Geotermalna energija može postati hrvatska dobitna karta

Gost rubrike Notes je izv. prof. dr. sc. Vladislav Brkić, dekan Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta i predsjednik Hrvatske udruge za geotermalnu energiju. U novoj epizodi Koordinacije otkriva može li geotermalna energija postati dobitna karta hrvatske energetike.

Što je uopće geotermalna energija i kako se do nje dolazi?

Brkić: Kako bismo lakše predočili ljudima, ovdje nije riječ o vodi koja se nalazi na 1000 metara u nekakvom dubokom bazenu ili jezeru, nego o tome da se ona nalazi u poroznim stijenama. To su šupljikave stijene koje imaju određenu propusnost ili porozitet – dakle mikro pukotine u kojima je voda akumulirana pod određenim tlakom.

Do nje se dolazi izradom bušotina. To je rudarsko geološko naftni posao pomoću kojeg se ta energija oslobađa, a mi na površini dobijemo vodu. Dobivena voda se iskorištava ili u svrhu zagrijavanja objekata ili za proizvodnju električne energije.

Te potencijale već brojne države koriste. Hrvatska kao da za njima malo kaska, premda se u posljednje vrijeme malo više govori o tome?

Brkić: Da, više se govori, naročito zbog energetske tranzicije. Međutim, poticaji koje daje država preko Nacionalnog plana oporavka i otpornosti privlači investitore da uđu i u ovakve projekte, ali se radi o investicijama koje nisu baš malene.

Promijenjena je zakonska regulativa na način da je Europska komisija početkom ove godine donijela dokument, odnosno deklaraciju u kojoj potiče svoje članice da naprave strategiju kako bi se geotermalna energija što bolje iskoristila.

I ono što je vrlo važno – budući da se mi kao zemlja znamo dosta podcjenjivati – u tom europskom dokumentu je apostrofirana upravo Hrvatska kao dobar primjer, to jest dobar početak kako se taj potencijal može iskoristiti.

Nedavno ste i Vi studente vodili u obilazak bušotine u Velikom Korenovu. Koja je važnost njezinog stavljanja u pogon?

Brkić: Studenti su, što je vrlo pohvalno, organizirali međunarodnu konferenciju o iskorištavanju geotermalne energije u kojoj je sudjelovalo više od stotinu ljudi. Zadnji dan konferencije bio je organiziran posjet bušotini u Velikom Korenovu. Ondje su studenti upravo na primjeru bušaćeg tornja vidjeli kako je projektirana sama bušotina, kojom metodom se iz nje pridobiva voda i na koji način se vrše testiranja.

Čuli smo da se u Bjelovaru kopalo do 1500 metara - što to znači? Koliko duboko treba kopati da bismo došli do izvora geotermalne energije i o čemu to ovisi?

Brkić: Bušotine od 1000-1500 metara za nas nisu velike dubine. Manja dubina znači manje troškove i lakše pridobivanje vode. Za razliku od Podravine gdje su ta ležišta detektirana na puno većim dubinama - na više od 3000 metara. Utoliko je ondje potrebno uložiti više opreme i materijala. To investiciju čini puno skupljom.

Međutim, s većom dubinom imamo i veću temperaturu. To znači da tu vodu možemo koristiti kaskadno, dakle u više stupnjeva. Najprije ćemo vodu iskoristiti za dobivanje topline što će nam poslužiti za dobivanje električne energije. Iskorištenu vodu još nećemo vratiti u podzemlje, nego ćemo najprije taj ostatak topline preusmjeriti u toplinarstvo ili u poljoprivredne svrhe.

Znači, bitno je tu vodu što više ohladiti, odnosno preuzeti što više temperature i topline te je na kraju vratiti otkuda je i došla.

Kako je geotermalna energija pozicionirana u odnosu na druge obnovljive izvore energije?

Brkić: Geotermalna energija za razliku od vjetroparkova ili solara zauzima puno manju površinu. Iskorištavanje geotermalne energije ne ovisi o vremenskim prilikama kao što je slučaj s vjetrom ili Suncem tako da je to velika prednost.

Europska unija snažno potiče prebacivanje na obnovljive izvore energije. Ipak, na nivou Europske unije geoterme nisu dovoljno zastupljene u programiranju financijskih paketa. Zašto?

Brkić: Postoji Agencija za ugljikovodike. Riječ je o državnoj agenciji koja je ovlaštena za provođenje niza europskih projekata iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. Mnoga sredstva su već oslobođena, rade se geofizičke i geološke studije za šest područja u Republici Hrvatskoj koja su detektirana. Konkretnije – Vukovar, Vinkovci, Zaprešić, Velika Gorica i sisačko područje.

Upravo preko Agencije za ugljikovodike i njihovih sredstava odobreno je bušenje četiri nove bušotine. U okolici Zagreba to je na području Zaprešića i Velike Gorice što znači da će se u budućnosti ta voda koristiti u toplinarstvu. Toplinarstvo znači grijanje stambenih objekata te za poljoprivredne namjene.

Tu su i druga područja Hrvatske poput Malog Bukovca u varaždinskoj županiji. Ondje se nalazi najveća hrvatska proizvodnja cvijeća, a za nju bi se trenutačno skupo grijanje na plin trebalo zamijeniti toplom vodom. Dakle, govorimo o nizu projekata, ponajviše u Panonskoj Hrvatskoj.

Primorski dio Hrvatske lijepo živi od Jadranskog mora, može li se kontinentalna Hrvatska pouzdati u Panonsko?

Brkić: Vrlo je moguća sinergija zelene i plave Hrvatske. Sva ova toplinska energija u panonskom dijelu bazena može se koristiti u poljoprivredne svrhe. Primjer vam je mjesto Bošnjaci kraj Županje gdje se upravo uz pomoć ovakve energije u staklenicima uzgajaju rajčice.

Što se tiče Primorsko-goranske županije u kojoj voda nema toliko visoku temperaturu, ondje se može iskoristiti temperatura mora. I to pomoću dizalica topline koje mogu zagrijati ili rashladiti naše velike turističke komplekse. Na tom području je Rudarsko-geološko-naftni fakultet također aktivan.

Pogledajte cijelu emisiju Koordinacija i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.