'Da mi album nije uspio, otišao bih na Zavod za zapošljavanje'

Splitski reper Andrija Vujević, poznatiji kao Vojko V (34), nominiran je u šest kategorija za Porin. Nagradu može osvojiti za album 'Vojko' za album godine, pjesmu 'Ne može' za pjesmu godine, najbolji videospot, najbolji album klupske glazbe, likovno oblikovanje te mušku vokalnu izvedbu.

Kako se osjećate zbog velikog broja nominacija za Porin?

Drago mi je jer je to priznanje hrvatskoga glazbenog mainstreama prema rap muzici koju radim s par suradnika u oskudnom studiju od 14 ‘kvadrata’. Za moj album je izašlo puno dobrih recenzija, ali mi se čini da postoji cijeli sloj ljudi koji neće poštovati nešto dok ne dobije ‘službena’ priznanja kao što je Porin.

Gdje ćete staviti sve te kipiće ako ih osvojite?

Stavit ću jedan u dnevni boravak, jedan ću pokloniti starcima, jedan babi i didu, jedan u studio, jedan u auto u gepek ako mi zatreba i jednoga malome da se igra.

Koliko je vama bitno osvajanje nagrada u karijeri?

Drago mi je, ali mi život ne ovisi o tome. Trudim se ne razmišljati o takvim stvarima jer ako radiš glazbu samo za nagrade kad tad ćeš postati parodija na samog sebe. Da sam desetak godina mlađi, nisam siguran kako bih tada reagirao na Porin, postoji mogućnost da bih napravio nekakvu idiotariju, ali moj današnji stav je: ‘Tko god ima bilo koju nagradu, samo daj, brate’.

Također, sa šest nominacija konkurira i Massimo. Kakvo mišljenje imate o njemu?

Nije moj đir muzike.

Kako komentirate Doru? Mislite li da nas pjesma “The Dream” može proslaviti u Izraelu? Zašto se vi niste prijavili?

Nisam gledao prijenos, no vidio sam pobjedničku pjesmu na YouTubeu. Mislim da baš takva pjesma i točno onakva krila na leđima vjerno predstavljaju našu državu, a kolike imamo šanse za pobijediti to nisam siguran, pogotovo s obzirom na to da uopće ne pratim Eurosong. Nisam znao da se održava Dora, a i da sam znao, ne bi mi palo napamet prijaviti se jer mi se čini da nisam tip izvođača koji bi se uklopio u takvu manifestaciju.

Što je najluđe što ste napravili u životu?

Odlučio sam ozbiljno se baviti rapom u Hrvatskoj.

Možete li se zamisliti u nekom glazbenom žanru osim repa? Što bi se moralo dogoditi da Vojko zapjeva nešto drugo?

S Dječacima smo puno šarali po žanrovima, ali to je bilo zabavno prije deset godina kad je malo tko od domaćih repera radio išta osim repao. Danas su stvari puno luđe, ljudi pjevaju, krevelje se i urlikaju. Mislim da bi pjesme poput ‘Narodne’ danas bile manji šok nego prije. Rado bih pjevao da sam sigurniji u svoj pjevački glas. Kad pjevam ili zvučim sterilno kao bečki dječak ili pravim budalu od sebe i falivam note skroz, teško mi je naći sredinu.

Može li Vojko napraviti loš spot za pjesmu? Od kuda inspiracija za spotove?

Ulažem mnogo truda u njih. Obično se ja i Rino Barbir nađemo prije snimanja i detaljno bacamo ideje. Radim samo s ljudima koji znaju svoj posao, ulažu trud i ne rade standardne domaće spotove gdje tužna cura gleda u daljinu.

Da niste uspješni u glazbi, biste li razmišljali o odlasku u inozemstvu?

Ovaj album je bila zadnja šansa da ostanem u sferi glazbe, da je ovo promašilo, išao bih natrag na Zavod za zapošljavanje, pronašao dobar posao i postoji mogućnost da bih kad-tad otišao trbuhom za kruhom u drugu državu. Budući da sam reper, a engleski naglasak mi je grozan, u rangu Borata, vezan sam za područje bivše Jugoslavije jer nitko u svijetu ne želi slušati slavenskog repera kako repa.

Biste li pristali na duet s nekim izvođačem narodnjaka?

Bih ako se taj narodnjak prirodno slaže za pjesmu koju radim ili moje gostovanje ima smisla na nekom takvom projektu. Ne bih nikad napravio neko isforsirano sranje zbog kojeg bi mi cijeli život bilo neugodno, osim ako naravno nisu u pitanju basnoslovne pare od kojih bih mogao kupiti vikendicu na Sevidu, a mislim da mi nitko ne želi dati takve pare.

Trenirate li redovito?

Ne treniram uopće. Postojao je period od otprilike dva mjeseca kad sam bio paranoičan da neću izdržati cijeli koncert solo pa sam udarao kardio vježbe triput tjedno. Sad nemam vremena za ništa osim djeteta, karijere i intervjua.

Bez koje hrane ne možete zamisliti život?

Bez mesa. Uspijem provesti par dana jedući ribu, vegetarijansku hranu i perad, ali dođe trenutak kada osjetim da mi treba neka velika mrtva životinja da se ‘satarem’ s njom.

Što muškarac nikad ne bi smio reći ženi? A žena muškarcu?

Ne bi smio ženi reći da je ružna, a žena muškarcu ne bi smjela reći da je jadnik. U slučaju da je došlo do tih riječi, sve je gotovo.

Što je najromantičnije što ste napravili za suprugu? A ona za vas?

Zamolio sam je da mi ubuduće na Valentinova, Božiće i rođendane kaže točno što želi za poklon. Ona je pristala na to.

Što vas može izbaciti iz takta?

Kad me netko poreže nožem, poludim skroz, alergičan sam na to.

Ako se supruga i vi posvađate, tko prvi popusti?

Nitko, od naše prve svađe još nitko nije popustio.

Kako ste se snašli u ulozi oca?

Očinstvo me je promijenilo u smislu da sam se navikao živjeti s puno više odgovornosti nego prije. Žena mi kaže da sam dobar otac, igram se s malim i pomažem sa svime koliko god mi je u moći. Ima puno vrijednosti koje bih htio prenijeti sinu, ali je najbitnija od tih vrijednosti osjećaj za samostalnost, mislim da je to nešto najvrjednije što roditelj može dati djetetu. Naježim se vidjeti da ima ljudi koji s 30 godina još žive s roditeljima.

Otkud ideja za ime Petar za sina?

Osim što je meni i ženi bilo dobro ime, Petar se zove i moj djed.

Po čemu pamtite djetinjstvo?

Po kamenju koje je posvuda na ulicama u splitskom Varošu, večera tri jaja na oko na tanjuru, a ispod tanjura crvena karirana krpa. Sjećam se debelog štakora koji je šetao po balkonu kad smo živjeli u prizemlju, lijepljenja novina na stakla od prozora da se ne vidi svjetlo iz kuće kad su bile zračne uzbune. Sjećam se kad sam sjeo u govno od psa u parku Emanuela Vidovića, cijela škola mi se rugala.

Jesu li roditelje često pozivali u školu zbog raznih nestašluka ili ste bili uzoran učenik?

Često sam crtao, mislim da su me tako znali, to je onaj što crta gluposti. Nisam bio delinkvent, ali volio sam biti prisutan kad su se radile takve stvari: krađa čokolada, ‘rumbavanja’ trafika na ulici i hvatanje starijih žena za guzicu.

Pamtite li neku svoju mladalačku mangupariju?

U prvom razredu srednje škole profesorica iz hrvatskog je rekla da ovo nije osnovna škola i da moramo biti iskreni u zadaćnicama. Na jednoj je tema bila što misliš o školi i ja sam onda iskreno rekao što mislim i ta je profesorica zvala moju mater kod ravnatelja te se pjenila da će me izbaciti iz škole.

Koliko vas u životu vode emocije, a koliko razum?

Na emocije gledam kao motor, a na razum kao volan, jedno bez drugoga ne ide.

Koji su vam ciljevi u 2019.?

Želim izbaciti još koju pjesmu i odraditi koncerte na svim mogućim lokacijama i festivalima, da se do 2020. svima zgadim i ne žele me više zvati.

NEŠTO SKRIVAJU? Meghan i princ Harry uhvaćeni na tajnoj večeri