Prihvaćamo li liječene ovisnike u društvu?

Posljedice konzumacije droga mogu se uočiti svugdje i često se manifestiraju u složenim problemima. Trenutno tržište karakterizira velika dostupnost šireg spektra droga, a svatko može snositi posljedice uporabe droga.

Brojnost i kompleksnost pojavnosti u svijetu droga i drogiranja te kontinuirano mutiranje ove pojave osim uređenosti traže i fleksibilan sustav skrbi i zaštite osoba u problemu i osoba u riziku koji se temelji na suvremenim znanstvenim dostignućima i najboljim praksama, odnosno brzo i učinkovito mijenjanje sustava u skladu s potrebama. Neki od temeljnih koncepata intervencije u odnosu na ovisnosti su: rehabilitacija, socijalna i radna inkluzija i oporavak. Socijalno uključivanje (resocijalizacija) promatra se dvojako-kao instrument kojim se suzbija pojava stigmatizacije i socijalne marginalizacije ovisnika te kao integralni dio programa prevencije i ranog uključivanja u tretmane.

Stigmatizacija liječenih ovisnika može biti štetna jer može otežati njihovu reintegraciju u društvo i otežati im pristup podršci i pomoći koja im je potrebna za održavanje oporavka. Važno je shvatiti kako ovisnost nije samo moralni ili voljni nedostatak, već kompleksna bolest koja zahtijeva podršku i razumijevanje. Osobe koje se bore s ovisnošću mučene su osjećajem srama i često im je teško suočiti se sa svojim stvarnim problemom zlouporabe psihoaktivnih tvari. Većina ljudi iz njihove okoline kad saznaju za njihovu ovisnost promijene svoj stav prema njima. Često i zdravstveni djelatnici nepovoljno reagiraju kad saznaju da je osoba ovisna o sredstvima ovisnosti, zanemarujući činjenicu da droge mijenjaju mozak i da je ovisnost bolest kao i svaka druga.

Ipak, ono što nas barem malo „tješi“ je “generacijska teorija”. Prema toj teoriji, generacije traju 20-22 godine, a svaka ima svoje posebnosti. Dok „baby boomeri“ polako odlaze u mirovinu, jedna nova generacija ulazi na tržište rada. Upravo tkzv, „Generacija Z" ne boji se razgovora o mentalnom zdravlju, ne ustručava se tražiti stručnu pomoć i otvoreno priča o svojim problemima, čak i na društvenim mrežama. Ova generacija jednaku važnost pridaje fizičkim, psihičkim i emocionalnim potrebama i ne boji se odvojiti „vrijeme za sebe“. Još jedna važna osobina ove generacije jest prihvaćanje raznolikosti, odnosno poticanje inkluzivnosti. Možemo li onda pretpostaviti da će „generacija s manje predrasuda“ podržati reintegraciju i uključivanje osoba liječenih od problema ovisnosti u društvenu zajednicu?

7

Svatko ima svoju ulogu u stvaranju mentalno zdrave zajednice – one koja je uključiva, odbacuje diskriminaciju i podržava oporavak. Napredak u prihvaćanju ovisnika zahtijeva kontinuirane

edukativne napore, osnaživanje zajednice i razbijanje stereotipa. Kroz otvorenu komunikaciju, podršku i pružanje resursa za liječenje i rehabilitaciju, društvo može postati sve spremnije prihvatiti ovisnike i pružiti im podršku na putu oporavka.

Zajednica Pape Ivana XXIII djeluje dugi niz godina u radu sa osobama s poremećajima u ponašanju i problemom ovisnosti. Osim usluga savjetovanja, Zajednica Pape Ivana XXIII trenutno je jedina terapijska zajednica u Republici Hrvatskoj koja od 2019. godine prema Ugovoru sa Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike pruža usluge smještaja maloljetnicima s navršenih 16 godina. Dosadašnja praksa Zajednice je pokazala kako je potrebno planirati posebne programe za socijalnu integraciju navedenih skupina koji nužno trebaju sadržavati grupe za psihosocijalnu podršku te ih osvijestiti kako birati društvo, i kako se ponašati u obiteljskom, prijateljskom i partnerskom okruženju. Uzimajući u obzir detektirane potrebe i navedene podatke te strateški i zakonodavni okvir u području djelovanja Zajednica Pape Ivana XXIII provela je projekt #NitŽivota usmjeren povećanju kvalitete usluga psihosocijalne rehabilitacije i podrške osobama s poremećajima u ponašanju i problemom ovisnosti, poticanje uključivanja i stručnosti djelovanja udruga, razvoj suradničkih odnosa s dionicima lokalne i regionalne zajednice te povećanja senzibiliteta zajednice na pitanja maloljetnika s problemom ovisnosti.

Ovaj projekt financira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. Sadržaj ove publikacije u isključivoj je odgovornosti Udruge i ne održavaju nužno stajalište Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.