 kuna bile izdane u samo nekoliko dana i očito je kako bi, da je kvota dozvola i puno veća, bilo zainteresiranih. U dvije godine tako se zaposlilo 655 mladih, a otprilike još toliko zahtjeva je odbijeno. Traže se inženjeri, računalni operateri, pomoćni radnici... Osim mladih, otkad je Kanada 2009. ukinula vize, mnogi odlaze i individualno, ili kroz program Work Canada, koji nudi posao na dvije godine i mogućnost stalnog boravka.

Ako je suditi po primjerima mladih s kojima smo razgovarali, a koji su se odvažili otići "preko bare", rijetki požale. Dva je mjeseca prošlo otkako je 27-godišnja Dora Žganjer spremila kufere i otputovala u Toronto. Novinarka po struci, bez imalo iluzija o novinarskoj karijeri u stranoj zemlji, odvažila se na daleki put kako bi radila i od svoga rada živjela. Nakon duljeg uzaludnog traženja posla, samo je to željela. U Torontu konobari i 15 sati na dan. U Kanadu je došla, kaže, jer je svjesna da se situacija u Hrvatskoj neće još dugo promijeniti nabolje i da je budućnost posve neizvjesna.

"Premda uspijevam puno uštedjeti, ne mogu se zamisliti kako sama, daleko od obitelji, dečka i prijatelja, ganjam novac u dalekom svijetu. Ovdje se sve svodi na novac, a ja naivno smatram da još uvijek ima važnijih stvari u životu i zato se ipak planiram vratiti. Barem zasad", govori Dora koja je promijenila nekoliko poslova, ali ni blizu svojoj branši. Logično, mladi novinari s hrvatskog govornog područja nisu baš tražena roba, kako zbog jezika tako i zbog toga jer i Kanada obrazuje dovoljno "društvenjaka". Posla u struci ima za informatičare, elektrotehničare, u naftnom biznisu i građevini. Preostaje konobarenje, rad u trgovini i slični "studentski poslovi". Napredovati se može, neovisno o kojoj je diplomi i nacionalnosti riječ, a naglasak se stavlja isključivo na iskustvo. Pogotovo se cijeni domaće, kanadsko...

Stotinu kilometara od Toronta, u gradu Cambridge, ispred ogledala svoju frizuru slaže 25-godišnji Velikogoričanin Azur umjetničkog imena Rock. Tri je godine prošlo otkako je otišao u Kanadu. Zauvijek! Nema se namjeru vraćati. "Dugo sam razmišljao, ali presudilo je ukidanje vize. Trebala mi je samo putovnica. U Hrvatskoj se situacija iz mjeseca u mjesec činila sve lošijom, a u Kanadi mi već jedanaest godina živi brat pa sam se odlučio. Uzeo sam svoju gitaru, uz apsolutnu podršku roditelja i otišao", prepričava Azur koji se školovao za zrakoplovnog prometnika, ali se oduvijek želio baviti glazbom. Odlučio je, u Kanadi će preživljavati svirkom! Računao je da ne može propasti jer je ondje minimalna satnica 10,25 kanadskih dolara.

Strože kontrole imigranata

"Ovdje se može raditi koliko god poslova želiš, dakle nema klasične prijave s radnom knjižicom kao u Hrvatskoj. To značajno olakšava pronalazak dodatnog posla ako ti treba više novca. Zarađuje se ovisno o tome čime se baviš i koliko radiš. A plaća uvijek stiže na vrijeme. Kanađanima nije problem odraditi 15 sati u komadu. Kod kuće sam preživljavao od rada u Music Shopu, a u Kanadi se bavim glazbom i to je moj glavni izvor financija", objašnjava Azur koji trenutačno svira s kanadskim autorom Dennisom Napperom te bendom Drew Leith And Foundation koji ga je primio kao pridruženog člana.

Kako kaže, najam stana ovisi o gradu i kvartu. U njegovom gradu cijene su od 700 do 1300 dolara pa naviše. U Torontu je ta cifra i puno viša. Azur nije siguran ima li u Cambridgeu hrvatska zajednica. "Nisam se ni raspitivao previše, imam nekoliko prijatelja Hrvata koji su već poprimili kanadski način života i to mi je dovoljno", kaže Azur očito odlučan da se ne vrati u domovinu.

Inače, samo u Toronu Hrvata je oko 40 tisuća, a većina mladih koji su pristigli u zemlju s radnom vizom nastoje isposlovati mogućnost stalnog boravka i kanadsko državljanstvo. Otkad su na vlasti konzervativci, politika prema imigrantima je kruća. Kako se kriza u svijetu zaoštrava, useljenika je sve više i kanadske vlasti nastoje spriječiti zloporabe izbjegličkog sustava. Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova upozoravaju da je mogućnost putovanja bez vize povećala broj pokušaja zloporaba kanadskog izbjegličkog sustava. Upravo kako bi se to izbjeglo, nedavno je u Kanadi usvojena reforma izbjegličkog zakonodavstva koja će osobama koje se lažno pozivaju na to da ih Hrvatska, ili bilo koja druga zemlja, progoni uskratiti mogućnost duljeg ostanka u zemlji. Doru i Azura sada ne more takve brige, a vjerojatno i neće dok god će imati posao i vrijedno raditi.

"U Kanadi nema izbjegavanja posla. Nema – malo radiš pa marenda, cigaretica, kavica, brbljanje na mobitel. Ovdje se šuti i radi", komentira Dora. No, nije li to upravo ono što sve brojniji nezaposleni žele i u Hrvatskoj?

Komentari (23)
  • Ja sam iz Vojvodine(Subotica) i uz Vas dopust bih dodala komentar.Evo pre 2 dana smo ispratili goscu iz Amerike(drzavu cu izostaviti),bila je kod nas tri meseca(da je mogla kaze"ostala bih kod Vas za stalno" .Radila je u banci deceniju ali je dobila otkaz.E sada ide ono naj interesantnije...prica nam da je posle dvogodisnjeg trazenja posla u njenom mestu(a pristajala je da radi i kao magacioner u hangarima ali i za to su uzimali kao i kod nas MLADJE a zenica ima tek 30 god).Posto joj ni to nije uspelo resila je da ode kod tate i njegove druge zene u obecanu nam Kanadu i zaposli se.Nikakve vajde a tatina supruga radi u MILICIJI tako da ipak ima ako ne veze ono vezice.I tamo puno njihovih ljudi dobija otkaze....zaista se cudim kako se zbog 1-2 price sa hepiendom plasira prica da je tamo ne med i mleko nego NEKTAR.To Vam je prica iz prvog i pravog izvora(doticna poznanica i njena porodica su izvorni Amerikanci a ne neki dosljaci)..Ova nasa poznanica sada uci srpski,hrvatski i madjarski samo toliko da moze funkcionisati u ovoj sredini i planira VEROVALI ILI NE da dodje ovde kod nas najkasnije za tri god. ako tamo ne nadje posao.Radice bilo sta rekla je i jako voli nas grad .Ostala je sokirana kada smo se vracali sa Palica a bracni par mirno seta bebu u pola 11 uvece ,bez da ih tuku,kidnapuju i.t.d.Kod njih kaze samo beze u auto i sve obavljaju iz njega.I NEZAMISLIVO joj je bilo da se po kucama i kasnim satima sedi u basticama i slusa muzika(primerenih decibela) bez upada krimosa ili puskaranja.Koliko god da je i kod nas tezak zivot ipak nije TOLIKA KOLICINA STRESA kao kod njih-bar tako ona kaze.Pozdrav

    17. 8. 2012,   12:31
  • ovaj isti tekst bio je nedavno na stranicama večernjaka i ne znam jeste li primjetili mnogi su se zainteresirali i komentirali... bilo je preko 400 komentara. Ja sam ih sve pročitala. Javilo se dosta naših ljudi koji žive u Kanadi ,kao i ova gđa cesar70, koji isto tvrde da je stvarnost daleko od idealnog, i da ovaj opis ove novinarke ne odgovara stvarnosti. Toliko sam toga poučnog saznala tako da skoro mogu reći da su mi ti komentari (ne od sviju, naravno) promijenili život.

    16. 8. 2012,   19:36
  • nema kruha u našoj državi,zato tko god može neka proba van "lijepe naše"

    16. 8. 2012,   16:53