Branko Lustig: Spielberg mi je pravi prijatelj u Hollywoodu

On je jedini Hrvat dobitnik dva Oscara. Filmskom producentu koji u biografiji ima filmove poput “Schindlerove liste”, “Gladijatora”, “Mirotvorca”, “Kraljevstva nebeskog”, Branku Lustigu (81), divi se čitav svijet. Uvršten je i na listu 50 najznačajnijih filmskih producenata svih vremena. Uz zavidnu holivudsku karijeru, koja traje već 26 godina, i životna priča ovog rođenog Osječanina je zapanjujuća. Kao desetogodišnjak, s majkom je završio u logoru u Mađarskoj, a dio života pamti i po boravku u jednom od najozloglašenijih logora, u Auschwitzu.

U nacističkom logoru izgubio je i voljenog oca

- Nedavno sam se ponovno onamo vratio. To mi je, ako me još dobro sjećanje služi, bio šesti posjet. I ovog puta najugodniji, ako se posjet tomu mjestu uopće može tim riječima opisati. Naime, otišao sam onamo s grupom mladih ljudi kojima sam pričao sve ono što smo tih četrdesetih godina prošloga stoljeća ondje prolazili. A prvih dva ili tri puta bio sam zbog posla. Zbog filmova koje smo ondje snimali - govori slavni holivudski producent, koji je u jednom od nacističkih logora i izgubio oca. Ubrzo nakon dolaska u Auschwitz odvojili su ga od majke te je poslan na prisilni rad u rudnik ugljena. Uslijedili su njegovi najteži trenuci u radnim logorima Dora-Mittelbau i Bergen-Belsenu, u kojem je na koncu i dočekao oslobođenje.

'Filmovi o toleranciji su najbolji način edukacije'

Dok se prisjeća tih traumatičnih događaja o kojima govori, vrlo dostojanstveno po intonaciji glasa možete razabrati kako je njegova najveća noćna mora da sjećanje na holokaust padne u zaborav. Zbog toga se posljednjih osam godina svakog proljeća potpuno posvećuje organizaciji Festivala tolerancije, koji je ove godine od 18. do 24. svibnja u zagrebačkim kinima Europa i Tuškanac.

- Filmovi o toleranciji možda su najbolji način na koji se može mlade, ali i one starije, educirati o svemu što se dogodilo za vrijeme Drugog svjetskog rata. A i u vremenu poslije. Naime, ja kao svjedok tog vremena osjećam dužnost promicati vrijednosti koje će ‘garantirati’ da se takvo zlo više nikad ne ponovi. Jer, znate, ne preostaje mi puno života. I ono malo što imam želim posvetiti obećanju koje sam dao preminulim logorašima. A to je da ćemo svi mi koji smo preživjeli prenositi njihove sudbine i upozoravati najglasnije što možemo na zločine koji su se dogodili.

U Zagreb mu u goste stiže Ralph Fiennes

Branko je godinama pripremao “Schindlerovu listu”, za koju je dobio i svoj prvi Oscar. Ove godine slavi se 20 godina otkako je film objavljen. Jednu od najupečatljivijih uloga odigrao je i Ralph Fiennes. Za ulogu Amona Goetha bio je nominiran za Oscar za sporednu ulogu. Ralph će biti poseban gost 22. svibnja na posebnoj projekciji filma u zagrebačkom kinu Europa. To nije prvi put da britanski glumac dolazi u Hrvatsku. Na Brankov poziv posjetio je i Pulu.

Treba govoriti u zemljama u kojima se to može ponoviti, a ne u Americi. Oni već sve znaju, ističe Lustig, koji se lani zauvijek vratio u Hrvatsku, kako kaže, kući jer ga uz Zagreb vežu emocije i prijatelji. Premda je u Los Angelesu bio omiljen u glumačkim i u redateljskim krugovima, ondje nije vidio budućnost.

'Shvatio sam da ne želim biti pokopan u Americi'

-Vratio sam se jer mi je dojadilo. Prije svega zbog putovanja u Hrvatsku svakog proljeća, a potom najesen vraćanje u SAD. S druge strane, stanovao sam na Bel Airu, u ulici koju možete usporediti s ulicom u nekom dobro uređenom hrvatskom selu. Bijele ruže, crveni krov, visoka ograda. Kao iz bajke. Ali to nije Amerika. To je ideja iza koje se američka stvarnost krije - objašnjava Branko te dodaje da je jednog jutra shvatio da se želi vratiti.

- Šetao sam sa psom i jednoga dana prošetao sam obližnjim grobljem i promatrao grobove preživjelih žrtava holokausta. Vidjevši to, shvatio sam da ne želim ovdje biti pokopan. Za života u SAD-u stekao sam mnoštvo poznanika, dragih poznanika, ali moji prijatelji su svi u Hrvatskoj. Oni iz škole, mladosti, oni s početka karijere. I tako je došlo do toga da me srce vrati u Hrvatsku - govori oskarovac, koji je radio i družio se s brojnim zvijezdama poput Ridleya Scotta, Russella Crowea, Georgea Clooneya, Orlanda Blooma. No njih ne smatra pravim prijateljima. Tako naziva kolege s kojima je pohađao tehničku školu u Klaićevoj, a njih nekolicinu i danas susreće.

- Možda bi bilo zgodno govoriti o svjetskim zvijezdama kao o prijateljima, ali iskreno sve su to znanci. Hollywood mi je dao jednog istinskog prijatelja, Stevena Spielberga, s kojim se redovito vidim i čujem - objašnjava Branko. Prijatelj Steven trebao je doći i u Zagreb te proslaviti 20. godišnjicu “Schindlerove liste” na Festivalu tolerancije. No poslao je video-poruku u kojoj se ispričao što nije uspio doći. Lustigova je svakodnevica danas ispunjena onime za čime je godinama težio. Obitelj, supruga Mirjana, kći Sara (33) njegovi su prioriteti. Sara je diplomirala pravo u New Yorku, no vratila se u Zagreb jer je pronašla posao. Ponosni će otac naglasiti kako je jedna od rijetkih primjera mladih koji se nisu otisnuli u traženje svjetske karijere jer je osjećala kako je ovdje potrebnija.

Kći Sara istetovirala je njegov broj iz logora

- Film je nikada nije zanimao, ali kako lijepo piše, htjela je biti urednica pa je upisala izdavaštvo. Dvije godine danju je radila, a noću učila, ali bila je to prevelika muka, pa je treću godinu upisala redovito. No kad se poslije zaposlila, shvatila je da je pogriješila, pa je odlučila studirati nešto konkretno i upisala je pravo - govori Branko i ističe da mu je drago što je Sara vrlo osviještena o njegovu životu. Kad je tetovirala isti broj koji je i njemu tetoviran u logoru, bio je ganut.

- Obitelj mi je sve. Osim supruge i kćeri, nemam nikoga. Stoga je svaki moj trenutak sreće u njima - naglašava producent, koji, iako je umirovljen, još ima želju raditi i već nešto planira. O tome za sada šuti, a reći će kada dođe pravi trenutak. Jedno je sigurno, svijet će još dugo govoriti o njegovoj životnoj priči. Baš kao što će i on još dugo isticati važnost tolerancije i mira kao predsjednik Festivala čije je osmo izdanje pred nama.

S Russellom Croweom je volio dugo razgovarati

Branko Lustig je u je čak tri filma (“Gladijator”, “Američki gangster” i “Dobra godina” snimio s oskarovcem Russellom Croweom, koji ga godinama zove Pape.

- Šetao sam gradom i odjednom je netko iza mene počeo vikati: ‘Papa! Papa!’ Crowe me, naime, tako uvijek zvao. Okrenuo sam se i vidio ga, jako se udebljao i bio je s dvoje djece. Prvo ga nisam uopće prepoznao, a onda mi je prišao i rekao: ‘Pa to sam ja! Russell!’. Svi zajedno smo s njegovom djecom otišli na sladoled i dugo, dugo razgovarali - prisjetio se Lustig samo jednog od druženja s američkim glumcem.